ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Tematika: Religija i duhovnost
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Podgorica / Tivat 2019. Tvrd povez sa zaštitnim omotom, ilustrovano, veliki format (25×30 cm), 404 strane.
Knjiga je nekorišćena (nova) - još uvek je u celofanu.



Kotorski misal (Misal Svetog Jakova od Lođe) iz XII vijeka je jedna od najstarijih knjiga koje su bile u upotrebi u Crnoj Gori. Riječ je o periodu kada nije bilo papira i štamparija, kada se pisalo na pergamentu guščijim perom i kada je malo ko znao pisati i čitati.

Među vrijednostima Kotorskog misala koji ga svrstavaju u svjetsku kulturnu baštinu je beneventansko pismo, nastalo u VIII vijeku u italijanskom Monte Kasinu, kaže Lenka Blehova Čelebić, istraživačica srednjevjekovne istorije, koja je pronašla jedini primjerak Kotorskog misala u Berlinu, obradila ga paleografski i priredila njegovo fototipsko izdanje.

“Beneventana je bilo staro, ukrasno pismo, sporo za pisanje, još teže za čitanje. Zato je beneventanu istisnula praktičnija gotica, pa je do danas u svijetu sačuvano svega oko 1.300 beneventanskih rukopisa”, kaže ona.

Misal je knjiga koja se koristi tokom bogosluženja u katoličkoj crkvi, i sadrži molitve i pjevanja za mise i druge obrede. No, Kotorski misal je kao istorijski, književni i muzikološki manuskript važan i kao svjedok crkvenog i svjetovnog života u vrijeme svog nastanka. Prema riječima Blehove Čelebić, izvjesno je da je Misal u Boku dospio prije 1.200 godine, pretpostavlja se iz Barija, gdje je postojao skriptorij, ili po narudžbi Kotorske biskupije, ili je dobijen kao poklon.

“Knjiga je oko šest stotina godina bila u posjedu i upotrebi kotorske crkve sv. Jakova od Lođe, nakon čega je vjerovatno prodata u XIX vijeku kada su zapadne biblioteke pod uticajem vodećih intelektualaca, poput Hegela i istaknutih slavista, počele skupljati vrijedne knjige sa naših područja. Tako u Berlinu, na primjer, postoji i zbirka zvana Vuk – zbirka rukopisa koje je tamo dopremio Vuk Karadžić.


I drugi su nosili sa ovih područja na Zapad rijetke rukopise. U Pragu, recimo, postoji zbirka sa Balkana koju je skupljao Josef Šafarik, kao i Vrhobreznički hronograf (ljetopis) koji je izradio Gavrilo Troičanin u manastiru Sv. Trojice u Pljevljima”, kaže ova naučnica koja je prvi put prelistala jedini primjerak Kotorskog misala prije tri godine, a potom ga obradila paleografski (paleografija – proučavanje i dešifrovanje starih rukopisa). Blehova Čelebić objašnjava zašto za takav posao treba dosta vremena:

“Srednjovjekovni rukopisi su spori za čitanje, ne samo zbog oštećenja i izblijedjelih mjesta, već zbog skraćenica. Tekst je zbog njih vrlo zgusnut, a tačke i zarezi se nisu koristili. Treba dobro znati latinski da se snađemo u rečenici koja je u tom jeziku veoma duga. Jer, lakoća izražavanja nije bila cilj autora. Naprotiv, cilj je bio da se kroz složenu rečenicu pokaže učenjaštvo.`

Ono što Blehova Čelebić navodi kao najinteresantnije u Misalu su imena i zanimanja Kotorana i drugih Bokelja upisanih u rukopis, koji pokazuju da je Kotor i u XII vijeku bio kosmopolitska sredina sa izmiješanim romanskim, slovenskim i drugim stanovništvom.

“Bio je to jedan otvoreni, nikako učmali grad”, navodi ona.

Lenka Blehova Čelebić je i ranije istraživala srednjevjekovno kulturno nasljeđe u knjigama “Žene srednjevjekovnog Kotora” i “Hrišćanstvo u Boki 1200-1500”.