pregleda

Robinson Kruso, Ilust: Vladimir Kirin, Cirilica !


Cena:
1.290 din
Želi ovaj predmet: 2
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (6118)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 11134

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: 400
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Tematika: Za decu

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Korice su malo losije, sve ostalo u redu!

Danijel Defo

Cirilica!


Nikad ne vidimo pravo stanje u kome smo, sem kao suprotnost nečem gorem; niti cenimo vrednost onoga u čemu živimo, dok ga ne izgubimo.

Oglušujući se o želje svojih roditelja, Robinson Kruso odlučuje da napusti Englesku i otisne se na plovidbu morem, maštajući o pustolovinama koje ga čekaju. Nakon što prvi brod potopi bura, a drugi otmu gusari, Robinson shvata da ga je sreća napustila, ali ni tad ne odustaje od svoje namere, sve dok se jednog dana ne nađe na pustom ostrvu bez mogućnosti da otplovi dalje. Tu će provesti narednih dvadeset osam godina, dovijajući se da preživi i dâ smisao svom životu.

Ovaj roman o dovitljivosti, veri, hrabrosti i snazi ljudskog duha oduševiće mlade, ali i starije čitaoce.

„Sa kakvom se radošću sećamo tih čarobnih dana detinjstva kada smo ozbiljno čitali Robinsona Krusoa – kada smo otkrivali avanturistički duh koji tinja u nama dok zaranjamo u čudesna značenja na tim stranicama i nad njima ostajemo bez daha.“ Edgar Alan Po



Vladimir Kirin (Zagreb, 31. svibnja 1894. – Zagreb, 5. listopada 1963.)

Rodio se kao drugo od šestero djece u obitelji Franje Kirin i Marije Kelemenec. Otac Franjo bijaše operetni pjevač i glumac Hrvatskoga zemaljskoga kazališta kojega je sam Freudenreich iz Samobora doveo u Zagreb i stipendirao tijekom školovanja. Majka Marija Kelemenec bila je lijepa glasa i odličnoga glazbenoga obrazovanja. Vladimir se rano susreo s umjetničkim miljeom ondašnjeg Zagreba. U kući Kirinovih su dolazili Nikola Mašić, Menci Klement Crnčić. Nikola Mašić je kumovao na kršenju budućem slikaru Vladimira. U Zagrebu je pohađao pučku školu i četiri razreda niže Realne gimnazije. Godine 1909. polazi srednju graditeljsku školu u Zagrebu. Na Građevinskoj stručnoj školi u Zagrebu su mu bili profesori: perspektive Ivan Tišov, prostoručnog risanja Oton Iveković i Ferdo Kovačević. S Kirinom na toj školi su tehničko znanje stjecali i budući slikari Marino Tartagia i Ernest Tomašević, kipar Frano Kršinić i arhitekt Alfred Albini. Prvi svjetski rat i mobilizacija prekidaju školovanje i odlazi u rat. Nakon završene časničke škole služio je u Šestome domobranskom artiljerijskom puku i tijekom dvije godine rata napredovao do natporučnika. Teško ranjen dobio je dužu poštedu i prekomandu u Pardubice. Uspijeva maturirati na Graditeljskoj školi 1919 i u jesen odlazi u London da studira grafiku. U Jesen 1924. odlazi u Beč i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti – grafički odjel. Nekoliko se mjeseci usavršava kod Ferdinanda Schmutzera U Kirinovom domu na Prilazu 2, - koji je bio ispunjen kućnim ljubimcima, mačkama, papigama – u braku s Maksimilijanom Borošić živi sretno, te u siječnju 1932. dobiva kćerku Maju. Agodine 1936. kćer Nevu.

Umjetnički rad
Još u školi je Vladimir iskazivao izvanredan crtački dar. Njegove risanke su bile ispunjene crtežima – precrtavajući Mašićeve i Crnčićeve crteže. Za boravka u Pardubicama je uradio niz crteža, a u zagrebu kompletira mapu Iz češkog baroka.


Vladimir Kirin:Motiv iz Pardubica 1918.
Za vrijeme boravka u Londonu 1919. izabrao je glasoviti Waterloo Bridge koji radi suhom iglom i prvu litografiju London – na Temzi Kratko radi kod arhitekta Tannera-Voysa, zatim dobiva stalni angažman u časopisu The Studio, a dobiva i preporuku za Langham Studio. Radi kao ilustrator priča, crtač arhitektonskih spomenika, cjelina i gradskih veduta, kao karikaturist. Usporedo s radom posjećuje londonske muzeje i grafičke zbirke gdje proučava djela starih talijanskih i francuskih majstora. Zanimaju ga i moderniji grafičari kao Francuz Charles Meryon bakrorezac, a oduševljava ga Franck Brangwyn bakropisac velikog formata i Amerikanac Joseph Pennell koji je dva desetljeća boravio u Londonu.

Za vrijeme božićnih blagdana 1919. i uskrsnih 1920. boravi u Zagrebu. Crta i akvarelira motive iz starog Zagreba. Ilustrira knjigu povjesničara i arhivista Josipa Matasović Iz galantnog stoljeća


Vladimir Kirin:Stara zagrebačka katedrala s biskupskim dvorom, kulama i voćnjakom, 1919.
1921. dobiva narudžbu za ilustriranje knjige priča Oscara Wildea i Fantastične pripovijesti Edgara Allana Poea. U proljeće 1921. napušta London i kreće na putovanje po europskim kulturnim i umjetničkim središtima. Obilazi Amsterdam, Pariz, Veneciju i Firencu. Po povratku u Zagreb objavljuje prvu grafičku mapu Litografije s motivima Londona, pariza, Amsterdama, Venecije i Firence.

Surađuje s engleskim časopisima The Architectural Review, The Studio, grafičkim revijama The Apple i Colour i njemačkim časopisom za umjetnost Die Kunst. Grafički oblikuje suvremenik i knjige izdanja Društva sv. Jeronima. Dobiva atelje u Zagrebu, Trg kralja Tomislava 21 u potkrovlju zgrade Društva sv. Jeronima.

