Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Stari grad, Beograd-Stari grad |
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
ISBN: nema
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Stanoje Stanojević, Istorija Srba, Hrvata i Slovenaca, Izdavačka knjižarnica Napredak, Beograd 1928. Korice od mekog kartona, bez podvlačenja, 128 strana, dimenzija 18,5 x 12,5 cm.
Pokušaj pregleda uporedne istorije jugoslovenskog, tj naroda srpskog, hrvatskog ili slovenačkog.
SADRŽAJ
Geografski položaj srpsko-hrvatsko-slovenačkih zemalja
Poreklo i seoba Srba, Hrvata i Slovenaca
Položaj srpskoga naroda
Početak državnog života
Hrišćanstvo
Srpske i hrvatske države u X i XI veku
Diferencijacija: Hrvati pod tuđinom, Srbi na vrhuncu političke moći
Borba s Turcima
Pod Turcima – Migracije
Oslobođenje pod tuđom zastavom. – Borba protiv Turaka i protiv Austrije
Nacionalno borba za slobodu – Srbija
Rad na duhovnom jedinstvu
Borba za oslobođenje i ujedinjenje svih Srba, Hrvata i Slovenaca
Istorijske karte
Stanoje Stanojević (Novi Sad, 1874 — Beč, 1937) je bio srpski istoričar, prvi srpski enciklopedista, član Srpske kraljevske akademije i redovni profesor Beogradskog univerziteta.
U Novom Sadu je završio gimnaziju, potom je studirao je u Beču, gde su mu između ostalih profesori bili Vatroslav Jagić i Konstantin Jireček. Doktorirao je 1896, a potom se usavršavao u Nemačkoj, Rusiji i Turskoj.
Za docenta srpske istorije na Velikoj školi izabran je 1900. godine, a 1919. za redovnog profesora. Za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije izabran je 1905. godine a 1920. za redovnog člana.
Učestvovao je u Balkanskim ratovima, a posle rata je otišao u Petrograd gde je izabran za profesora univerziteta. 1917. godine držao predavanja u Parizu na Sorboni, a 1918. na Univerzitetu u Londonu.
Na Pariskoj mirovnoj konferenciji učestvovao je kao član Istorijsko-etnografske sekcije.
Napisao je više dela iz srpske istorije: Vizantija i Srbi, Sveti Sava, Studije o srpskoj diplomatici, Istorija srpskoga naroda, O južnim Slovenima u...
Bio je direktor i urednik „Narodne enciklopedije Srba, Hrvata i Slovenaca“, jedinog dela te vrste na našem jeziku.