| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Stari grad, Beograd-Stari grad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1992, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000
Autor: Domaći
Oblast: Ezoterija
Jezik: Srpski
MIROSLAV MANDIĆ
RUŽA LUTANJA
1. Primetim kako lepo gledam jedno drvo
2. Nežnost stopala čuva šaku nežnosti
3. Lepo je kisnuti i biti
4. Ti, Tebe, Tebi, Tobom
5. Nosi me vetre, zvezdo vazduha
6. Pred svitanje zamirisala je majčina dušica
7. Polaganim, blažen tumaranjem
8. Svakom rečenicom ja Te ljubim
Izdavač - Društvo prijatelja `Ruže lutanja`, Beograd
Godina - 1992, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000
360 + 428 + 358 + 324 + 324 + 324 + 322 + 350 strana
18 cm
ISBN - 86-901363-2-0 86-901363-3-9
Povez - Broširan
Stanje - Kao na slici, knjige se osećaju na duvan, tekst bez podvlačenja
`Miroslav Mandić, pjesnik i avangardni umjetnik, postao je u ona posljednja vremena Jugoslavije šire poznat po svom poduhvatu hodanja za književnost. Pješačio je do Goetheovog i Njegoševog groba, svojim je koracima spajao Wittgensteina, svetoga Franju Asiškog, Platona, Isusa Krista, Budu, Gertrudu Stein, Arthura Rimbauda, a u vrijeme kada se s ratom zajednički informativni prostor već bio raspao, a s njim, makar zakratko, i iluzija zajedničkog kulturnog prostora (kažem iluzija, ne zato što je iluzija zajednički, nego zato što je iluzija svaki kulturni prostor; dobra i ispravna iluzija, na kojoj se zasniva svaka kultura i civilizacija), Mandić je osmislio i proveo svoj životni projekt i nazvao ga `Ruža lutanja`, u sklopu kojeg je prepješačio nešto više od četrdeset tisuća kilometara, i tako svojim hodom, svojim korakom, zagrlio Zemaljsku kuglu.
Mandić jedan je od zanimljivijih južnoslavenskih avangardista i konceptualaca, čiji značaj i utjecaj, paradoksalno, rastu s vremenom koje protječe od kraja njegove hodnje. Meni osobno postao je važan, tako da često o njemu mislim, otkako sam posljednjih nekoliko godina pješačeći počeo shvaćati kako hodanje nije samo kretanje kroz prostor, nego i kroz vrijeme, ono stvarno i ono povijesno i metaforično, ali i kako se prehodani svijet ne može upoznati ni povezati biciklom, autom, vlakom niti avionom. (Miljenko Jergović)`
Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.