U proljeće 1922. dobiva poziv od općine grada Splita da načini seriju crteža i za mapu litografija s motivima Splita. Odmah i grad Trogir pokazuje zanimanje za portretiranje stare gradske jezgre. Slijedili su Šibenik i Hvar. Mnoge je crteže i akvarelirao. Krajem 1922. predstavljena je prva mapa Split (14 listova) s predgovorom Luje Vojnovića, zatim mapa Trogir (14 listova) s predgovorom Ivana Delalle i mapa Šibenik(12 listova) s predgovorom Ćirila Metoda Ivekovića gdje Iveković Kirina naziva pravom pjesničkom dušom. Napokon 1925. otisnuo je mapu Zagreb s 24 bakropisna lista. Kao prijatelj sina Ivane Brliž-Mažuranić dolazi u kontakt s spisateljicom. Tijekom 1922. Kirin radi na ilustriranju engleskog izdanja priča Ivane Brlić-Mažuranić Priče iz davnina. Englesko izdanje Priča iz davnina izlazi iz tiska u Londonu 1924., a treće hrvatsko izdanje u Zagrebu 1926. Definitivno treće hrvatsko izdanje Priča iz davnina doživljava svoj uspjeh.

1923. godine Kirin pokreće časopis Grafička revija koji je neprekidno izlazio u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu sve do 1940. godine.

O tisućoj obljetnici Hrvatskog kraljevstva od slobodnog i kraljevskog grada Zagreba dobiva narudžbu grefičke mape Zagreb. Grafički oblikuje Zbornik kralja tomislava, a uredništvo Matice hrvatske poziva ga da oblikuje poseban Zbornik Matice hrvatske posvećen 1000- godišnjici Hrvatskog kraljevstva.

U Zagrebu bilježi promjene, a često na osnovu starih fotografija crtački i slikarski rekonstruira arhitektonske dijelove kojih više nije bilo. Nakana mu je bila perom i kistom snimiti povijesni biskupski Kaptol i svjetovni Grič i tako pred navalom nove i bezobzirne regulacije za naraštaje sačuva sliku zagreba kako je nekada izgledao. 1927. ilustrira Čitanku o zdravlju na stihove Ivane Brlić Mažuranić koja je izašla u nakladi Higijenskg zavoda. Bila je to prva slikovnica objavljena u Zagrebu s ilustracijama jednog hrvatskog autora. Grafičku uređuje knjigu austrijskog teoretičara Josefa Strzygowskog Starohrvatska umjetnost.


Vladimir Kirin: Dolac, 1938.
Godine 1928. imenovan je umjetničkim urednikom Hrvatske revije i Kola, dvaju mjesečnika Matice Hrvatske. Također je izabran, nakon natječaja, za ravnatelja Zaklade tiskare Narodnih novina gdje ostaje sve do 1940. godine. Odmah po stupanju na dužnost kupuje novi stroj za izradu litografija fotomehaničkim putem Hausleiterovim postupkom, te se pobrinuo za modernizaciju knjigotiskarstva. Sam je izradio nacrt novog tipa slova, te je proširio nakladnički program i unapredio hrvatski tiskarski zavod. U ljeto 1929. boravi u Istri i crta, na Hvaru gradi kuću na osnovu vlastitih nacrta.

U Londonu je u proljeće priređena velika izložba jugoslavenskog kiparstva i slikarstva na kojoj je i Kirin izlagao. na toj izložbi je bio izložen trogirski motiv. U Beogradu učestvuje na izložbi s četiri litografije iz mapa Split, Trogir i Zagreb

U povodu 500. obljetnice početka izgradnje šibenske katedrale, 1931., u Hrvatskoj reviji je objavljen članak Ljube Karamana s pet reprodukcija Kirinovih crteža.

Ljeti 1933. na poziv Milutina Cihlara Nehajeva odlazi u Senj gdje crta i slika Uskočku ulicu, Nehaj kulu i druge znamenitosti Senja. Potom obilazi manje gradove Hrvatskog primorja: Vrbnik, Zrinski grad u Kraljevici, rapske zvonike, Zrinskog ulicu u Bakru te je litografirana i objavljena tek 1943. godine u nakladi Hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda. Mapa sadržava 24 lista s motivima koji prikazuju, osim već spomenutih i Bribir, Bašku, Grižane, Krk, Omišalj i Novi,a predgovor je napisao Đuro Szabo.

1934. učestvuje na Prvoj izložbi zagrebačkih umjetnika. Izlaže crteže s motivima iz Hrvatskog primorja

1936. godine je poslao nekoliko svojih rješenja na pariški salon lijepe knjige u Petit Palaisu, a najveći uspjeh je postigao s Pričama iz davnina. Nakon pariškog salona uslijedila je izložba u Rimu – Vatikan koja je prezentirala onodobne radove iz „tiska“. Na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti zastupljen je sa jednim svojim radom – uljanom slikom Dolac.

U siječnju 1941. dobiva zadatak, a na poziv Mate Ujevića, opremanje Hrvatske enciklopedije. Načinio je nacrt za naslovnicu i za hrbat.


Vladimir Kirin: Nacrt za hrbat Hrvatske enciklopedije, 1941.
Uspostavom NDH mijenja se Kirinov položaj u tiskari. Kirin biva poslan kao cenzor pošte u Suboticu. No zbog svoje stručnosti i iskustva u tiskarskim poslovima, izvanrednih organizacijskih sposobnosti i ugleda koji je imao u zagrebačkom kulturnom krugu nova ga vlast imenuje nadstojnikom umjetničkog odsjeka vlade NDH. Dodijeljen mu je zahtjevan posao u pripremi nastupa hrvatskih umjetnika na Venecijanskom bienalu u ljeto 1942. godine. Uz pomoć Ive Šrepela i Ljube Babića odabire umjetnička djela za tu izložbu. Uz bistu Ante Pavelića koju je uradio Antun Augustinčić, izbornički trojac odabire i djela Joze Kljakovića i Ivana Meštrovića.

U siječnju 1943. postaje posebni vladin povjerenik za pripremu velikih izložbi hrvatske moderne umjetnosti u „kulturnim središtima Reicha“. Prvu izložbu je organizirao u berlinskoj Pruskoj akademiji umjetnosti već krajem siječnja, drugu u bečkom Umjetničkom paviljonu u travnju, a posljednja treća u Slovačkom muzeju u Bratislavi. Bečka Albertina je otkupila osam Kirinovih litografija za 100 Reichsmaraka za svaku.


Vladimir Kirin: 1000 kuna iz 1943., desno uvečan avers s inicijalima V.K.
U Jesen 1943. postaje redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu iz predmeta Primijenjeno crtanje i perspektiva. Istodobno izlaže na Trećoj izložbi hrvatskih umjetnika u Umjetničkom paviljonu. Izložio je dva ulja s pariškim motivima i Portret Vladimira Becića. Na Četvrtoj izložbi hrvatskih umjetnika Nezavisne Države Hrvatske izlaže Mrtvu prirodu.

