Cena: |
Želi ovaj predmet: | 6 |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Subotica pre i posle oslobođenja : građa za istoriju Subotice / Joso Šokčić
1934 (Subotica : Štamparija jugoslovenskog dnevnika)
432 str., [25] listova s tablama., [1] presavijen list : ilustr. ; 24 cm
Subotica - Kulturna istorija
JAKO RETKA KNJIGA
unutra je dobro očuvana, spolja je u lošijem stanju, hrbat je otpao pa je zalepljena izolir trakom, mogla bi se srediti kod knjigovesca
Dionisije Josip Šokčić (17. travnja 1902. - 27. lipnja 1968.[1]) je bio bački hrvatski pjesnik, prozaik, publicist, nakladnik. iz Subotice i poznati kulturni djelatnik bačkih Hrvata.[2] Radio je kao novinar. Skupljao je zavičajne listove.[3]
1924. je objavio zbirku stihova «Pjesme».
Uređivao je više listova i časopisa. Dugo je godina uređivao list Neven.[4] Uređivao je još Bunjevačke novine i druge.
Objavljivao je radove u bunjevačkohrvatskom omladinskom književnom časopisu za kulturu iz Subotice Bunjevačkom kolu (1933.-1936.)
Zastupao tezu da su Bunjevci posebna nacija. [5] Naposljetku je krajem 1939. objavio u Subotičkim novinama otvoreno pismo naslova Kraj jedne zablude. U njemu je javno priznao da je živio u zabludi `da su Bunjevci neka četvrta nacija`, a uređivanje i vlasništvo nad listom Nevenom predao je svećeniku Blašku Rajiću,[4] jer su mu zbog poricanja hrvatstva Bunjevaca pretplatnici, mahom bunjevački Hrvati, otkazivali pretplate.(`A posli 21 godine ja sam priznao jednu tešku zabludu. Zabludu - da smo mi Bunjevci nika četvrta nacija... Osim toga morao sam viditi kod otvorenih očiju da su se svi nezavisni Bunjevci priznavali Hrvatima, posićivali hrvatske priredbe, potpomagali hrvatsku štampu i svaku hrvatsku manifestaciju. To mi je dalo povoda za razmišljanje. Politika `Bunjevci ostanite Bunjevci` nije primljena u narodu i ona se drži i sada samo pomoću tankog konopca. `Mimonarodna` politika ne može da se održi i meni može dabude samo žao što to nisam i ranije opazio...`).[6]
Nakon dolaska vlastiju NOB u Novi Sad 1945., radio je kao novinar u dnevniku Slobodnoj Vojvodini (listu koji je 26. kolovoza 1945. promijenio ime u Hrvatska riječ), suradnici su mu bili Blaško Vojnić Hajduk, Vladislav Kopunović, Stevan Kolar, Josip Kujundžić, Ljubomir Milin, Mileta Ognjanov, Đuro Kemenj, Antun Vojnić Purčar, Joso Kujundžić, a kasnije i Balint Vujkov. Njegov se rad pojavio 1947. u prvom i jedinom broju Njive, prvog poratnog hrvatskog književnog časopisa u Subotici, glasila subotičkog Hrvatskog kulturnog društva.
Svojim djelima je ušao u antologije poezije i proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
Održavao je kontakte sa poznatom Subotičankom Ilonom Fülöp, poznatom filmskom scenaristicom. Zahvaljujući njenom pismu Šokčiću iz 1953., kojeg je našao književnik i knjižar Slavko Matković, uspjelo se spasiti od zaborava subotički dio njenog životopisa.[7]
Autor je opsežne kronologije «Subotica prije i poslije oslobođenja» iz 1934. godine, dviju monografija, monografije o Agi Mamužiću «Život i rad Age Mamužića» i monografija o Miji Mandiću «Mijo Mandić, momenti iz njegovog života i rada».
Djela
Putokaz Bunjevcima u Vojvodini, 1925. (Dionisije Josip Šokčić)
Subotica, 1934.
Mijo Mandić. Momenti iz njegovog života i rada, 1934.
Subotica pre i posle oslobođenja: građa za istoriju Subotice, 1934.
životopis Age Mamužića (rukopis u Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu)