pregleda

G. P. Danjilevski - Kneignjica Tarakanova, Retko !!!


Cena:
890 din
Želi ovaj predmet: 2
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7781)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14497

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: 373
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Istorijski roman
Prevod:
Nik. Nikolajevic


Princeza Tarakanova bila je pretendent na rusko prijestolje. Nazvala se, među ostalim imenima, Princeza od Vladimira, Fräulein Frank i Madame Trémouille.

Tarakanova je tvrdila da je kći Alekseja Razumovskog i Elizabete od Rusije, odgojena u Sankt Peterburgu. Čak ni mjesto njezina rođenja, međutim, nije sigurno, a njezino pravo ime nije poznato. Poznato je da je proputovala nekoliko gradova zapadne Europe; postala je ljubavnica Philippa Ferdinanda od Limburg Stiruma i živjela od njegovog novca u nadi da će je grof oženiti.

Na kraju ju je u Livornu u Toskani uhitio Aleksej Grigorjevič Orlov, kojeg je poslala carica Katarina II. da je vrati. Orlov ju je zaveo, zatim namamio na ruski brod, uhitio je i doveo u Rusiju u veljači 1775. Zatvorena je u Petropavlovskoj tvrđavi, gdje je umrla od tuberkuloze tog prosinca. Pokopana je na groblju Petropavlovske tvrđave.

Popularna teorija tvrdi da je njezina smrt bila lažirana i da je potajno bila prisiljena uzeti veo pod imenom `Dosifea`. Zabilježeno je da je ova tajanstvena časna sestra živjela u Ivanovskom samostanu od 1785. do svoje smrti 1810. godine.


Grigorij Petrovič Danilevski (ruski: Grigórij Petróvič Danilévs; 26. travnja 1829. - 18. prosinca 1890.) bio je ruski povijesni romanopisac i tajni savjetnik Rusije. Danilevski je poznat kao autor romana Beglye v Novorossii (1862).


Rođen u obitelji osiromašenog zemljoposjednika, Petra Ivanoviča Danilevskog, u Izjumskom okrugu Harkovske gubernije, Grigorij se školovao u moskovskom Dvorjanskom institutu (Plemski institut) od 1841. do 1846., a zatim je studirao pravo na Sveučilištu u Sankt Peterburgu. Godine 1849. greškom je uhićen u vezi sa slučajem Petraševskog i proveo je nekoliko mjeseci u zatvoru na Petropavlovskoj tvrđavi, ali je pušten i 1850. dobio je potvrdu za kandidata. Od 1850. do 1857. služio je u Ministarstvu prosvjete. , kamo je više puta poslan da pregleda arhive samostana na jugu. Godine 1856. bio je jedan od pisaca koje je veliki knez Konstantin Nikolajevič poslao da proučava pogranična područja Rusije.

Godine 1857. povukao se na svoje imanje u Harkovskoj guberniji, služeći u raznim lokalnim uredima, ali je 1869. postao pomoćnik urednika novog Pravitelstvenny vestnika (Vladin glasnik), a 1881. imenovan je glavnim urednikom, postavši tako dijelom vijeća nadzirući ruski tisak. Umro je u prosincu 1890. u Sankt Peterburgu i pokopan je u selu Prishib u Harkovu (današnji Kharkiv, Ukrajina).


Osim nekih manjih stihova i prijevoda, prvo književno djelo Danilevskog bio je niz priča o ukrajinskom životu i običajima, sabranih 1854. u knjizi Slobozhane (Slobođani). Veliki uspjeh donio mu je prvi roman Beglye v Novorossii (1862), objavljen pod pseudonimom D. Skavronsky; slijedili su Beglye vorotilis (Povratak bjegunaca, 1863.) i Novye mesta (Nova mjesta, 1867.), cijela trilogija koja opisuje naseljavanje ukrajinske stepe odbjeglim kmetovima.[1] Njegova priča iz 1868. `Zhizn cherez sto let` (Život za stotinu godina, 1868.) bilo je djelo znanstvene fantastike koje zamišlja godinu 1968.

Poznatiji su njegovi romani iz sljedećih desetljeća, objavljeni u Vestniku Evropy i Russkaya Mysl (Ruska misao). Godine 1874. pojavio se Devyaty val (Deveti val), o borbi između konzervativaca i reformatora 1860-ih. Sljedeće godine napisao je Mirovich, koji se `bavi tragičnom sudbinom svrgnutog djeteta-cara Ioanna Antonovicha i osujećenim pokušajem poručnika Mirovicha da ga oslobodi iz Shlisselburga`, ali ga je cenzura zabranila i pojavio se tek 1879.; [2] Isabel Florence Hapgood ga je nazvala njegovim najboljim romanom, `iako uzima neopravdane slobode s prikazanim likovima epohe.` [3] Slijedio ga je Na Indiyu pri Petre (U Indiju u Petrovo vrijeme, 1880.); Knjažna Tarakanova (Princeza Tarakanova, 1883.), o samoproglašenoj kćeri carice Elizabete; Sozhzhennaya Moskva (Moskva uništena vatrom, 1886.), o Napoleonovoj invaziji 1812.; Černi god (Crna godina, 1888), o Pugačovljevoj buni; i niz kratkih priča.

Iako je Danilevsky bio popularan u svoje vrijeme, knez Mirsky kaže da su ga `prezirali napredni i pismeni`, a njegove romane naziva `deriviranim i drugorazrednim.`[4] Međutim, Dan Ungurianu piše: `Unatoč nedostatku konceptualnog i umjetničkog integriteta, romani Danilevskog ostaju među najboljim djelima povijesne fikcije tog razdoblja.`

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 73119469
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Istorijski roman
Prevod:
Nik. Nikolajevic


Princeza Tarakanova bila je pretendent na rusko prijestolje. Nazvala se, među ostalim imenima, Princeza od Vladimira, Fräulein Frank i Madame Trémouille.

Tarakanova je tvrdila da je kći Alekseja Razumovskog i Elizabete od Rusije, odgojena u Sankt Peterburgu. Čak ni mjesto njezina rođenja, međutim, nije sigurno, a njezino pravo ime nije poznato. Poznato je da je proputovala nekoliko gradova zapadne Europe; postala je ljubavnica Philippa Ferdinanda od Limburg Stiruma i živjela od njegovog novca u nadi da će je grof oženiti.

Na kraju ju je u Livornu u Toskani uhitio Aleksej Grigorjevič Orlov, kojeg je poslala carica Katarina II. da je vrati. Orlov ju je zaveo, zatim namamio na ruski brod, uhitio je i doveo u Rusiju u veljači 1775. Zatvorena je u Petropavlovskoj tvrđavi, gdje je umrla od tuberkuloze tog prosinca. Pokopana je na groblju Petropavlovske tvrđave.

Popularna teorija tvrdi da je njezina smrt bila lažirana i da je potajno bila prisiljena uzeti veo pod imenom `Dosifea`. Zabilježeno je da je ova tajanstvena časna sestra živjela u Ivanovskom samostanu od 1785. do svoje smrti 1810. godine.


Grigorij Petrovič Danilevski (ruski: Grigórij Petróvič Danilévs; 26. travnja 1829. - 18. prosinca 1890.) bio je ruski povijesni romanopisac i tajni savjetnik Rusije. Danilevski je poznat kao autor romana Beglye v Novorossii (1862).


Rođen u obitelji osiromašenog zemljoposjednika, Petra Ivanoviča Danilevskog, u Izjumskom okrugu Harkovske gubernije, Grigorij se školovao u moskovskom Dvorjanskom institutu (Plemski institut) od 1841. do 1846., a zatim je studirao pravo na Sveučilištu u Sankt Peterburgu. Godine 1849. greškom je uhićen u vezi sa slučajem Petraševskog i proveo je nekoliko mjeseci u zatvoru na Petropavlovskoj tvrđavi, ali je pušten i 1850. dobio je potvrdu za kandidata. Od 1850. do 1857. služio je u Ministarstvu prosvjete. , kamo je više puta poslan da pregleda arhive samostana na jugu. Godine 1856. bio je jedan od pisaca koje je veliki knez Konstantin Nikolajevič poslao da proučava pogranična područja Rusije.

Godine 1857. povukao se na svoje imanje u Harkovskoj guberniji, služeći u raznim lokalnim uredima, ali je 1869. postao pomoćnik urednika novog Pravitelstvenny vestnika (Vladin glasnik), a 1881. imenovan je glavnim urednikom, postavši tako dijelom vijeća nadzirući ruski tisak. Umro je u prosincu 1890. u Sankt Peterburgu i pokopan je u selu Prishib u Harkovu (današnji Kharkiv, Ukrajina).


Osim nekih manjih stihova i prijevoda, prvo književno djelo Danilevskog bio je niz priča o ukrajinskom životu i običajima, sabranih 1854. u knjizi Slobozhane (Slobođani). Veliki uspjeh donio mu je prvi roman Beglye v Novorossii (1862), objavljen pod pseudonimom D. Skavronsky; slijedili su Beglye vorotilis (Povratak bjegunaca, 1863.) i Novye mesta (Nova mjesta, 1867.), cijela trilogija koja opisuje naseljavanje ukrajinske stepe odbjeglim kmetovima.[1] Njegova priča iz 1868. `Zhizn cherez sto let` (Život za stotinu godina, 1868.) bilo je djelo znanstvene fantastike koje zamišlja godinu 1968.

Poznatiji su njegovi romani iz sljedećih desetljeća, objavljeni u Vestniku Evropy i Russkaya Mysl (Ruska misao). Godine 1874. pojavio se Devyaty val (Deveti val), o borbi između konzervativaca i reformatora 1860-ih. Sljedeće godine napisao je Mirovich, koji se `bavi tragičnom sudbinom svrgnutog djeteta-cara Ioanna Antonovicha i osujećenim pokušajem poručnika Mirovicha da ga oslobodi iz Shlisselburga`, ali ga je cenzura zabranila i pojavio se tek 1879.; [2] Isabel Florence Hapgood ga je nazvala njegovim najboljim romanom, `iako uzima neopravdane slobode s prikazanim likovima epohe.` [3] Slijedio ga je Na Indiyu pri Petre (U Indiju u Petrovo vrijeme, 1880.); Knjažna Tarakanova (Princeza Tarakanova, 1883.), o samoproglašenoj kćeri carice Elizabete; Sozhzhennaya Moskva (Moskva uništena vatrom, 1886.), o Napoleonovoj invaziji 1812.; Černi god (Crna godina, 1888), o Pugačovljevoj buni; i niz kratkih priča.

Iako je Danilevsky bio popularan u svoje vrijeme, knez Mirsky kaže da su ga `prezirali napredni i pismeni`, a njegove romane naziva `deriviranim i drugorazrednim.`[4] Međutim, Dan Ungurianu piše: `Unatoč nedostatku konceptualnog i umjetničkog integriteta, romani Danilevskog ostaju među najboljim djelima povijesne fikcije tog razdoblja.`
73119469 G. P. Danjilevski - Kneignjica Tarakanova, Retko !!!

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.