Tijekom ratnih godina dizajnirao je drugu i treću seriju novca Nezavisne države Hrvatske, a Hrvatsko numizmatičko društvo danas čuva skicu za nacrt zadnje novčanice najvećeg apoena. Na novčanicama iz 1943. godine javljaju se prvi put kod Kirina folklorni motivi. U povodu zagrebačke filatelističke izložbe 12. rujna 1943. puštena je u promet peigodna poštanska marka s reprodukcijom Kirinova ulja Dolac s pretiskom „Hrvatsko more – 8. IX. 1943.“

Poslije rata Kirin dobiva otkaz na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, što je bila posljedica Tiljkovog suda časti.[1]


U svom ateljeu radi na ilustraciji Cervantesova Don Quijotea i to u ulju, a knjiga izlazi u nakladi zagrebačke Prosvjete s 16 reprodikcija u boji s predgovorom Mate Ujevića. Tijekom 1950. godine, a u prigodi pedesete obljetnice utemeljenja Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, slika za samostan na Kaptolu Prikazanje Bogorodice sv. Franji, a za samostan na Trsatu pet velikih uljanih slika na temu Gospe Trsatske i čudotvornog prijenosa svete kućice iz Nazareta . Slike su na Trsat postavljene 1953. godine u crkvi posvećenoj Gospi od Milosti. U ljeto 1953. vraća se crtanju i dalmatinskim motivima, te 1954. objavljuje litografsku mapu Zadar s predgovorom Vjekoslava Maštrovića Sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća intezivno surađuje s izdavačkom kućom Naklada Naša djeca i tiskarskim zavodom „Ognjen Prica“. Publicirao je pet albuma reprodukcija Narodne nošnje i plesovi Jugoslavije i dva albuma razglednica.

U Nakladi „Color“ izlazi nekoliko edukativnih slikovnica o voću, povrću, cvijeću i životinjama s tekstovima Zlate Kolarić-Kišur. Zatim radi crteže za knjigu Slavka Kolara „Petrica Kerempuh“. Najzahtjevniji višegodišnji rad je bio ilustriranje prizora za Andresenove priče I. i II. 1959. Za pjesmaricu Milana Sachsa Miško među životinjama naslikao je 21. ilustraciju. U Samoborskom muzeju 1956. godine je održana samostalna izložba Vladimira Kirina. Izložio je slike sa samoborskim motivima.



Danijel Defo (engl. Daniel Defoe), rođen kao Danijel Fo (engl. Daniel Foe; London, 13. septembar 1660 — London, 24. april 1731)[1] bio je engleski pisac, novinar i pamfletista. Najpoznatiji je po svom romanu Robinzon Kruzo, objavljenom 1719. godine, za koji se tvrdi da je drugi po broju prevoda odmah iza Biblije.[2]On je smatran jednim od najranijih zagovornika engleskog romana i pomogao je popularizaciji forme u Britaniji sa drugima kao što su Afra Ben i Semjuel Ričardson.[3] Defo je napisao mnoge političke traktate, često je bio u nevolji sa vlastima i proveo je jedan period u zatvoru. Intelektualci i politički lideri obraćali su pažnju na njegove sveže ideje i ponekad ga konsultovali.

Defo je bio plodan i svestran pisac, proizveo je više od tri stotine dela[4] — knjiga, pamfleta i žurnala — o različitim temama, uključujući politiku, zločin, religiju, brak, psihologiju i natprirodno. Takođe je bio pionir poslovnog novinarstva[5] i ekonomskog novinarstva.[6]

Biografija
Sin je londonskog mesara Džejmsa Foa, ali je kasnije svom prezimenu dodao de- kako bi zvučalo otmenije. Školovao se u takozvanoj Akademiji za otpadnike od Anglikanske crkve u Newington Green-u. Tamo je dobio praktično obrazovanje, učeći istoriju, geografiju, političke nauke, žive strane jezike i latinski jezik. To se odrazilo na Defoovoj umetničkoj prozi, lišenoj svih knjiških uticaja sem biblijskih.

Više godina bavio se građevinskim poslovima u Kornhilu, a potom je postao i vlasnik ciglane u blizini Tirberija u Eseksu.

Oženio se 1684. godine devojkom iz imućne porodice i imao sedmoro dece. U životu je radio mnoge poslove. Najpre se bavio trgovinom, potom politikom, sticao je veliki imetak i brzo ga gubio, živeo je burno, pisao je pamflete protiv vlade, a bio je i vladin agent, izvesno vreme i njen špijun, možda i dvostruki špijun, po mišljenju njegovih biografa, menjao je političke stavove i uglavnom je počeo da piše žurnalistiku. Učestvovao je u obračunima između Vilijama III Oranskoga čijoj se vojsci pridružio u sukobu s katoličkim kraljem Džejmsom II. U tom sukobu pobedila je Vilijamova vojska.[7]

Život satiričara
Prva satira koju je napisao bila je Pravi Englez. Iako je bila uperena protiv visokog engleskog plemstva, u prvi mah bila je lepo primljena i donela mu pohvale i korist. Napisao je više od hiljadu i dvesta stihova kako bi ismejao nacionalni mit engleskog plemstva. Izvrgnuo je ruglu sve čega se dotakao, ne štedeći ni glavnog sudiju Krvavog suda, Džefrija Džefrisa nakon njegove smrti.

Ohrabren uspehom, nastavio je da piše satire.

Napisao je prvo napredni, prosvetiteljski Esej o projektima, kojim se zalagao za unapređenje engleskog društva, zahtevajući da se veća pažnja posveti pomorcima, naučnicima, izumiteljima, vaspitanju i većem pravu žena. Naredna satira bio je Kentski memorandum, kojim je zahtevao da birači imaju mogućnost kontrole nad svojim predstavnicima u Parlamentu, a potom i Najjednostavniji način obračuna sa disidentima, 1. decembra 1702. godine, koji mu je doneo niz nevolja.

Najjednostavniji način obračuna sa disidentima proglašen je buntovničkim spisom pa je samo mesec dana nakon objavljivanja, 3. januara 1703. godine, izdat nalog za Defoovo hapšenje. Nalog je potpisao lično predsednik kraljevske vlade, Erl do Notingema. Četiri dana nakon naloga, zaplenjeni su svi odštampani primerci i spaljeni. Krio se četiri meseca a onda uhapšen 20. maja i odveden u londonsku tamnicu Njugejt gde je čekao suđenje.

