| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
| Grad: |
Beograd-Pinosava, Beograd-Voždovac |
Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2005
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Nadahnute besede – Svami Vivekananda: 134 str. 1040 din.
SVAMI VIVEKANANDA
NADAHNUTE BESEDE
Posvećeno: Svami Brahmanandi, voljenom
učeniku Šri Ramakrišne i prvom predsedniku
Ramakrišninog reda.
NADAHNUTE BESEDE
UVOD
Sadašnja knjiga je novo izdanje ”Nadahnutih govora,
Moj učitelj i drugi spisi` s dodatkom novog materijala
ukljuĉujući uvodno poglavlje `Svami Vivekananda u Tauzend
Ajlend Parku1
, Svamijevo predavanje `Hrist, glasnik`, njegov
pismeni rad o Hinduizmu koji je proĉitan u Parlamentu religija
u Ĉikagu, poema `Pesma o sanjasinu` i pisma gospoĊici
Ţozefini Meklaud (Miss Josephine MacLeod). U dodatku je
opet ponovljen originalni rukopis `Pesma o sanjasinu` koja je
napisana u Tauzend Ajlend Parku 1895. Rukopis je leţao
nezapaţen u letnjikovcu gospoĊice Daĉer (Miss Dutcher), a
radnici su ga izbacili kao smeće, kada je kuća bila renovirana
1948. Sitna kiša ili jak nalet vetra uništili bi ovaj neprocenjivi
dokument, koji je sluĉajno otkrio elektriĉar u kući, i predao mi
ga sedam godina kasnije.
Poglavlje, `Svami Vivekananda u Tauzend Ajlend
Parku`, koje sadrţi materijale sakupiljene iz razliĉitih izvora,
daje okvir za Svamijeve Nadahnute govore. Sami govori su
zapisi prisnih razgovora Svamija sa odabranim poklonicima i
uĉenicima koji su ţiveli sa njim u letnjikovcu. Ĉitalac će biti
zahvaćen s brilijantnim bljeskovima nadahnuća, uzvišenim
uzletima elokvencije, i reĉima duboke mudrosti koje će ovde
otkriti. Razgovore je zabeleţila Svamijeva uĉenica, gospoĊica
S. E. Valdo (S. E. Waldo) iz Njujorka kojoj je on takoĊe
diktirao svoj prevod i objašnjenja PatanĊalijevih joga
aforizma, koji su kasnije štampani kao Rađa joga. Svami Vivekananda je imao veliko poverenje u sposobnost gospoĊice
Valdo i ĉesto joj je davao prepise svojih predavanja sa
instrukcijom da ih uredi ili promeni kako misli da je najbolje.
Jednom kada je ĉitala odlomak iz rukopisa Nadahnuti govori
nekim prijateljima u kući iz Tauzend Ailend Parka, Svami je
brzo hodao gore dole, oĉigledno nesvestan o tome šta se
dešava, dok slušaoci nisu napustili sobu, kada se okrenuo i
rekao: `Kako si mogla da uhvatiš tako savršeno moje misli i
moje reĉi? To je bilo kao da sam slušao samog sebe kako
govorim.`
Mi smo duţnici Šri Ramakrininom Mathu iz Madrasa
za njihovu ljubaznu dozvolu da reprodukujemo Nadahnute
govore u celini u ovoj knjizi.
Kao i sa drugim delima Svami Vivekanande
objavljenim od strane Ramakrišna-Vivekananda centra iz
Njujorka, osetio sam potrebu da uredim ovu knjigu, vršeći
izmene samo gde su bile apsolutno neophodne, drţeći se uvek
Svamijeve osnovne zamisli. Ovo je bilo potrebno, jer Svami
Vivekananda nije imao vremena da ponovo pregleda svoje
sopstvene knjige, koje bilo da je diktirao ili su se sastojale od
predavanja izloţenih bez beleški, a zabeleţene su stenografski
ili obiĉnim pismom.
Nikhilananda
Ramakrišna-Vivekananda Centar,
Njujork
7. juna, 1958.
