pregleda

Srpsko - nemacki i nemacko - srpski recnik, 1905. god


Cena:
1.390 din
Stanje: Polovan sa vidljivim znacima korišćenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (5961)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10881

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Tematika: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: 351
Autor: Domaći
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!Prva stranica se odvojila od tabaka, sve ostalo na mestu, malo je labaviji povez, ali sve je na mestu!

Prva sveska!

Prvo izdanje!

Srpsko - nemacki i nemacko - srpski recnik, 1905. god - Jovan Grcic

Jovan Grčić (Vukovar, 19/31. oktobar 1855 — Novi Sad, 5. februar 1941) je bio srpski književnik, književni, pozorišni i muzički kritičar, prevodilac i profesor Srpske velike pravoslavne gimnazije u Novom Sadu.[1]

Biografija
Porodica
Potiče iz ugledne srpske porodice iz Vukovara, od oca Pavla Grčića, advokata.[2] Kao jedinom preživelom detetu, otac mu je namenio da izuči pravo i nastavi njegov rad u porodičnoj kancelariji.

Obrazovanje
Osnovnu školu završio je u Vukovaru, a gimnaziju je pohađao u Vinkovcima i Novom Sadu. Studirao je četiri godine (1872-1876) na Pravno-političkom fakultetu u Gracu,[1] gde je položio `juridicialni državni ispit`. Vratio se zatim 1876. godine u Vukovar gde je zatekao oca na samrti. Nakon smrti oca uredio je materijalne prilike i otišao u Prag, gde se pripremao za `rigorozu`. Taj ispit koji je polagao početkom 1877. u Gracu, nije položio, jer je dobio poziv iz Novog Sada da radi u gimnaziji kao predavač. Patronat Novosadske gimnazije (u kojoj je počeo da radi 1877) dozvolio mu je početkom 1881. godine dopust od godinu dana da u Budimpešti spremi i položi profesorski ispit. Profesorski ispit sa radom na latinskom jeziku o Vergiliju položio je sa dobrim uspehom i dobio diplomu 23. maja 1882. godine u Budimpešti.[3] Osposobio se za predavanja u mađarskim i srpskim srednjim školama u Austrougarskoj, iz latinske i grčke filologije.

Profesor

Fotografija Jovana Grčića sa školskim horom (1890)
U novosadskoj Srpskoj gimnaziji radio je od 1877. do 1901. godine,[1] počevši kao suplent-profesor klasične filologije. Potom je službu nastavio u Ženskoj gimnaziji.[4] Predavao je srpski, latinski, starogrčki, nemački i mađarski jezik sa književnošću. Uz to je predavao i notno pevanje i vodio gimnazijski hor.[4] Pisao je udžbenike za predmete koje je predavao.

Penzionisan je nerado 1. septembra 1901. godine.

Književni rad
Počinje da piše još kao đak Novosadske gimnazije, a prve pripovetke objavio je tokom studentskih dana.[5]

Književne, pozorišne i muzičke kritike objavljivao u Javoru, Letopisu Matice srpske, Pozorištu, Zastavi, Braniku, Brankovom kolu, Stražilovu, Srpskom književnom glasniku...[5]

Pokrenuo je 1885. u Novom Sadu književni časopis Stražilovo. Godine 1889. sjedinio je svoj časopis sa Javorom, koji je tri godine uređivao zajedno sa Ilijom Ognjanovićem Abukazemom. Obnovio je Stražilovo 1892, koje je u novoj seriji izlazilo do 1894. godine. U Braniku uređivao muzičku, pozorišnu i književnu rubriku (1901-1912).

Pred Prvi svetski rat prelazi u Zagreb, gde se bavio književnošću i novinarstvom pišući za lokalne listove i časopise.

U Novi Sad se vratio 1928. i nastavio je da piše do duboke starosti, objavljujući tekstove u Jugoslovenskom dnevniku, Danu, Novom Sadu, Glasu Matice srpske...

Bavio se i prevodilačkim radom, prevodeći književna dela sa mađarskog i nemačkog jezika.[3]

Član Matice srpske postao je 1877, a od 1880. do 1902. bio je u više navrata član Književnog odbora i Redakcijskog odbora Letopisa Matice srpske.[5] Takođe je bio i dugogodišnji predsednik Društva za Srpsko narodno pozorište.[6]

Sahranjen je na Uspenskom groblju u Novom Sadu.[7]


◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 72491317
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!Prva stranica se odvojila od tabaka, sve ostalo na mestu, malo je labaviji povez, ali sve je na mestu!