Osuđen je jula 1703. godine na kaznu zatvora, novčanu kaznu, tri dana stuba srama i sedam godina dobrog vladanja. Nakon stuba srama, u zatvoru je proveo još nekoliko meseci. Dok je služio kaznu napisao je satiričnu „Himnu stubu srama”.

Obzirom da je bankrotirao jer mu je posao propao dok je služio zatvorsku kaznu, porodica mu je ostala na ivici egzistencije. Kako bi zaštitio porodicu, potpisao je da više neće pisati protiv vlasti ali i da će raditi kao tajni agent ministra predsednika Harlija. Kraljica mu je oprostila novčanu kaznu a kasnije prilozima i pomogla njegovu porodicu.

Nakon izlaska iz zatvora, napisao je autobiografski ironično-satirični roman Elegija za pisca Pravoga Engleza a zatim se opredelio za prozu i romane i postao poznati pisac.

Rad za vladu
Godine 1707. bavio se špijunskim poslom u korist engleske vlade u vreme kada se razmišljalo o stvaranju unije sa Škotskom. Nijedan posao mu nije polazio za rukom. Doživeo je neuspeh kao vlasnik trgovinske radnje u kojoj se prodavala plemenita roba. Utemeljio je popularni list The Review u kome je objavljivao pamflete. Taj list je uveo znatne promene u engleskoj žurnalistici. Pre toga, novine su izlazile jedanput nedeljno i donosile prevode vesti iz inostranstva i tekuće političke vesti sa izrazito stranačke tačke gledišta. The Review je izlazio triput nedeljno, sa esejom izdavača, pismom urednika i uz razne sitne natpise i obaveštenja. [8]

Izabrani radovi
Romani
Romane je počeo objavljivati tek sa šezdeset godina, ali je u periodu od svega pet godina, jedan za drugim, objavio znatan broj romana.

Smatra se za jednog od glavnih popularizatora romana, nove književne forme u Engleskoj u to vreme. Najpoznatiji Defoov roman je Robinzon Kruso (1719). Priča o brodolomniku koji dospeva na pusto ostrvo i u borbi za opstanak doživljava mnoge avanture. Pretpostavlja se da je roman inspirisan doživljajima škotskog mornara Aleksandera Selkirka (engl. Alexander Selkirk), koji je nakon brodoloma nekoliko godina živeo na jednom pacifičkom ostrvu.[9] Postoji još jedna knjiga o Robinzonu, ali ona nikada nije dostigla slavu prve knjige i bila je napisana iz čisto komercijalnih razloga.

Ostali važniji romani koje je napisao Danijel Defo su: Mol Flanders (Moll Flanders, 1722), Zapisi iz doba kuge (A Journal of the Plague Year, 1722), Pukovnik Džek (Colonel Jack, 1722), Uspomene jednoga kavalira (Memoirs of a Cavalier, 1724), Roksana (Roxana, 1724).[8]

Danijel Defo je jedan od prvih pisaca čije je delo u 18. veku prevedeno na srpski jezik. Njegov najpoznatiji roman Robinzon Kruso pojavio se u slovenosrpskom prevodu kao Život i črezvičajna priključenija slavnoga Angleza ROBINZONA KRUSE ot Jorka sobstvenom rukom njegovom spisana. Čast pervaja. Iz Nemečkogo N. Lazarevičem prevedena. V Budime. Pečatana pismeni kraljevsk. Vseučilišća, 1799 godine. Utvrđeno je da je ovo prvo delo engleske književnosti u potpunosti prevedeno na srpski jezik.[10]

The Consolidator, or Memoirs of Sundry Transactions from the World in the Moon: Translated from the Lunar Language (1705)[11]
Robinson Crusoe (1719) – originally published in two volumes:[11]
The Life and Strange Surprizing Adventures of Robinson Crusoe, of York, Mariner: Who Lived Eight and Twenty Years [...]
The Farther Adventures of Robinson Crusoe: Being the Second and Last Part of His Life [...]
Serious Reflections During the Life and Surprising Adventures of Robinson Crusoe: With his Vision of the Angelick World (1720)
Captain Singleton (1720)
Memoirs of a Cavalier (1720)
A Journal of the Plague Year (1722)
Colonel Jack (1722)
Moll Flanders (1722)
Roxana: The Fortunate Mistress (1724)
Nefikcija
An Essay Upon Projects (1697)
The Storm (1704)
Atlantis Major (1711)
The Family Instructor (1715)
Memoirs of the Church of Scotland (1717)
The History of the Remarkable Life of John Sheppard (1724)
A Narrative of All The Robberies, Escapes, &c. of John Sheppard (1724)
A tour thro` the whole island of Great Britain, divided into circuits or journies (1724–1727)
A New Voyage Round the World (1724)
The Political History of the Devil (1726)
The Complete English Tradesman (1726)
A treatise concerning the use and abuse of the marriage bed... (1727)
A Plan of the English Commerce (1728)
Pamfleti ili eseji u prozi
The Poor Man`s Plea (1698)
The History of the Kentish Petition (1701)
The Shortest Way with the Dissenters (1702)
The Great Law of Subordination Consider`d (1704)
Giving Alms No Charity, and Employing the Poor (1704)
The Apparition of Mrs. Veal (1706)
An Appeal to Honour and Justice, Tho` it be of his Worst Enemies, by Daniel Defoe, Being a True Account of His Conduct in Publick Affairs (1715)
A Vindication of the Press: Or, An Essay on the Usefulness of Writing, on Criticism, and the Qualification of Authors (1718)
Every-body`s Business, Is No-body`s Business (1725)
The Protestant Monastery (1726)
Parochial Tyranny (1727)
Augusta Triumphans (1728)
Second Thoughts are Best (1729)
An Essay Upon Literature (1726)
Mere Nature Delineated (1726)
Conjugal Lewdness (1727)
Pamfleti ili eseji u stihovima
The True-Born Englishman: A Satyr (1701)
Hymn to the Pillory (1703)
An Essay on the Late Storm (1704)
Neki sporni radovi pripisani Defou
A Friendly Epistle by way of reproof from one of the people called Quakers, to T. B., a dealer in many words (1715).
The King of Pirates (1719)
The Pirate Gow (1725)
A General History of the Pyrates (1724, 1725, 1726, 1828)
Captain Carleton`s Memoirs of an English Officer (1728).[12]
The life and adventures of Mrs. Christian Davies, commonly call`d Mother Ross (1740)


◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 73950317
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Korice su malo losije, sve ostalo u redu!