SVAMI VIVEKANADA U TAUZEND AJLEND PARKU
U ponedeljak 11. septembra 1893. Svami
Vivekananda je izloţio svoju uvodnu besedu u Parlamentu
religija, odrţanu u Ĉikagu u vezi s Svetskim Kolumbovskim
izlaganjem. Bio je odmah burno pozdravljen ne samo kao
izlagaĉ Hinduizma, već kao zaštitnik osnovnih istina kod svih
religija. Gotovo preko noći ovaj nepoznati mladi kaluĊer iz
Indije, zadobio je istaknuto mesto kao veliki religijski lider, a
nakon što je Parlament Religija zakljuĉio svoja razmatranja on
je bio pozvan da govori o Hinduizmu od strane razliĉitih
religijskih i graĊanskih organizacija. Zadatak koji je on
preduzeo je zaista bio naporan i do sredine 1895. godine
Svami je bio potpuno iscrpljen. Brojni ĉasovi i predavanja,
privatne instrukcije, povećana prepiska i pisanje Rađa Joge su
ga umorili, kako fiziĉki tako i mentalno. Bio je to herkulovski
zadatak da se širi poruka hinduizma u udaljenoj, tuĊoj zemlji,
a u isto vreme da se oblikuju ţivoti pojedinaca prema najvišem
idealu odricanja.2 Osim toga bilo je uznemiravanja od
revnosnih ali dobronamernih prijatelja, posebno ţena. Neki su
predlagali da treba da uzme lekcije iz besedništva, neki su ga
nagovarali da se oblaĉi moderno kako bi uticao na ljude iz
viših krugova, drugi su ga upozoravali da se ne druţi sa svim
vrstama ljudi. Povremeno bi ozlojeĊeno rekao: `Zašto bih bio
sputavan svim tim besmislicama? Ja sam kaluĊer koji je
shvatio sujetu svih svetovnih besmislica. Nemam vremena da
usavršim svoje ponašanje. Ne mogu naći dovoljno vremena da
predam svoju poruku. Prenosiću je onda svojim sopstvenim
naĉinom rada. Hoću li biti uvuĉen u uske granice vašeg
uobiĉajenog ţivota? Nikada! S druge strane, pisao je jednom
pokloniku: `Ja ţudim, oh, ja ĉeznem za mojim dronjcima,
obrijanom glavom, spavanjem ispod drveća i isprošenom
hranom.`
Svamiju je bio potreban odmor od tog napornog rada i
prihvatio je poziv svog posvećenog prijatelja Francisa H.
Legeta (Francis H. Legget) da doĊe u njegov letnji kamp u
Persiju u Nju Hempširu3
i da se odmara u tišini borovih šuma.
U meĊuvremenu, gospoĊica Elizabet Datĉer (Elizabeth
Dutcher), jedna od njegovih studentica iz Njujorka srdaĉno je
pozvala Svamija da provede odmor u njenom letnjikovcu u
Tauzend Ailend Parku na reci Sv. Lorens. Svami je zahvalno
prihvatio oba poziva.
O svom ţivotu u kampu pisao je prijatelju 7. juna 1895: Ovde
mi je pruţena nova prilika da ţivim srećnije. Odlazim sam u
šumu, ĉitam svoju Gitu i sasvim sam srećan.` Posle kratke
posete u Persiju, on je u junu stigao u Tausend Ailend Park,
gde je proveo sedam nedelja. Ovo se osvedoĉilo kao znaĉajan
period u njegovom ţivotu u Zapadnom svetu.
Kada su studenti, koji su pohaĊali Svami
Vivekanandine ĉasove u Njujorku, ĉuli za predlog gospoĊice
Datĉer, bili su veoma zadovoljni, jer nisu ţeleli nikakvo
prekidanje svojih lekcija. Svami je nakon dve godine vaţnog
rada u Americi, postao ţeljan da oblikuje duhovni ţivot
pojedinih studenata i da veţba grupu koja će u budućnosti
nastaviti s radom u Americi. Pisao je jednom od svojih
prijatelja kako namerava da stvori `nekoliko jogija` od
materijala izloţenog na ĉasovima. Ţeleo je da ga u Tauzend
Ailend Parku slede samo oni koji su bili potpuno ozbiljni u
svom praktikovanju spiritualnih disciplina i rekao je da će ih
rado priznati za svoje uĉenike.
