Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Holger Kersten (rođen 1951.) njemački je pisac o mitovima, legendama, religiji i ezoteričnim temama. Najpoznatiji je po spekulativnim knjigama o vremenu koje je Isus proveo u Indiji.[1] Kerstenovi stavovi nisu dobili nikakvu potporu u znanstvenim krugovima.[2]

Isus je živio u Indiji – 1983
Isus je živio u Indiji [3] promiče tvrdnju Nicolasa Notovitcha (1894.) o nepoznatim Isusovim godinama između dvanaeste i dvadeset devete godine, koje je navodno proveo u Indiji. Konsenzus među modernim znanstvenicima je da je Notovitchev izvještaj o Isusovim putovanjima u Indiju prijevara. Kersten također promiče tvrdnje osnivača Ahmadiyye Ghulama Ahmada o vremenu koje je Isus proveo u Indiji između 33. i 120. godine života i njegovom pokopu u svetištu Roza Bal u Srinagaru. Kersten se dodatno oslanja na raniji materijal Louisa Jacolliota, Andreasa Faber-Kaisera i njemačkog romanopisca Siegfrieda Obermeiera (1983.).[4] Knjiga je prevedena na kineski 1987. godine.[5]

Kao i drugi prije njega, Kersten slijedi Mirzu Ghulam Ahmada u svojim izvorima, kao što je odlomak u Bhavishya Purani, koji govori o Isusu kao `Isa-Masih` (Isus Mesija). Odlomak opisuje hinduistički kralj Shalivahana kako putuje u planine, gdje susreće čovjeka koji sebe naziva Isa, sin djevice. Isa kaže da je služio Mlecchasima, objašnjavajući da je reformirao njihove živote preporučujući načela mentalne čistoće, koristeći japu pjevanjem svetih imena i meditaciju. Kersten ovo tumači kao zapis o Isusu u Kašmiru. U stvarnosti, odlomak je dijalog iz 18. stoljeća koji također uključuje Muhameda, a ne rani izvor, kao što je Ahmad tvrdio.[6] Većina znanstvenika smatra da je ovaj dio Purane interpolacija iz 19. stoljeća.[7]

Knjiga je postigla veliku popularnost u Njemačkoj i inozemstvu, iako se u Njemačkoj natjecala s poznatijom Obermeierovom knjigom. Indolog Günter Grönbold uključio je vrlo kritičko razotkrivanje Obermeierovih i Kerstenovih tumačenja budističkih izvora među različitim izlaganjima o Isusu u Indiji teorijama u Isusu u Indiji. Das Ende einer Legende (Isus u Indiji, kraj jedne legende, 1985).[8] Wilhelm Schneemelcher, uvodeći temu novozavjetnih apokrifa (1991.), koristi Kerstena kao ilustraciju razvoja legendarnih evanđeoskih tradicija i primjećuje kako je Kersten `pokušao preraditi Notovitcheve i Ahmadiyye legende, s mnogim drugim navodnim svjedocima, u potpunu sliku.`[9] Douglas T. McGetchin primjećuje da je, nakon što su povjesničari ponovno ispitali njegovu priču, Notovitch priznao da je izmislio dokaze.[10]

Međutim, 1922. godine Swami Abhedananda posjetio je samostan Hemis i potvrdio velik dio Notovitcheve priče. Dobivši pristup rukopisima o Isusu Kristu, Abhedananda je kasnije objavio skraćenu verziju Notovicheva prevedenog izvještaja.[11] Nakon Abhedanandine smrti 1939., jedan od njegovih učenika se raspitivao za dokumente u samostanu, ali mu je rečeno da su nestali....