Danijel Defo

Cirilica!


Nikad ne vidimo pravo stanje u kome smo, sem kao suprotnost nečem gorem; niti cenimo vrednost onoga u čemu živimo, dok ga ne izgubimo.

Oglušujući se o želje svojih roditelja, Robinson Kruso odlučuje da napusti Englesku i otisne se na plovidbu morem, maštajući o pustolovinama koje ga čekaju. Nakon što prvi brod potopi bura, a drugi otmu gusari, Robinson shvata da ga je sreća napustila, ali ni tad ne odustaje od svoje namere, sve dok se jednog dana ne nađe na pustom ostrvu bez mogućnosti da otplovi dalje. Tu će provesti narednih dvadeset osam godina, dovijajući se da preživi i dâ smisao svom životu.

Ovaj roman o dovitljivosti, veri, hrabrosti i snazi ljudskog duha oduševiće mlade, ali i starije čitaoce.

„Sa kakvom se radošću sećamo tih čarobnih dana detinjstva kada smo ozbiljno čitali Robinsona Krusoa – kada smo otkrivali avanturistički duh koji tinja u nama dok zaranjamo u čudesna značenja na tim stranicama i nad njima ostajemo bez daha.“ Edgar Alan Po



Vladimir Kirin (Zagreb, 31. svibnja 1894. – Zagreb, 5. listopada 1963.)

Rodio se kao drugo od šestero djece u obitelji Franje Kirin i Marije Kelemenec. Otac Franjo bijaše operetni pjevač i glumac Hrvatskoga zemaljskoga kazališta kojega je sam Freudenreich iz Samobora doveo u Zagreb i stipendirao tijekom školovanja. Majka Marija Kelemenec bila je lijepa glasa i odličnoga glazbenoga obrazovanja. Vladimir se rano susreo s umjetničkim miljeom ondašnjeg Zagreba. U kući Kirinovih su dolazili Nikola Mašić, Menci Klement Crnčić. Nikola Mašić je kumovao na kršenju budućem slikaru Vladimira. U Zagrebu je pohađao pučku školu i četiri razreda niže Realne gimnazije. Godine 1909. polazi srednju graditeljsku školu u Zagrebu. Na Građevinskoj stručnoj školi u Zagrebu su mu bili profesori: perspektive Ivan Tišov, prostoručnog risanja Oton Iveković i Ferdo Kovačević. S Kirinom na toj školi su tehničko znanje stjecali i budući slikari Marino Tartagia i Ernest Tomašević, kipar Frano Kršinić i arhitekt Alfred Albini. Prvi svjetski rat i mobilizacija prekidaju školovanje i odlazi u rat. Nakon završene časničke škole služio je u Šestome domobranskom artiljerijskom puku i tijekom dvije godine rata napredovao do natporučnika. Teško ranjen dobio je dužu poštedu i prekomandu u Pardubice. Uspijeva maturirati na Graditeljskoj školi 1919 i u jesen odlazi u London da studira grafiku. U Jesen 1924. odlazi u Beč i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti – grafički odjel. Nekoliko se mjeseci usavršava kod Ferdinanda Schmutzera U Kirinovom domu na Prilazu 2, - koji je bio ispunjen kućnim ljubimcima, mačkama, papigama – u braku s Maksimilijanom Borošić živi sretno, te u siječnju 1932. dobiva kćerku Maju. Agodine 1936. kćer Nevu.

Umjetnički rad
Još u školi je Vladimir iskazivao izvanredan crtački dar. Njegove risanke su bile ispunjene crtežima – precrtavajući Mašićeve i Crnčićeve crteže. Za boravka u Pardubicama je uradio niz crteža, a u zagrebu kompletira mapu Iz češkog baroka.


Vladimir Kirin:Motiv iz Pardubica 1918.
Za vrijeme boravka u Londonu 1919. izabrao je glasoviti Waterloo Bridge koji radi suhom iglom i prvu litografiju London – na Temzi Kratko radi kod arhitekta Tannera-Voysa, zatim dobiva stalni angažman u časopisu The Studio, a dobiva i preporuku za Langham Studio. Radi kao ilustrator priča, crtač arhitektonskih spomenika, cjelina i gradskih veduta, kao karikaturist. Usporedo s radom posjećuje londonske muzeje i grafičke zbirke gdje proučava djela starih talijanskih i francuskih majstora. Zanimaju ga i moderniji grafičari kao Francuz Charles Meryon bakrorezac, a oduševljava ga Franck Brangwyn bakropisac velikog formata i Amerikanac Joseph Pennell koji je dva desetljeća boravio u Londonu.

Za vrijeme božićnih blagdana 1919. i uskrsnih 1920. boravi u Zagrebu. Crta i akvarelira motive iz starog Zagreba. Ilustrira knjigu povjesničara i arhivista Josipa Matasović Iz galantnog stoljeća


Vladimir Kirin:Stara zagrebačka katedrala s biskupskim dvorom, kulama i voćnjakom, 1919.
1921. dobiva narudžbu za ilustriranje knjige priča Oscara Wildea i Fantastične pripovijesti Edgara Allana Poea. U proljeće 1921. napušta London i kreće na putovanje po europskim kulturnim i umjetničkim središtima. Obilazi Amsterdam, Pariz, Veneciju i Firencu. Po povratku u Zagreb objavljuje prvu grafičku mapu Litografije s motivima Londona, pariza, Amsterdama, Venecije i Firence.

Surađuje s engleskim časopisima The Architectural Review, The Studio, grafičkim revijama The Apple i Colour i njemačkim časopisom za umjetnost Die Kunst. Grafički oblikuje suvremenik i knjige izdanja Društva sv. Jeronima. Dobiva atelje u Zagrebu, Trg kralja Tomislava 21 u potkrovlju zgrade Društva sv. Jeronima.

