Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: 382 / Ms
Autor: Domaći
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Tematika: Za decu
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Ilustracije:
Zedrinski
Zlatna knjiga
Milica Janković (Požarevac, 23. novembar 1881 — Niška Banja, 27. jul 1939) bila je srpska književnica.[1] Koristila je pseudonime: L. Mihajlović, Leposava Mihajlović.
Biografija
Milica Janković je rođena u Požarevcu, u uglednoj trgovačkoj porodici - otac joj je bio poznati požarevački trgovac Danilo Janković. Imala je dve starije sestre i mlađeg brata.
Porodične okolnosti u njenom najranijem detinjstvu su bile veoma nepovoljne. Njen otac je pretrpeo velike finansijske gubitke i doveo porodicu na ivicu egzistencije. To se odrazilo na brak i dovelo do njegovog razvoda. Zbog porodičnih nesuglasica, 1884. godine, Miličina majka sa njom, njenim sestrama i bratom odlazi od supruga i vraća se svojim roditeljima i bratu u Veliko Gradište, prekidajući sve kontakte sa suprugom. Zbog toga se Milica svog oca gotovo nije ni sećala.
Osnovnu školu je završila u Velikom Gradištu, u Beogradu šest razreda Više ženske škole i kao učenica Bete i Riste Vukanović, Slikarsku školu (1902), koja je u tom trenutku bila privatna obrazovna ustanova. Potom je učitelj veština u Višoj ženskoj i Učiteljskoj školi u Kragujevcu (1902—1906). Godine 1904. je radi stručnog usavršavanja boravila u Minhenu. Naučila je ruski i francuski i prevodila je s ruskog.
U 21. godini razbolela se od tuberkuloze i kostobolje. Rat 1914. je zatiče u Splitu na lečenju. Preko Italije i Grčke vraća se u Srbiju. Okupaciju 1915 — 1918. je provela bolesna u Vrnjačkoj Banji i Trsteniku. Posle rata je nastavnica crtanja u Drugoj ženskoj gimnaziji u Beogradu. Lečila se u banjama, na moru i u Parizu (1928). Zatim je skoro 20 godina bila nepokretna, vezana za postelju.[1] Pisala je pesme u stihu i prozi, pripovetke za odrasle, omladinu i decu, romane, putopise, skice, prigodne članke, književne i umetničke prikaze.