Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Tematika: Ostalo
ISBN: 377
Jezik: Engleski
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Karavan je indijski časopis narativnog novinarstva na engleskom jeziku koji pokriva politiku i kulturu.
Godine 1940. Vishva Nath je pokrenuo Caravan kao prvi časopis Delhi Pressa; nastavio je da se etablirao kao vodeći mesečnik za elite, ali je zatvoren 1988. godine.
Ponovo ga je oživeo 2009. godine Anant Nath, unuk Vishva Natha; Nath je bio duboko impresioniran publikacijama poput The Atlantic, Mother Jones itd. tokom diplomiranja na Univerzitetu Kolumbija i tražio je da Karavan bude dom za bogate književne talente Južne Azije.[3][4] Po Nathovim rečima, „ideja je bila da se ima časopis o politici, umetnosti i kulturi, sa liberalnim umom.“ Nekoliko meseci kasnije, Vinod Hoze je postavljen kao izvršni urednik; crpeći inspiraciju iz dugoročnih američkih časopisa kao što su Harper`s i The Nev Iorker, dizajnirao je časopis kao dom za novo novinarstvo u Indiji.[3] Osnivanje je bilo uspešno i njegova prva izdanja su predstavljala mnoštvo divova u južnoazijskim anglofonskim topovima — Pankaj Mišra, Arundati Roj i Fatima Buto između ostalih.
Postepeno, i Nath i Jose su planirali da obrađuju priče koje su mejnstrim mediji ignorisali — Sidarta Deb napominje da je časopis istovremeno nosio osobine nedeljnika, foruma za recenzije knjiga i časopisa tokom tih dana.[3] Do 2010. časopis je postao mesečnik, a tiraž je premašio 40.000 primeraka; Džonatan Šainin se pridružio iste godine kao saradnik urednika. Počevši od 2014, sa usponom Narendre Modija u nacionalnoj politici, časopis je postao skoro isključivo fokusiran na politiku — Nath objašnjava ovo kao proizvod sve veće uzdržanosti mejnstrim medija da kritikuju vladu.
Od 2020. godine, časopis zapošljava 38 ljudi, a veb lokacija ima oko 1,5 miliona pregleda stranica mesečno.
Prijem
Hozeov profil Narendre Modija u izdanju iz marta 2012. osvojio je međunarodno priznanje i na njega su se pozivali The Vashington Post, The Vall Street Journal, The Guardian, Le Monde i The Nev Iork Times.[3] Dekster Filkins koji je 2019. pisao za The Nev Iorker, primetio je da je Karavan najistaknutiji među nekoliko medija koji su se usudili da pruže kritičko izveštavanje o aktuelnoj vladi Bharatiia Janata Partije, uprkos zastrašivanju od strane države.
U leto 2020. godine, Virginia Kuarterli Reviev naručio je članak o časopisu, koji ga predstavlja kao publikaciju posvećenu „zaštiti indijske tradicije demokratije i verskog pluralizma“, ponovio je Filkinovo zapažanje i naglasio relevantnost publikacije u vreme kada je tradicionalni mejnstrim mediji su skoro pokleknuli pred vladom.[3] Zbog toga što Karavan nije dobijao reklame od vlade, nije bilo moguće da vlast koristi tradicionalni pristup „šargarepe i štapa“.