Uz neobiĉnu koincidenciju poduĉio je samo dvanaest
uĉenika u letnjem utoĉištu, iako nisu svi bili tamo punih sedam
nedelja; najveći broj, njih desetoro, bili su prisutni sve vreme.
Dvoje, gospoĊa Mari Luiz (Marie Louise) i gospodin Lion
Lendsberg (Leon Landsberg), bili su inicirani u Tauzend
Ajlend Parku u monaški ţivot. Mari Luiz, francuskinji po
roĊenju, ali naturalizovanoj Amerikanki, materijalistkinji i socijalistkinji, neustrašivoj, naprednoj radnici koja je bila
poznata u štampi i na govornici, dato je ime Abhajananda. A
drugi, ruski jevrejin i ĉlan uprave istaknutih Njujorških
novina, postao je poznat kao Kripananda. Oboje su se
zavetovali na siromaštvo i ĉistotu. U mnogo pogleda boravak
u letnjikovcu gospoĊice Datĉer bio je idealan za Svamijevu
nameru. Ĉitavo iskustvo je podsećalo na dane u Dakšinešvaru4
kada je Svami, kao mladi Narendra, bio iniciran u misterije
spiritualnog ţivota od strane njegovog uĉitelja Ramakrišne.
Tauzend Ailend Park, zapadni vrh Velzli Ajlenda,5
drugi po veliĉini od sedamnaest stotina ostrva na reci Sv.
Lorens,6
ima za svoju okolinu jedno od slikovitih mesta u
Americi. Napredno selo tokom poslednjeg dela devetnaestog
stoleća, u vreme Svamijeve posete bilo je, uporište
ortodoksnog Metodistiĉkog hrišćanstva. Mesni šator, gde su
pozivani proslavljeni propovednici da vode boţansku sluţbu u
nedeljnim jutrima, privlaĉio je ljude sa susednih ostrva. Pošto
svetovne aktivnosti nisu bile dozvoljene na Sabatu7
posetioci
bi došli u Tauzend Ailend Park prethodnog dana i proveli noć
kampujući napolju. U letnjem boravištu nisu bile dozvoljene
bezboţne stvari kao što su javno pijenje, kockanje, ili ples - na
poštovanje tog pravila bili su prisiljeni još i pola veka docnije.
Tamo su odlazili samo ljudi ozbiljnog duha za vreme svog
raspusta.
Letnjikovac8
gospoĊice Datĉer je bio idealno smešten
na brdu, koji se na severu i zapadu naginjao prema reci. On je obuhvatao veliĉanstven pogled na mnoga udaljena ostrva, grad
Klejtn9
na ameriĉkom kontinentu i kanadske obale na severu.
Noću su kuće i hoteli bili blistavo osvetljeni kineskim
fenjerima.
1
Ime ovog mesta na engl. jeziku je Thousand Island Park, a
doslovan prevod je Park hiljadu ostrva.
2
Samoodricanja, uzdrţavanja ili asketizma.
3
Percy, New Hampshire
4 Dakshieswar
5 Wellesley Island
6
St. Lawrence River
7 Dan po~inka ili odmora.
8 Letnjikovac, koji je dobijen od strane Ramakrišna-Vivekananda
Centra u Njujorku, decembra 1947. i znatno je obnovljen bez
ometanja zamisli originalnog projekta, sada se koristi kao letnje
uto~ište za Svamije iz Ramakrišninog Reda. On je bio posvećen kao `Vivekanandina koliba`, a soba Svami Vivekanande je odvojena kao
oltar ili hram za predanu poboţnost ukućana.
9 Clayton