Prva sveska!

Prvo izdanje!

Srpsko - nemacki i nemacko - srpski recnik, 1905. god - Jovan Grcic

Jovan Grčić (Vukovar, 19/31. oktobar 1855 — Novi Sad, 5. februar 1941) je bio srpski književnik, književni, pozorišni i muzički kritičar, prevodilac i profesor Srpske velike pravoslavne gimnazije u Novom Sadu.[1]

Biografija
Porodica
Potiče iz ugledne srpske porodice iz Vukovara, od oca Pavla Grčića, advokata.[2] Kao jedinom preživelom detetu, otac mu je namenio da izuči pravo i nastavi njegov rad u porodičnoj kancelariji.

Obrazovanje
Osnovnu školu završio je u Vukovaru, a gimnaziju je pohađao u Vinkovcima i Novom Sadu. Studirao je četiri godine (1872-1876) na Pravno-političkom fakultetu u Gracu,[1] gde je položio `juridicialni državni ispit`. Vratio se zatim 1876. godine u Vukovar gde je zatekao oca na samrti. Nakon smrti oca uredio je materijalne prilike i otišao u Prag, gde se pripremao za `rigorozu`. Taj ispit koji je polagao početkom 1877. u Gracu, nije položio, jer je dobio poziv iz Novog Sada da radi u gimnaziji kao predavač. Patronat Novosadske gimnazije (u kojoj je počeo da radi 1877) dozvolio mu je početkom 1881. godine dopust od godinu dana da u Budimpešti spremi i položi profesorski ispit. Profesorski ispit sa radom na latinskom jeziku o Vergiliju položio je sa dobrim uspehom i dobio diplomu 23. maja 1882. godine u Budimpešti.[3] Osposobio se za predavanja u mađarskim i srpskim srednjim školama u Austrougarskoj, iz latinske i grčke filologije.

Profesor

Fotografija Jovana Grčića sa školskim horom (1890)
U novosadskoj Srpskoj gimnaziji radio je od 1877. do 1901. godine,[1] počevši kao suplent-profesor klasične filologije. Potom je službu nastavio u Ženskoj gimnaziji.[4] Predavao je srpski, latinski, starogrčki, nemački i mađarski jezik sa književnošću. Uz to je predavao i notno pevanje i vodio gimnazijski hor.[4] Pisao je udžbenike za predmete koje je predavao.

Penzionisan je nerado 1. septembra 1901. godine.

Književni rad
Počinje da piše još kao đak Novosadske gimnazije, a prve pripovetke objavio je tokom studentskih dana.[5]

Književne, pozorišne i muzičke kritike objavljivao u Javoru, Letopisu Matice srpske, Pozorištu, Zastavi, Braniku, Brankovom kolu, Stražilovu, Srpskom književnom glasniku...[5]

Pokrenuo je 1885. u Novom Sadu književni časopis Stražilovo. Godine 1889. sjedinio je svoj časopis sa Javorom, koji je tri godine uređivao zajedno sa Ilijom Ognjanovićem Abukazemom. Obnovio je Stražilovo 1892, koje je u novoj seriji izlazilo do 1894. godine. U Braniku uređivao muzičku, pozorišnu i književnu rubriku (1901-1912).

Pred Prvi svetski rat prelazi u Zagreb, gde se bavio književnošću i novinarstvom pišući za lokalne listove i časopise.

U Novi Sad se vratio 1928. i nastavio je da piše do duboke starosti, objavljujući tekstove u Jugoslovenskom dnevniku, Danu, Novom Sadu, Glasu Matice srpske...

Bavio se i prevodilačkim radom, prevodeći književna dela sa mađarskog i nemačkog jezika.[3]

Član Matice srpske postao je 1877, a od 1880. do 1902. bio je u više navrata član Književnog odbora i Redakcijskog odbora Letopisa Matice srpske.[5] Takođe je bio i dugogodišnji predsednik Društva za Srpsko narodno pozorište.[6]

Sahranjen je na Uspenskom groblju u Novom Sadu.[7]


72491317 Srpsko - nemacki i nemacko - srpski recnik, 1905. god

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.