ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1979
Autor: Domaći
Oblast: Okultizam
Jezik: Srpski

Autor - osoba Novosel, Margita
Naslov Stoljetni kalendar / sakupila, odabrala i napisala Margita Novosel
Vrsta građe knjiga
Jezik hrvatski
Godina 1979
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : M. Novosel, 1979 (Zagreb : Vjesnik)
Fizički opis 200 str. : ilustr. ; 24 cm
(Broš.)
Predmetne odrednice Okultne nauke

VJEČNOST KALENDARA
Najveće djelo prirode koje čovjek može da sagleda, koje ga može ispuniti osjećajem beskrajne veličine i spoznajom ljudske sićušnosti jest pogled na zvjezdano nebo, na prozor beskrajnog svemira. Nema čovjeka koji ništa ne bi osjećao kada ga promatra.
U pradavno doba ono je bilo nepoznato božanstvo, a kasnije je na njemu čovjek vidio likove stvorene vizualnom moći svjetlosti zvijezda i snagom ljudske mašte. Stvorena su božanstva, pojedine zvijezde su bile simbol dobra i zla kojima se trebalo klanjati, moliti i prinositi žrtve. Mitološki bogovi dobili su pjesničkim nadahnućem i veličinom ljudske fantazije svoja mjesta na zvjezdanom nebu.
Promatranjem zvjezdanog neba čovjeku se nije samo otvaralo polje za njegovu fantaziju nego je uočio i neke zakonitosti koje vladaju u beskrajnom svemiru. Ta motrenja bila su prvi korak buduće astronomije, a s time se uočio i jedan novi pojam – vrijeme.
Dan i noć, ti najočitiji vremenski intervali, bili su čovjeku prve jedinice za mjerenje vremena.
Mjerenja nisu svagdje bila ista. Babilonci su računali početak dana s izlaskom Sunca, a kod Grka i Židova bio je početak dana, Sunčev zalazak. Da dan traje od ponoći do ponoći, prvi su uveli Egipćani, a od njih su to preuzeli Rimljani, od kojih se takva vremenska mjera proširila po cijelom svijetu.
Utjecaj zvijezda na čovjekov život ogledao se i u označavanju dana. Svaki dan bio je posvećen pojedinom bogu, a ta božanstva su se mogla ogledati u sjaju zvijezda na nebeskom svodu. Sunce, Mjesec, Mars, Merkur, Jupiter, Venera i Saturn bili su posvećeni bogovima i svaki dan je označavao vladavinu drugog boga.
Nedjelja je bila dan Sunca. Ponedjeljak je dan Mjeseca. Utorak je dan Marsa, Merkur je vladao srijedom, a Jupiter četvrtkom. Petak je dan Venere, a subotom je vladao Saturn.
Druga nebeska pojava koja je dala veću jedinicu mjere za određivanje vremena bilo je gibanje Mjeseca. Čovjek je, prateći put Mjeseca po nebeskom svodu, uočio njegove četiri mijene koje se nakon određenog vremena ponavljaju, i to: mlađi ili mladi mjesec, prva četvrt, uštap ili puni mjesec i zadnja četvrt. Svaka se mijena ponavlja u razmaku od 28 do 29 dana. U početku je mjesec bio mjerilo za godinu, ali kako je godina od 12 mjeseci imala samo 354 dana, te je svake godine 11 dana bilo „višak“, Rimljani su zato svakoj drugoj godini dodavali još jedan skraćeni mjesec od 22 dana.
Pravi kalendar, koji je pružao stvarne podatke o vremenu, prvi je sastavio atenski učenjak Meton (432. pr. n. e.). On je ustanovio da 235 mjesečevih mjeseci čine gotovo 19 sunčanih godina i prema tome je sastavio krug od 19 sunčanih godina ili 6940 dana. To je tako vješto podijelio na mjesece da se oni po isteku toga kruga opet podudaraju u svojim mijenama u slijedećem krugu.
Iako njegov kalendar u građanskom životu nije bio praktičan, primljen je u Grčkoj s priznanjem.
Poslije 180 godina uočile su se neke pogreške i Kalip uze da popravi stari Metonov kalendar. On je računski pronašao da je Meton usvojio sunčanu godinu za šezdesetinu dana veću od stvarne, pa je uzeo razdoblje od 76 godina, tj. četiri Metonova sunčana kruga (19 × 4), a od toga odbio jedan dan. Tako je Kalipov krug trajao 27.759 dana i time ga je doveo u veću suglasnost i s Mjesecom i sa Suncem.