U proljeće 1922. dobiva poziv od općine grada Splita da načini seriju crteža i za mapu litografija s motivima Splita. Odmah i grad Trogir pokazuje zanimanje za portretiranje stare gradske jezgre. Slijedili su Šibenik i Hvar. Mnoge je crteže i akvarelirao. Krajem 1922. predstavljena je prva mapa Split (14 listova) s predgovorom Luje Vojnovića, zatim mapa Trogir (14 listova) s predgovorom Ivana Delalle i mapa Šibenik(12 listova) s predgovorom Ćirila Metoda Ivekovića gdje Iveković Kirina naziva pravom pjesničkom dušom. Napokon 1925. otisnuo je mapu Zagreb s 24 bakropisna lista. Kao prijatelj sina Ivane Brliž-Mažuranić dolazi u kontakt s spisateljicom. Tijekom 1922. Kirin radi na ilustriranju engleskog izdanja priča Ivane Brlić-Mažuranić Priče iz davnina. Englesko izdanje Priča iz davnina izlazi iz tiska u Londonu 1924., a treće hrvatsko izdanje u Zagrebu 1926. Definitivno treće hrvatsko izdanje Priča iz davnina doživljava svoj uspjeh.

1923. godine Kirin pokreće časopis Grafička revija koji je neprekidno izlazio u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu sve do 1940. godine.

O tisućoj obljetnici Hrvatskog kraljevstva od slobodnog i kraljevskog grada Zagreba dobiva narudžbu grefičke mape Zagreb. Grafički oblikuje Zbornik kralja tomislava, a uredništvo Matice hrvatske poziva ga da oblikuje poseban Zbornik Matice hrvatske posvećen 1000- godišnjici Hrvatskog kraljevstva.

U Zagrebu bilježi promjene, a često na osnovu starih fotografija crtački i slikarski rekonstruira arhitektonske dijelove kojih više nije bilo. Nakana mu je bila perom i kistom snimiti povijesni biskupski Kaptol i svjetovni Grič i tako pred navalom nove i bezobzirne regulacije za naraštaje sačuva sliku zagreba kako je nekada izgledao. 1927. ilustrira Čitanku o zdravlju na stihove Ivane Brlić Mažuranić koja je izašla u nakladi Higijenskg zavoda. Bila je to prva slikovnica objavljena u Zagrebu s ilustracijama jednog hrvatskog autora. Grafičku uređuje knjigu austrijskog teoretičara Josefa Strzygowskog Starohrvatska umjetnost.


Vladimir Kirin: Dolac, 1938.
Godine 1928. imenovan je umjetničkim urednikom Hrvatske revije i Kola, dvaju mjesečnika Matice Hrvatske. Također je izabran, nakon natječaja, za ravnatelja Zaklade tiskare Narodnih novina gdje ostaje sve do 1940. godine. Odmah po stupanju na dužnost kupuje novi stroj za izradu litografija fotomehaničkim putem Hausleiterovim postupkom, te se pobrinuo za modernizaciju knjigotiskarstva. Sam je izradio nacrt novog tipa slova, te je proširio nakladnički program i unapredio hrvatski tiskarski zavod. U ljeto 1929. boravi u Istri i crta, na Hvaru gradi kuću na osnovu vlastitih nacrta.

U Londonu je u proljeće priređena velika izložba jugoslavenskog kiparstva i slikarstva na kojoj je i Kirin izlagao. na toj izložbi je bio izložen trogirski motiv. U Beogradu učestvuje na izložbi s četiri litografije iz mapa Split, Trogir i Zagreb

U povodu 500. obljetnice početka izgradnje šibenske katedrale, 1931., u Hrvatskoj reviji je objavljen članak Ljube Karamana s pet reprodukcija Kirinovih crteža.

Ljeti 1933. na poziv Milutina Cihlara Nehajeva odlazi u Senj gdje crta i slika Uskočku ulicu, Nehaj kulu i druge znamenitosti Senja. Potom obilazi manje gradove Hrvatskog primorja: Vrbnik, Zrinski grad u Kraljevici, rapske zvonike, Zrinskog ulicu u Bakru te je litografirana i objavljena tek 1943. godine u nakladi Hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda. Mapa sadržava 24 lista s motivima koji prikazuju, osim već spomenutih i Bribir, Bašku, Grižane, Krk, Omišalj i Novi,a predgovor je napisao Đuro Szabo.

1934. učestvuje na Prvoj izložbi zagrebačkih umjetnika. Izlaže crteže s motivima iz Hrvatskog primorja

1936. godine je poslao nekoliko svojih rješenja na pariški salon lijepe knjige u Petit Palaisu, a najveći uspjeh je postigao s Pričama iz davnina. Nakon pariškog salona uslijedila je izložba u Rimu – Vatikan koja je prezentirala onodobne radove iz „tiska“. Na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti zastupljen je sa jednim svojim radom – uljanom slikom Dolac.

U siječnju 1941. dobiva zadatak, a na poziv Mate Ujevića, opremanje Hrvatske enciklopedije. Načinio je nacrt za naslovnicu i za hrbat.


Vladimir Kirin: Nacrt za hrbat Hrvatske enciklopedije, 1941.
Uspostavom NDH mijenja se Kirinov položaj u tiskari. Kirin biva poslan kao cenzor pošte u Suboticu. No zbog svoje stručnosti i iskustva u tiskarskim poslovima, izvanrednih organizacijskih sposobnosti i ugleda koji je imao u zagrebačkom kulturnom krugu nova ga vlast imenuje nadstojnikom umjetničkog odsjeka vlade NDH. Dodijeljen mu je zahtjevan posao u pripremi nastupa hrvatskih umjetnika na Venecijanskom bienalu u ljeto 1942. godine. Uz pomoć Ive Šrepela i Ljube Babića odabire umjetnička djela za tu izložbu. Uz bistu Ante Pavelića koju je uradio Antun Augustinčić, izbornički trojac odabire i djela Joze Kljakovića i Ivana Meštrovića.

U siječnju 1943. postaje posebni vladin povjerenik za pripremu velikih izložbi hrvatske moderne umjetnosti u „kulturnim središtima Reicha“. Prvu izložbu je organizirao u berlinskoj Pruskoj akademiji umjetnosti već krajem siječnja, drugu u bečkom Umjetničkom paviljonu u travnju, a posljednja treća u Slovačkom muzeju u Bratislavi. Bečka Albertina je otkupila osam Kirinovih litografija za 100 Reichsmaraka za svaku.


Vladimir Kirin: 1000 kuna iz 1943., desno uvečan avers s inicijalima V.K.
U Jesen 1943. postaje redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu iz predmeta Primijenjeno crtanje i perspektiva. Istodobno izlaže na Trećoj izložbi hrvatskih umjetnika u Umjetničkom paviljonu. Izložio je dva ulja s pariškim motivima i Portret Vladimira Becića. Na Četvrtoj izložbi hrvatskih umjetnika Nezavisne Države Hrvatske izlaže Mrtvu prirodu.

