Cena: |
300 din
(Predmet nije aktivan)
|
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem Lično |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
izdanje knjižara Geca kon, Knez Mihajlova 1919. Beograd, mek povez,135 strana, korice i povez oštećeni spolja, listovi relativno dobri, kompletna i kompaktna, ima i neku staru posvetu.
Svetislav Stefanović (Novi Sad, 1. novembar 1877 — Beograd, novembar 1944) bio je pesnik, kritičar, prevodilac, esejist, dramski pisac, lekar i apologeta fašizma i rasizma u međuratnoj Jugoslaviji.
Svetislav Stefanović je po profesiji bio lekar, osnivač je Katedre za patologiju, a bio je predsednik i osnivač Jugoslovenskog lekarskog društva. Učestvovao je u Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu, više je puta odlikovan. Bio je predsednik Srpske književne zadruge. Bio je direktor beogradske Direkcije za socijalno i zdravstveno staranje, do 1934.[1] Njegov sin je Pavle Stefanović, a unuka kompozitor Ivana Stefanović.
Apologeta fašizma
Dolazak nacionalsocijalista na vlast u Nemačkoj uticao je na Stefanovića da se odrekne svojih dotadašnjih shvatanja i prihvati ideje koje su dolazile iz Italije i Nemačke. Svoju fazu apologete fašizma Svetislav Stefanović je započeo 1934. serijom članaka u Vremenu o renesansi nacionalizma u Evropi.[2] U ovoj seriji članaka Stefanović je od 1935. počeo da zagovara postojanje superiornih rasa, iako je samo godinu dana ranije tvrdio da ne postoje superiorne i inferiorne rase.[3] Smatrao je opravdanim akciju spaljivanja knjiga u Hitlerovoj Nemačkoj.[4]
Na mestu predsednika SKZ za vreme nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu bio je jedan od glavnih oslonaca nemačke propagande. Zalagao za izmenu književne i kulturne delatnosti SKZ u cilju favorizovanja nemačke literature „kao jednog od glavnih izvora iz koga će se crpeti ono najbolje, najkorisnije za srpsku kulturu“.[5] Objavljivao je propagandne tekstove u korist Nemaca i Nedića. Zameralo mu se to što je 1937. godine preveo Musolinijevu knjigu O korporativnoj državi. Streljan[6] je 1944. godine kao neprijatelj naroda i ratni zločinac.