Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2005
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Važnost gurua – Svami Muktananda: 74 str. 707 din.
Svami Muktananda
VAŽNOST
GURUA
VAŽNOST GURUA
Guru može biti prosvijetljen, a može biti i čovjek u
neznanju, ali za učenika on treba predstavljati sliku
božanskog i ja mislim da je to ispravno, mada smatram
da je neophodno učiniti neke ispravke.
Moj guru je bio Svami Šivananda. Oduvijek sam ga
smatrao božanskim bićem i to još uvijek činim, ali ne
propovijedam drugima da je on Bog. To je glavna
ispravka koju želim učiniti. Greška leži u tome što
smatrajući svog gurua za Boga, od drugih tražimo da čine
isto. Moj odnos s guruom je potpuno osoban. Bilo da ga
smatram za božansko biće ili monstruma, to je moja
osobna stvar. Vaš guru je za vas božanski, ne poričem tu
istinu, ali ako želite da ja poštujem vašeg gurua kao
božansko biće, s tim se ne slažem. Tu nastaje zabuna.
Božansko je urođeno svakom biću. Neki su ga probudili,
a neki nisu. Dok sam putovao u potrazi za guruom
susretao sam mnoge duše, ali sam tragao za guruom u
kome bih ja mogao vidjeti božansko. Naravno, znao sam
da je svaki guru božanski, ali ja to nisam mogao vidjeti.
Prva sveta osoba koju sam sreo bila je Anandamaji Ma,
vrlo poštovana žena. Video sam je kada sam imao deset
godina, ali u to doba nisam mogao vidjeti božansko u
njoj. Ne kažem da ona nije bila božanska. Bila je i jeste,
ali ja to nisam mogao vidjeti. Poslije nje sretao sam
mnoge velike ljude - Ramanu Maharšija, Sri Aurobinda, Svami Ramdasa, Meher Babu, ali nisam video Boga ni u
jednom od njih. Oni su bili božanski, ali ja to nisam
mogao vidjeti zbog svog prethodnog obrazovanja u
kršćanskom manastiru. Pročitao sam Bibliju i cijelu
biblioteku knjiga kršćanskih svetaca, tako da sam u glavi
imao sve te ideje.
Također sam živio šest mjeseci s jednim starim
tantričkim guruom. On je bio vrlo jednostavan čovjek i
majstor svog znanja. Taj čovjek me je jako zavolio. Tada
sam imao devetnaest godina, a on šezdeset sedam. Želio
me je naučiti svemu što je znao, ali ja sam mislio: `Ne
vidim u njemu Boga. Za mene je on vrlo učen čovjek,
dobar čovjek, ali ništa više od toga ne vidim u njemu.` I
zato sam ga napustio.
Međutim, od onoga dana kada sam sreo Svami
Šivanandu, počela su mi se dešavati iskustva povišene
svijesti. U njemu sam otkrio personificirano božanstvo i
dokle god sam živio s njim, vidio sam nešto više od
njegove fizičke forme. Kad god su me ljudi pitali: `Da li
smatraš da je tvoj guru Bog?` ja bih odgovarao: `To je
moja osobna stvar, kao što je čovjekov odnos prema ženi
njegova osobna stvar. Zato me, molim vas, ne pitajte o
tome.` To je osnovna stvar koju čovjek treba znati u
odnosu sa svojim guruom.
Morate vidjeti božansko u svom guruu. Ako niste u
stanju to uraditi, onda on nije vaš guru. Ako se u kanti
nalazi benzin i prinesete mu vatru, što će se dogoditi? To
svi znaju. Isto je i s odnosom između gurua i učenika. U
trenutku kada guru dodirne svog učenika, nastaje
eksplozija. Ako eksplozije nema, nešto nije u redu. Možda vam je neko rekao da je to benzin, ali je to u
stvari obična voda. Ako kanti prinesete vatru, ništa se
neće dogoditi zato što u njoj nema benzina. Odnos nije
potpun zato što vatra ne može upaliti vodu.
Na isti način, kada vidite božansko u svom guruu, dešava
se otkrovenje. Ono nije intelektualno; ono je spiritualno.
Vi počinjete čuti zvuke, imati vizije, činite neke
neuobičajene pokrete. Taj čovjek je vaš guru i on treba
biti slika božanskog za vas.
Što je to božansko? To je više postojanje, totalitet
kreacije, ekspresija Boga. Bog je božanski. Tako, guru je
inkarnacija božanskog. Božansko je bez imena i forme.