Ponovni ispravak kalendara, 200 godina poslije Kalipa, izvršio je grčki astronom Hiparh. On je računao godinu od 365 dana, 5 sati, 55 minuta i 12 sekundi. Od toga je sastavio jedno razdoblje od 4 puta po 76 godina (jednako manje jedan dan), pa je cijelo razdoblje imalo 111.035 dana sa 3760 mjesečevih mijena).
Takvo računanje prozvalo se Hiparhovim kolom.
Egipatski svećenici, koji su u ono doba bili i učenjaci, pratili su jednu drugu pojavu na nebu i stvorili približne njezine zakonitosti. To je bilo kretanje Sunca. Uočeno je da je to kretanje u uskoj vezi sa četiri godišnja doba: proljećem, ljetom, jeseni i zimom. Egipćani su približno točno izračunali da sva četiri godišnja doba traju 365 i ¼ dana. Tako su dobili novi pojam za mjerenje vremena – godinu.
S pomoću tih opažanja svaki je narod stvarao za sebe svoj kalendar, više ili manje točan. Postoji više tumačenja o postanku naziva „kalendar“. Prema jednom tumačenju riječ „kalendar“ dolazi od riječi calendae; tako se zvao kod starih Rimljana prvi dan u mjesecu kada se je kupila daća, porez. Prema tome calendarium je: popis daće.
Drugo je tumačenje da su svećenici početak godišnjih promjena unaprijed objavljivali narodu, a objaviti se na latinskom kaže: calare (kalare), te odatle potječe i naziv „kalendar“.
Istočni zvjezdoznanci su običavali da na prvi dan nove godine daju kalendar na dar, što se arapski zove al-manakh, od čega je nastala riječ „almanah“, koja se upotrebljava i kao kalendar.
Današnji kalendar temelji se na rimskom kalendaru. Julije Cezar ustanovio je godine 45. prije nove ere godinu sa 365 dana i 6 sati, tako da svaka četvrta godina ima 366 dana. Taj jedan dan unosio bi se između 24. i 25. veljače.
Taj je kalendar nazvan julijanskim i održao se do XVI stoljeća.
Osnova za mjerenje vremena po julijanskom (a time i gregorijanskom) kalendaru jest Sunčeva tropska godina, naime vrijeme što ga Sunce treba od proljetnog ekvinocija do slijedećeg proljetnog ekvinocija.
(Sunce putuje po svojoj putanji koja se naziva ekliptikom i ona koso siječe ekvator. Dva puta u godini ekliptika presijeca ekvator i tada je dan jednak noći. Ti dani su 21. ožujka, početak proljeća, i 23. rujna, početak jeseni, i zovu se proljetni i jesenski ekvinocij.)
Tropska godina traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi, te je za 11 minuta i 14 sekundi manja od građanske godine, koju su usvojili po julijanskom kalendaru. Ta se je razlika s godinama nakupila, te je od XVI stoljeća iznosila 10 dana. To je trebalo ispraviti i spriječiti da se ne stvara nova pogreška.
Godine 1582. proveo je papa Grgur XIII. reformu kalendara. Za ispravljanje dotadašnje pogreške od 10 dana uvedeno je te godine da nakon 4. listopada dolazi 15. listopada!
Da se greška u budućnosti ne ponovi, odlučeno je da su od punih stoljeća prijestupne same one godine kojih su prve dvije znamenke, uzete kao broj, djeljive sa 4. Tako godine 1700, 1800 i 1900, nisu bile prijestupne, jer brojevi 17, 18 i 19 nisu djeljivi sa 4. Time se godišnja razlika u vremenu od 11 minuta i 14 sekundi smanjila na samo 26 sekundi, za koliko je naša građanska godina ostala duža od Sunčeve tropske godine.
Tako je stvoren novi kalendar koji se od tada zove gregorijanski kalendar. Njime se danas službeno služi čitav svijet.

SADRŽAJ
VJEČNOST KALENDARA 3
STOLJETNI KALENDAR 6
Tumač godovne tablice 8
Godovna tablica 10
Proricanje stoljetnog kalendara o vremenu prema vladajućim planetima 13
Stoljetni kalendar XX stoljeća 28
PRIRODA I NJEZINE TAJNE 30
PRORICANJE DOGAĐAJA PREMA VLADAJUĆIM PLANETIMA 41
POJAVE KOJE NAGOVJEŠĆUJU BUDUĆE DOGAĐAJE 50
TUMAČENJE SNOVA 56
HOROSKOP VAŠEG ŽIVOTA 118
ARAPSKI HOROSKOP 137
BACANJE KARATA 141
NARODNI LIJEKOVI 153
POVIJEST ČOVJEČANSTVA KROZ ZNAČENJE DOGAĐAJA 172
PAPA – GLAVAR RIMOKATOLIČKE CRKVE OD SV. PETRA DO PAVLA VI 181
TAJNA USPJEHA U ŽIVOTU 197

MG P82 (N)