ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

57497) MK1
KALENDAR JEDNE PARLAMENTARNE KOMEDIJE , Miroslav Krleža , Zora Zagreb 1953 , tekst prvi put objavljen kao zasebna brošura u izdanju »Zore« (Zagreb 1953), a potom uvršten u prošireno i dopunjeno izdanje knjige Deset krvavih godina i drugi politički eseji (Zagreb 1957). U brošuri iz 1953. tekstu je dodan i esej O našem parlamentarizmu iz perspektive godine 1937, unutar kojega je pretiskan i članak Pomenulo se - ne povratilo se. U knjizi Deset krvavih godina i drugi politički eseji taj pogovorni tekst je izostavljen, a dodan mu je kratak Predgovor. Kalendar jedne parlamentarne komedije podijeljen je u odlomke po mjesecima: Travanj, Svibanj, Lipanj, Srpanj, Kolovoz,Rujan, Listopad, Studeni, svi 1924. U Napomeni na kraju izdanja iz 1957. stoji da je bio spreman za objavljivanje još 1926. u Književnoj republici, ali zbog političke izazovnosti samog teksta i opasnosti od zapljene časopisa ipak nije bio objavljen.

Posluživši se elementima reportaže i feljtona, ili kako sam kaže, »slobodno parafraziranim citatima iz dnevne štampe«, Krleža od travnja do studenoga 1924. detaljno bilježi skupštinski život Kraljevine SHS u vrijeme najžešće krize parlamentarne demokracije, koja je u prosincu iste godine dovela do stvaranja vlade Pašić-Pribićević. Neprestana borba dvaju načela: srpskog unitarizma/centralizma, te federalizma većine opozicijskih stranaka, a kraljeve težnje za osobnom diktaturom kao trećeg elementa, poprimila je izgled rasula države u trenutku kad Pašićeva radikalska vlada ostaje u skupštinskoj manjini. Slikajući gotovo anegdotalno ponašanje svih političkih čimbenika, Krleža minimumom književnih sredstava postiže maksimalni literarni i politički učinak, ostavljajući dojam lakrdije što je društvene lutke igraju na nevidljivim koncima. Bujna, spiralna, barokna Krležina analitička rečenica ovdje ustupa mjesto nizanju šturih činjenica, začinjenih pokojom primjedbom na način K. Krausa; stvara se, doista, svojevrstan povijesno-politički grand-guignol, u kojemu lutke, obezglavljujući sebe same, obezglavljuju živi narod i ljude. Tako jedan političko-žurnalistički tekst postaje vrhunskim primjerom angažirane književnosti, prokazujući vrlo jednostavnim sredstvima pretpostavke »demokracije« u novostvorenoj versailleskoj državi: ako se velikosrpska hegemonija nađe u parlamentarnoj manjini, tim gore po činjenice. Ne štedeći između redaka ni Pašića ni Aleksandra, ni Radića ni Pribićevića, Krleža svjesno ukazuje i na svoj politički cilj, istovjetan s namjerama jugoslavenskih komunista: revolucijom prebrisati neizdrživo stanje i otpočeti iznova. Ne ispuštajući iz vidokruga nacionalno pitanje, ali umanjujući istodobno njegovu snagu, Krleža je duboko uvjeren kako je rješenje socijalnog pitanja onaj faktor koji jedino može izmiriti rastuće nacionalne suprotnosti unutar nove države. Pokazalo se u toj krizi da se političke emocije i politička volja parlamentarno-demokratskih opcija u višenacionalnoj državi ipak kristaliziraju oko položaja pojedinih naroda u njoj, a ne oko tradicionalnoga parlamentarnog spektra europskih pozicija i opozicija. Povrh svega, nadvila se još i sjena kraljevske samovlasti uz pomoć vojske: Aleksandar ide čak i protiv onih parlamentarnih silnica koje za svoj cilj imaju velikosrpsku hegemoniju (Pašić). U tome Krležinu devetomjesečnom kalendaru starojugoslavenskoga političkog života, eksplicirani su i implicirani svi uzroci propasti monarhističke Jugoslavije. Nemogućnost postojanja južnoslavenske države kao konsenzualne i dosljedno pravne zajednice, jedna je od poruka koju taj Krležin tekst upućuje budućnosti.
PRVO IZDANJE , mek povez, format 12 x 18,5 cm , latinica, 106 strana