Ne postoji dimenzija u kojoj bi ono egzistiralo, ono je
totalitet svega. Ali običan čovjek ne može shvatiti
njegovu besformnost, pa se zato uzvišeno i
transcendentalno božansko inkarnira iz milosti i spušta u
grubu formu kako bi ga čovjek mogao razumjeti. Ove
inkarnacije su nama poznale kao avatari ili mudraci, a za
učenike su oni guru ili Bog.
P: Što podrazumijeva predanost guruu?
0: Predanost guruu ili Bogu ne znači da je vas život
paraliziran. To samo znači da između vas i gurua nema
razlike. Vaše tijelo i um, vaš svakodnevni život
nastavljaju svojim tokom, ali ono što je pored toga važno
je da počnete misliti da se guru ne razlikuje od vas. Treba
postojati osjećanje totalnog jedinstva.
Postoje tri vrste učenika: svjetovni ili porodični učenici,
sanjasini ili red posvećenika i uži krug učenika koji je uvijek malobrojan. Za svaki od ova tri tipa učenika,
predanost se dešava na različitom nivou. Porodični
učenici trebaju ispoljiti devociju. Sanjasini moraju
predati svoje želje i svjetovne ambicije, a intimni učenici
iz užeg kruga moraju predati sve.
Guru osposobljava svoje učenike za različite svrhe.
Svjetovne učenike podučava zato da bi im pružio mir
uma i ispravno razumijevanje života. Stoga je za njih
dovoljno da mu predaju svoju devociju. Oni ne moraju
predati svom guruu posao, porodicu i djecu, ali mu
moraju pokloniti svoju devociju kako bi im guru mogao
pomoći. To je prvi tip učenika.
Zatim, postoje sanjasini. Oni ostaju u okviru institucije
gurua ili žive u drugim ograncima guruovog ašrama.
Tokom najmanje dvanaest godina guru kontrolira svaku
njihovu aktivnost. Pošto guru treba transformirati
cjelokupnog čovjeka, potrebno je promijeniti ne samo
mišljenje, već i način spavanja, jedenja, hodanja i
pričanja. On kontrolira čak i koliko puta učenik odlazi u
toalet. Na taj način sanjasin je dvanaest godina pod
potpunom kontrolom gurua, tako da je njegova
cjelokupna ličnost transformirana kada izađe iz ašrama.
Tada je on sposoban da vrlo dobro prenosi učenje svog
gurua. Ovo je drugi tip učenika.
Treća kategorija učenika je vrlo rijetka. To je unutarnji
krug učenika i guru ih odabira za sebe. Prvo ih testira i
samo oni koji dokažu da su toga vrijedni, bivaju
primljeni. Svaki aspekt njihovog života je od tada pod
kontrolom - razmišljanje, ishrana, spavanje, emocije i
strasti. Na isti način na koji vi kontrolirate svijetlo prekidačem, tako guru kontrolira njihov cijeli svijet. Ovaj
uži krug učenika je uvijek malobrojan; takve učenike
možete na prste izbrojiti. Oni postaju glavni provodnici
guruove energije. Sanjasini su prenosioci guruovog
znanja i učenja, a uži krug učenika je taj koji prenosi
energiju. Eto zbog čega ih je toliko malo. Sanjasina će
uvijek biti više, a svjetovnih učenika može biti i na
stotine tisuća.
Tako, treći tip učenika prenosi energiju, drugi prenosi
učenje, a prvi to učenje prakticira. Vrsta predanosti ovisi
od tipa učenika. Prvi tip nudi svoju devociju, drugi svoj
život. a treći nudi sve. Izbor je učenikov, tako da ako
učenik želi ponuditi sve, nitko mu se neće suprotstaviti.
P: Kako da razlikujemo pravog od lažnog gurua?
O: To je vrlo teško pitanje, jer ja nikada nisam sreo ili
poznavao lažnog gurua. Od svakog čovjeka koga sam
sreo u životu naučio sam ponešto. Kao pčela, išao sam od
cvijeta do cvijeta i sakupljao polen. i vi biste trebali biti
kao pčele. Kao što vi govorite o lažnom guruu, guru
također može naići na lažnog učenika. Ponekad su i
učenici lažni.