Tijekom ratnih godina dizajnirao je drugu i treću seriju novca Nezavisne države Hrvatske, a Hrvatsko numizmatičko društvo danas čuva skicu za nacrt zadnje novčanice najvećeg apoena. Na novčanicama iz 1943. godine javljaju se prvi put kod Kirina folklorni motivi. U povodu zagrebačke filatelističke izložbe 12. rujna 1943. puštena je u promet peigodna poštanska marka s reprodukcijom Kirinova ulja Dolac s pretiskom „Hrvatsko more – 8. IX. 1943.“

Poslije rata Kirin dobiva otkaz na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, što je bila posljedica Tiljkovog suda časti.[1]


U svom ateljeu radi na ilustraciji Cervantesova Don Quijotea i to u ulju, a knjiga izlazi u nakladi zagrebačke Prosvjete s 16 reprodikcija u boji s predgovorom Mate Ujevića. Tijekom 1950. godine, a u prigodi pedesete obljetnice utemeljenja Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, slika za samostan na Kaptolu Prikazanje Bogorodice sv. Franji, a za samostan na Trsatu pet velikih uljanih slika na temu Gospe Trsatske i čudotvornog prijenosa svete kućice iz Nazareta . Slike su na Trsat postavljene 1953. godine u crkvi posvećenoj Gospi od Milosti. U ljeto 1953. vraća se crtanju i dalmatinskim motivima, te 1954. objavljuje litografsku mapu Zadar s predgovorom Vjekoslava Maštrovića Sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća intezivno surađuje s izdavačkom kućom Naklada Naša djeca i tiskarskim zavodom „Ognjen Prica“. Publicirao je pet albuma reprodukcija Narodne nošnje i plesovi Jugoslavije i dva albuma razglednica.

U Nakladi „Color“ izlazi nekoliko edukativnih slikovnica o voću, povrću, cvijeću i životinjama s tekstovima Zlate Kolarić-Kišur. Zatim radi crteže za knjigu Slavka Kolara „Petrica Kerempuh“. Najzahtjevniji višegodišnji rad je bio ilustriranje prizora za Andresenove priče I. i II. 1959. Za pjesmaricu Milana Sachsa Miško među životinjama naslikao je 21. ilustraciju. U Samoborskom muzeju 1956. godine je održana samostalna izložba Vladimira Kirina. Izložio je slike sa samoborskim motivima.



Danijel Defo (engl. Daniel Defoe), rođen kao Danijel Fo (engl. Daniel Foe; London, 13. septembar 1660 — London, 24. april 1731)[1] bio je engleski pisac, novinar i pamfletista. Najpoznatiji je po svom romanu Robinzon Kruzo, objavljenom 1719. godine, za koji se tvrdi da je drugi po broju prevoda odmah iza Biblije.[2]On je smatran jednim od najranijih zagovornika engleskog romana i pomogao je popularizaciji forme u Britaniji sa drugima kao što su Afra Ben i Semjuel Ričardson.[3] Defo je napisao mnoge političke traktate, često je bio u nevolji sa vlastima i proveo je jedan period u zatvoru. Intelektualci i politički lideri obraćali su pažnju na njegove sveže ideje i ponekad ga konsultovali.

Defo je bio plodan i svestran pisac, proizveo je više od tri stotine dela[4] — knjiga, pamfleta i žurnala — o različitim temama, uključujući politiku, zločin, religiju, brak, psihologiju i natprirodno. Takođe je bio pionir poslovnog novinarstva[5] i ekonomskog novinarstva.[6]

Biografija
Sin je londonskog mesara Džejmsa Foa, ali je kasnije svom prezimenu dodao de- kako bi zvučalo otmenije. Školovao se u takozvanoj Akademiji za otpadnike od Anglikanske crkve u Newington Green-u. Tamo je dobio praktično obrazovanje, učeći istoriju, geografiju, političke nauke, žive strane jezike i latinski jezik. To se odrazilo na Defoovoj umetničkoj prozi, lišenoj svih knjiških uticaja sem biblijskih.

Više godina bavio se građevinskim poslovima u Kornhilu, a potom je postao i vlasnik ciglane u blizini Tirberija u Eseksu.

Oženio se 1684. godine devojkom iz imućne porodice i imao sedmoro dece. U životu je radio mnoge poslove. Najpre se bavio trgovinom, potom politikom, sticao je veliki imetak i brzo ga gubio, živeo je burno, pisao je pamflete protiv vlade, a bio je i vladin agent, izvesno vreme i njen špijun, možda i dvostruki špijun, po mišljenju njegovih biografa, menjao je političke stavove i uglavnom je počeo da piše žurnalistiku. Učestvovao je u obračunima između Vilijama III Oranskoga čijoj se vojsci pridružio u sukobu s katoličkim kraljem Džejmsom II. U tom sukobu pobedila je Vilijamova vojska.[7]

Život satiričara
Prva satira koju je napisao bila je Pravi Englez. Iako je bila uperena protiv visokog engleskog plemstva, u prvi mah bila je lepo primljena i donela mu pohvale i korist. Napisao je više od hiljadu i dvesta stihova kako bi ismejao nacionalni mit engleskog plemstva. Izvrgnuo je ruglu sve čega se dotakao, ne štedeći ni glavnog sudiju Krvavog suda, Džefrija Džefrisa nakon njegove smrti.

Ohrabren uspehom, nastavio je da piše satire.

Napisao je prvo napredni, prosvetiteljski Esej o projektima, kojim se zalagao za unapređenje engleskog društva, zahtevajući da se veća pažnja posveti pomorcima, naučnicima, izumiteljima, vaspitanju i većem pravu žena. Naredna satira bio je Kentski memorandum, kojim je zahtevao da birači imaju mogućnost kontrole nad svojim predstavnicima u Parlamentu, a potom i Najjednostavniji način obračuna sa disidentima, 1. decembra 1702. godine, koji mu je doneo niz nevolja.

Najjednostavniji način obračuna sa disidentima proglašen je buntovničkim spisom pa je samo mesec dana nakon objavljivanja, 3. januara 1703. godine, izdat nalog za Defoovo hapšenje. Nalog je potpisao lično predsednik kraljevske vlade, Erl do Notingema. Četiri dana nakon naloga, zaplenjeni su svi odštampani primerci i spaljeni. Krio se četiri meseca a onda uhapšen 20. maja i odveden u londonsku tamnicu Njugejt gde je čekao suđenje.

