ISBN: 414
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Planinarenje.

Zlatibor, planina koja se prostire na površini od oko 1000 km2, dugačka је 30 km, а široka i do 15 km. Pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok. Najviši vrh je Tornik (1496 m). Zlatibor se prostire između 43° 31` N i 43° 51` N, i između 19° 28` E i 19° 56` E. Poznato je ljetovalište i zimovalište, kao i klimatsko lječilište. Zlatibor se nalazi na sjevernom dijelu oblasti zvane Stari Vlah, granične oblasti između Raške, Hercegovine i Bosne. Leži u oblastima opština Čajetine, Užica i Nove Varoši u Zlatiborskom okrugu. Administrativni centar Zlatibora je varošica Čajetina, ali centar Zlatibora u svakom drugom pogledu - osim administrativnom - je gradić Kraljeve Vode (Zlatibor), poznato turističko mjesto.

Sela koja se nalaze na samom Zlatiboru su: Alin Potok, Bijela Rijeka, Branešci, Burađa, Golovo, Gostilje, Dobroselica, Draglica, Drenova, Željine, Jablanica, Jasenovo, Kremna, Kriva Rijeka, Kućani, Ljubiš, Mokra Gora, Mušvete, Negbina, Ojkovica, Oko, Ribnica, Rožanstvo, Rudine, Semegnjevo, Sirogojno, Sjeništa, Stublo, Trnava, Uvac, Šljivovica i dr. Na obroncima Zlatibora, tj. na prelazima ka susjednim planinama - Tari, Ponikvama, Jadoviku, Mučnju - nalaze se sela Bioska, Vrutci, Ravni, Drežnik, Drijetanj, Zbojštica, Kačer, Mačkat, Nikojevići, Ljubanje, Skržuti, Stapari, Tripkova i dr.

Južna i istočna granica Zlatibora su prirodne - to su rijeke Uvac i Veliki Rzav. Na zapadu se Zlatibor graniči sa Bosnom, selima Mokrom Gorom, Semegnjevom i Jablanicom. Zlatibor je oduvijek imao veliki pogranični značaj. Na brdu Cigli kod Jablanice i danas se raspoznaje granica Srbije sa dvjema carevinama - Austro-Ugarskom i Turskom.

Zlatibor se nalazi na pola puta od Beograda do crnogorskog i dubrovačkog primorja. Preko njega prelaze mnogi značajni magistralni putevi i pruge, među kojima je i pruga Beograd-Bar. Najbliži veći grad je Užice.

Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. U srednjem vijeku, ovaj kraj se nalazio u okviru župe Rujno, administrativne oblasti Raške, pa je i cijeli Zlatibor nosio takvo ime. Ono potiče od kržljave biljke ruja koja se koristila za bojenje (štavljenje) kože i izvozila se u Dubrovnik, a danas raste po selima Semegnjevu, Stublu i Uvcu. Od XVIII vijeka, sve više se koristi naziv Zlatibor, a i 1855-te godine je, prilikom nove administrativne podjele Srbije, Rujanski srez podijeljen na Ariljski i Zlatiborski, pa ime Zlatibor dospijeva i u zvanična dokumenta. Postoje tri predanja o postanku imena Zlatibora. Jedno kaže da je to ime nastalo od zlatne boje pašnjaka na Zlatiboru (što nije sasvim vjerovatno, jer zlatiborski pašnjaci nisu toliko stari), drugo da su se doseljenici iz Crne Gore i Hercegovine na Zlatibor hvalili bogatstvom borove šume, govoreći: `Zlatan je to bor!`, a treće predanje (vjerovatno najtačnije) kaže da je to ime postalo od jedne veoma rijetke vrste bijelog bora, tzv. zlatnog bora, čije je naučno ime Pinus Silvestris Variegata Zlatiborica, po sarajevskom inžinjeru Salihu Omanoviću. Zlatnog bora još samo ima u selu Negbini i stavljen je pod zaštitu države...