Prije svega morate duboko razmišljati o sebi, zatim se
družiti s mudrim ljudima s vremena na vrijeme, a onda bi
trebali pročitati nekoliko knjiga kako bi poboljšali
kvalitetu svoje inspiracije. Zatim morate odlučiti da
imale gurua. Do tog vremena, domena vaše svijesti bi se
trebala proširiti, i tek tada, ako ste i dalje u potrazi za
guruom, možete biti sigurni da nećete dobiti gurua koji
će zloupotrijebiti vašu spiritualnu energiju.
U indijskoj tradiciji guru se ne bira na osnovu njegove
sposobnosti govorništva ili na osnovu propagande. Guru
ne treba imati nikakav interes - to je vrlo važno. Zato
prvo trebate sebe opremiti vrlinama učenika, a onda
dobiti pravog gurua, ali i dalje vam ne mogu odgovorili
na vaše pitanje. Pokušavao sam razmišljati o tome, tu i
tamo saznam ponešto, ali nisam došao ni do kakvog
zaključka jer mislim da u tom odnosu objema stranama
nešto nedostaje. Guru koji loše govori o učeniku i učenik
koji loše govori o guruu su kao muž i žena koji jedno u
drugom vide samo seksualni objekt. Da li ste iskreni u
pogledu svog spiritualnog cilja? Ako ste iskreni, čak i
lažni guru može biti vaš pravi vodič. Bez obzira na
kvalitetu gurua, on može prevariti svakoga osim iskrenog
učenika.
Ja vjerujem da je svako tragalac i da svako treba
slobodno pronaći svoj put i svog gurua. Ne vjerujem da
postoje dobri i loši muževi ili dobre i loše žene. Kada
dvije individue nisu u stanju naći kompromis, kako
možete biti sigurni koja od njih je loša, a koja dobra?
Mnogo se priča o tome kako su neki gurui varalice, kako
ljudima razaraju umove i uništavaju živote. Ako se ne
znate snaći sa svojim guruom, to je vas problem. Nema
dobrih gurua, nema loših gurua, nema svetaca i nema
šarlatana. Čak i oni ljudi koji se predstavljaju kao gurui u
namjeri da steknu neku dobit, vremenom postaju
odgovorni. Mnogo puta sam se uvjerio da se ovako
dešava.
Ono što svi spiritualno orijentirani ljudi trebaju striktno i
čvrsto izbjegavati je stvaranje konfuzije u umovima ljudi: `Ovaj guru je veliki, onaj je ništavan.` Razlike i nivoi su
uvijek prisutni u raznim sistemima učenja, kao i u slučaju
raznih gurua. Naravno, u životima gurua se mogu desiti i
određene greške, što ne znači da ih zato treba
omalovažavati ili veličati svog gurua na račun drugog,
bilo direktno ili indirektno. Treba sagledati samo jednu
stvar: pozitivan doprinos
određene osobe u životu tragaoca. Čak i ukoliko ta osoba
vodi samo sto ili dvjesto ljudi, to je dovoljno.
Postoji svjetlost svijeće i postoji svjetlost reflektora. Ne
treba ih uspoređivati. Svijeća nije beskorisna, a reflektor
ne može osvijetliti sve. Svijeća vam može biti od koristi
na mjestima gdje uopće nema svijetla. Gurui kao ja su
male svijeće na mračnoj stazi ljudske evolucije koje
pokušavaju obasjati neka mjesta u svojoj okolini. Pored
ove svijeće, postoji još mnogo svijeća. Stoga, za naše
vlastito dobro. nije ispravno gasiti svijetla drugih. To je
nešto čega se uvijek trebamo sjećati u ovom posebnom
trenutku našeg vijeka.
Upravo to govorim u posljednje vrijeme svakom svamiju
i svakom pojedinom učeniku: `Nemoj nikoga osuđivati.
Ako o njemu ne možeš govoriti dobro, onda bolje šuti.`
Govorim ovo u interesu čovječanstva. U suprotnom, bit
će mnogo sitnih riba, mnogo sekti, mnogo konflikata i svi
će se gurati, udarati i vikati. Ne, mi moramo imati
nenasilnu metodu koja će udružiti sve pozitivne
doprinose za čitavo čovječanstvo. Jedna osoba neka
podučava mantru, druga neka podučava meditaciju, treća
pranajamu, četvrta krija jogu, peta tantru. Jednoga dana ćemo svi zajedno s našim različitim praksama biti dio
jedne jedinstvene crkve.
P: Što se dešava kada netko izgubi vjeru u svog gurua,
kada se pojavi sumnja u njegovom umu koja ga nagoni
da kaže: `Ovo više nije moj guru?`