Osuđen je jula 1703. godine na kaznu zatvora, novčanu kaznu, tri dana stuba srama i sedam godina dobrog vladanja. Nakon stuba srama, u zatvoru je proveo još nekoliko meseci. Dok je služio kaznu napisao je satiričnu „Himnu stubu srama”.

Obzirom da je bankrotirao jer mu je posao propao dok je služio zatvorsku kaznu, porodica mu je ostala na ivici egzistencije. Kako bi zaštitio porodicu, potpisao je da više neće pisati protiv vlasti ali i da će raditi kao tajni agent ministra predsednika Harlija. Kraljica mu je oprostila novčanu kaznu a kasnije prilozima i pomogla njegovu porodicu.

Nakon izlaska iz zatvora, napisao je autobiografski ironično-satirični roman Elegija za pisca Pravoga Engleza a zatim se opredelio za prozu i romane i postao poznati pisac.

Rad za vladu
Godine 1707. bavio se špijunskim poslom u korist engleske vlade u vreme kada se razmišljalo o stvaranju unije sa Škotskom. Nijedan posao mu nije polazio za rukom. Doživeo je neuspeh kao vlasnik trgovinske radnje u kojoj se prodavala plemenita roba. Utemeljio je popularni list The Review u kome je objavljivao pamflete. Taj list je uveo znatne promene u engleskoj žurnalistici. Pre toga, novine su izlazile jedanput nedeljno i donosile prevode vesti iz inostranstva i tekuće političke vesti sa izrazito stranačke tačke gledišta. The Review je izlazio triput nedeljno, sa esejom izdavača, pismom urednika i uz razne sitne natpise i obaveštenja. [8]

Izabrani radovi
Romani
Romane je počeo objavljivati tek sa šezdeset godina, ali je u periodu od svega pet godina, jedan za drugim, objavio znatan broj romana.

Smatra se za jednog od glavnih popularizatora romana, nove književne forme u Engleskoj u to vreme. Najpoznatiji Defoov roman je Robinzon Kruso (1719). Priča o brodolomniku koji dospeva na pusto ostrvo i u borbi za opstanak doživljava mnoge avanture. Pretpostavlja se da je roman inspirisan doživljajima škotskog mornara Aleksandera Selkirka (engl. Alexander Selkirk), koji je nakon brodoloma nekoliko godina živeo na jednom pacifičkom ostrvu.[9] Postoji još jedna knjiga o Robinzonu, ali ona nikada nije dostigla slavu prve knjige i bila je napisana iz čisto komercijalnih razloga.

Ostali važniji romani koje je napisao Danijel Defo su: Mol Flanders (Moll Flanders, 1722), Zapisi iz doba kuge (A Journal of the Plague Year, 1722), Pukovnik Džek (Colonel Jack, 1722), Uspomene jednoga kavalira (Memoirs of a Cavalier, 1724), Roksana (Roxana, 1724).[8]

Danijel Defo je jedan od prvih pisaca čije je delo u 18. veku prevedeno na srpski jezik. Njegov najpoznatiji roman Robinzon Kruso pojavio se u slovenosrpskom prevodu kao Život i črezvičajna priključenija slavnoga Angleza ROBINZONA KRUSE ot Jorka sobstvenom rukom njegovom spisana. Čast pervaja. Iz Nemečkogo N. Lazarevičem prevedena. V Budime. Pečatana pismeni kraljevsk. Vseučilišća, 1799 godine. Utvrđeno je da je ovo prvo delo engleske književnosti u potpunosti prevedeno na srpski jezik.[10]

The Consolidator, or Memoirs of Sundry Transactions from the World in the Moon: Translated from the Lunar Language (1705)[11]
Robinson Crusoe (1719) – originally published in two volumes:[11]
The Life and Strange Surprizing Adventures of Robinson Crusoe, of York, Mariner: Who Lived Eight and Twenty Years [...]
The Farther Adventures of Robinson Crusoe: Being the Second and Last Part of His Life [...]
Serious Reflections During the Life and Surprising Adventures of Robinson Crusoe: With his Vision of the Angelick World (1720)
Captain Singleton (1720)
Memoirs of a Cavalier (1720)
A Journal of the Plague Year (1722)
Colonel Jack (1722)
Moll Flanders (1722)
Roxana: The Fortunate Mistress (1724)
Nefikcija
An Essay Upon Projects (1697)
The Storm (1704)
Atlantis Major (1711)
The Family Instructor (1715)
Memoirs of the Church of Scotland (1717)
The History of the Remarkable Life of John Sheppard (1724)
A Narrative of All The Robberies, Escapes, &c. of John Sheppard (1724)
A tour thro` the whole island of Great Britain, divided into circuits or journies (1724–1727)
A New Voyage Round the World (1724)
The Political History of the Devil (1726)
The Complete English Tradesman (1726)
A treatise concerning the use and abuse of the marriage bed... (1727)
A Plan of the English Commerce (1728)
Pamfleti ili eseji u prozi
The Poor Man`s Plea (1698)
The History of the Kentish Petition (1701)
The Shortest Way with the Dissenters (1702)
The Great Law of Subordination Consider`d (1704)
Giving Alms No Charity, and Employing the Poor (1704)
The Apparition of Mrs. Veal (1706)
An Appeal to Honour and Justice, Tho` it be of his Worst Enemies, by Daniel Defoe, Being a True Account of His Conduct in Publick Affairs (1715)
A Vindication of the Press: Or, An Essay on the Usefulness of Writing, on Criticism, and the Qualification of Authors (1718)
Every-body`s Business, Is No-body`s Business (1725)
The Protestant Monastery (1726)
Parochial Tyranny (1727)
Augusta Triumphans (1728)
Second Thoughts are Best (1729)
An Essay Upon Literature (1726)
Mere Nature Delineated (1726)
Conjugal Lewdness (1727)
Pamfleti ili eseji u stihovima
The True-Born Englishman: A Satyr (1701)
Hymn to the Pillory (1703)
An Essay on the Late Storm (1704)
Neki sporni radovi pripisani Defou
A Friendly Epistle by way of reproof from one of the people called Quakers, to T. B., a dealer in many words (1715).
The King of Pirates (1719)
The Pirate Gow (1725)
A General History of the Pyrates (1724, 1725, 1726, 1828)
Captain Carleton`s Memoirs of an English Officer (1728).[12]
The life and adventures of Mrs. Christian Davies, commonly call`d Mother Ross (1740)


73950317 Robinson Kruso, Ilust: Vladimir Kirin, Cirilica !

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.