Cena: |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Вељко милићевић: ОПСЕНЕ
Издавач: СРПСКА КЊИЖЕВНА ЗАДРУГА, Београд, 1922.год.
Тврди повез, 198 страна, ћирилица.
Очувано као на фотографијама (врло коректно)
*********************************************************************
`Ima odista nekoliko ljudi među tim najmlađim koji pokazuju talenta. Ima ih dva-tri koji pokazuju sasvim ozbiljno, i to sme čovek da kaže ne strahujući ako ga ko uhvati za reč. Kao takve navešću vam odmah dvojicu, dva mlada i darovita čoveka, lepo obrazovana za svoj posao, koji su dosta gledali i videli, Veljka Milićevića i Vojislava Jovanovića.
Veljko Milićević najjači je talenat od svih koji su došli u priči posle Stankovića, Ćipika i Kočića, i koji je već pokazao sve nade da ćemo u njemu imati romansijera koji se odavna očekuje, i koji je, najzad, već napisao dve-tri duže novele, od kojih pominjem naročito Bespuće: novelu punu lepote stila i opservacija duše, lep pokušaj za suptilnu analizu jednog nevrastenika, jednog od onih naših đakelja na strani koji se upropastiše gledajući povazdan drugome u karte, i dobujući prstima po prozoru kakve velike kavane, ne osećajući kako vreme ne prolazi pored njega nego preko njega, i koji od života, u koji on nije smeo da uđe kao u ledenu reku, nije za njega ostalo drugo sem straha i odvratnosti. Ova je novela izašla u nekoliko brojeva S. K. Glasnika pre tri godine. Otada Veljko Milićević nije ništa napisao, živeći u Parizu ili utamničen u Soufflet-u, i bojati se da ne pođe tragom junaka iz svoje novele, Gavre Đakovića, blaženog pomena. Naš istorijski Soufflet je davao Đakoviće i to više od jednog i ostavio je svoj deo u svakom od nas, i to onako besno i tragično kako su žderali ljude Zolini rudnici i železnica u Žerminalu i Ljudskoj Životinji. ..`
Jovan Dučić
Politika, 26. maj 1908.