Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani
ISBN: Tv
Tematika: Za decu
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Fali rikna, sve istalo ureno!
Bogato ilustrovana!
Boris Stepanovič Žitkov (rus. Boris Stepanovič Žitkov; 11. septembar [OS, 30. avgust] 1882 — 19. oktobar 1938) bio je pisac iz Ruske imperije i kasnije Sovjetskog Saveza, uglavnom poznat kao autor knjiga za decu i romana Viktor Vavič o Ruska revolucija 1905.
Biografija
Žitkov je rođen u Novgorodu; otac mu je radio kao nastavnik matematike, a majka pijanistkinja. Njegova dela obuhvataju brojne knjige u kojima je, u figurativnom obliku, opisao različite profesije. Njegove knjige su zasnovane na njegovom bogatom iskustvu mornara, a zatim kapetana broda, naučnika, putnika i istraživača. Radio je i kao navigator, ihtiolog, metalski radnik, inženjer brodogradnje, nastavnik fizike i crtanja, kao i direktor tehničke škole. Žitkov je lično učestvovao u ruskoj revoluciji 1905. godine.[1]
Godine 1924. Žitkov je počeo da izlazi i ubrzo je postao profesionalni pisac. Najpoznatiji je po putopisu za decu Šta sam video (ruski: Čto a video) o avanturama na letovanju radoznalog dečaka po nadimku Počemučka (ruski: Počemučka, nova reč koju je Žitkov skovao iz Počemu, što znači Zašto?). Žitkov je bio blizak prijatelj Korneja Čukovskog, koji je u svom dnevniku 28. decembra 1931. napisao:
Žitkov je sav uznemiren zbog samobičevanja među kritičarima u Uniji pisaca. On kaže da je na sastanku na kojem je od Ajhenbauma zatraženo da se bavi samokritikom, Ajhenbaum je odgovorio: „Samokritiku treba vežbati pre nego što se piše, a ne posle. [...] Žitkovljevo tumačenje sada čuvenog sastanka glasi: „Svi smo mi toliki kurvini sinovi, pa hajde da skinemo pantalone i prepustimo se bičevanju.“[2]
Žitkovljev istorijski roman o revoluciji 1905. Viktor Vavič (rus. Viktor Vavič), objavljen posthumno 1941. godine,[1] je odmah uništen i ponovo objavljen 1999. samo zahvaljujući tome što je Lidija Čukovska sačuvala kopiju; Boris Pasternak ju je nazvao „najboljom stvari koja je ikada napisana o 1905; šteta je što niko ne zna ovu knjigu“.[3]
Žitkov se takođe pojavio kao lik u dečjoj pesmi Samuila Maršaka „Pošta“ iz 1927. Pesma je adaptirana za ekran u animiranom filmu iz 1964, gde je Žitkovu glas dao glumac Erast Garin.
Dana 10. jula 1939, Pravda, novine Komunističke partije, objavile su o njemu prilog u kojem je njegova knjiga Šta sam video bila veoma hvaljena.