Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K224
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Lešinar vezan za vrat mumije dao mu je snagu božice Izide… Žene u Srednjoj Africi jele su žabu kako bi imale velike obitelji… Amulet zmijske glave mogao je otjerati zmije otrovnice… Etiopljani su nosili kamenje kako bi spriječili Zlo oko… Abracdabra je izliječila čovjeka koji je patio od groznice… Hebrejke su nosile kamenje da bi spriječile pobačaj… Smaragdi su liječili bolesti oka… Granati su štitili čovjeka od zastrašujućih snova i kožnih bolesti… Melititi su odvraćali od dječjih bolesti… Mjesečev kamen štitio muškarce od epilepsije… Rubini su štitili muškarce od vještičarenja , kuga i glad...
Daleko najtemeljitiji, najfascinantniji prikaz amajlija i praznovjerja je ova knjiga dr. E. Wallis Budgea. U njemu iznosi mnoštvo informacija o podrijetlu amuleta i talismana mnogih kultura i tradicija: arapske, perzijske, babilonske, asirske, egipatske, etiopske, gnostičke, hebrejske, mandejske, feničanske, samaritanske i sirijske. On raspravlja o amajlijama s prstenovima, terakota đavolskim zamkama; kamenje i njihova profilaktička i terapeutska svojstva; važnost boje, oblika i oblika u amajlijama; svastika; križ; raspelo; zlo oko; kabala; astrologija; sedam astroloških planeta; teorije o brojevima (brojevi dobre i loše sreće, nizovi, čarobni kvadrati); proricanje po vodi, zemlji ili pijesku; sretni i nesretni dani; ruka Fatime; ugovori s đavlom i envoûte. Tekst je bogato ilustriran, s mnogo reprodukcija amajlija, kamenja, molitvi, križeva, brojeva, pečata, bogova, prstenova, znakova zodijaka i još mnogo toga.
Dr. Budge iz Britanskog muzeja bio je jedan od najistaknutijih egiptologa dvadesetog stoljeća. Dover je također objavio mnoga druga svoja djela: Stanovnici na Nilu, Egipatska magija, Egipatska knjiga mrtvih i Bogovi Egipćana.


Sir Ernest Alfred Thompson Wallis Budge (27. srpnja 1857. - 23. studenog 1934.) bio je engleski egiptolog, orijentalist i filolog koji je radio za Britanski muzej i objavio brojna djela o drevnom Bliskom istoku.[1] Napravio je brojna putovanja u Egipat i Sudan u ime Britanskog muzeja kako bi kupio antikvitete i pomogao mu u izgradnji njegove zbirke klinopisnih ploča, rukopisa i papirusa. Objavio je mnoge knjige o egiptologiji, pomažući da se otkrića prenesu široj publici. Godine 1920. proglašen je vitezom zbog zasluga u egiptologiji i Britanskom muzeju.


E. A. Wallis Budge rođena je 1857. u Bodminu, Cornwall, od Mary Ann Budge, mlade žene čiji je otac bio konobar u hotelu Bodmin. Budgeov otac nikada nije identificiran. Budge je napustio Cornwall kao dječak i na kraju je došao živjeti sa svojom tetkom i bakom s majčine strane u London.[2]

Budge se počeo zanimati za jezike prije svoje desete godine, ali je napustio školu u dobi od dvanaest godina 1869. da bi radio kao službenik u maloprodajnoj tvrtki W.H. Smith, koji je prodavao knjige, tiskanice i srodne proizvode. U slobodno vrijeme učio je biblijski hebrejski i sirijski uz pomoć učitelja dobrovoljca po imenu Charles Seeger. Budge se zainteresirao za učenje drevnog asirskog jezika 1872., kada je također počeo provoditi vrijeme u Britanskom muzeju. Budgeov učitelj upoznao ga je sa čuvarom orijentalnih starina, pionirskim egiptologom Samuelom Birchom i Birchovim pomoćnikom, asiriologom Georgeom Smithom. Smith je povremeno pomagao Budgeu sa svojim asircem. Birch je dopustio mladima da proučavaju klinopisne ploče u svom uredu i za njega je nabavio knjige iz Britanske knjižnice bliskoistočnih putovanja i avantura, kao što je Nineveh and Its Remains Austena Henryja Layarda.

Od 1869. do 1878. Budge je svoje slobodno vrijeme provodio proučavajući asirski jezik, a tijekom tih godina često je pauzu za ručak provodio učeći u katedrali sv. John Stainer, orguljaš St. Paula, primijetio je Budgeov naporan rad i upoznao mlade. Želio je pomoći dječaku iz radničke klase da ostvari svoj san da postane učenjak. Stainer je kontaktirao W.H. Smith, konzervativni član parlamenta, i bivši liberalni premijer William Ewart Gladstone, i zamolio ih da pomognu njegovom mladom prijatelju. I Smith i Gladstone pristali su pomoći Staineru da prikupi novac za Budgea za pohađanje Sveučilišta Cambridge.[3]

Budge je studirao na Cambridgeu od 1878. do 1883. Njegovi predmeti su uključivali semitske jezike: hebrejski, sirijski, Ge`ez i arapski; nastavio je samostalno proučavati asirski. Budge je tijekom ovih godina blisko surađivao s Williamom Wrightom, poznatim znanstvenicom semitskih jezika, između ostalih.[3]

1883. oženio se Dorom Helen Emerson, koja je umrla 1926. godine.

Karijera u Britanskom muzeju

Budgeova ilustracija iz Egyptian Ideas of the Future Life, objavljena 1908
Budge je ušao u Britanski muzej 1883. u nedavno preimenovanom Odjelu za egipatske i asirske starine. Prvobitno imenovan u asirski odjel, ubrzo je prešao u egipatski odjel. Studirao je egipatski jezik sa Samuelom Birchom sve do njegove smrti 1885. Budge je nastavio učiti staroegipatski s novim čuvarom, Peterom le Page Renoufom, sve do potonjeg umirovljenja 1891. godine.

Između 1886. i 1891. Britanski muzej je zadužio Budgea da istraži zašto se klinaste ploče s lokacija Britanskog muzeja u Iraku, koje su trebali čuvati lokalni agenti Muzeja, pojavljuju u zbirkama londonskih trgovaca antikvitetima. Britanski muzej je kupovao te zbirke svojih `vlastitih` tableta po napuhanim cijenama na londonskom tržištu. Edward Bond, glavni knjižničar muzeja, želio je da Budge pronađe izvor curenja i da ga zapečati. Bond je također želio da Budge uspostavi veze s iračkim trgovcima antikvitetima kako bi kupovao dostupne materijale po sniženim lokalnim cijenama, u usporedbi s onima u Londonu. Budge je tijekom ovih godina također putovao u Istanbul kako bi dobio dozvolu od vlade Osmanskog Carstva za ponovno otvaranje muzejskih iskopina na tim iračkim mjestima. Arheolozi Muzeja vjerovali su da će iskopavanja otkriti još ploča.

Tijekom svojih godina u Britanskom muzeju, Budge je također nastojao uspostaviti veze s lokalnim trgovcima antikvitetima u Egiptu i Iraku kako bi Muzej mogao kupovati antikvitete od njih i izbjeći neizvjesnost i troškove iskopavanja. To je bio pristup izgradnji muzejske zbirke iz 19. stoljeća, a značajno je promijenjen rigoroznijim arheološkim praksama, tehnologijom i kumulativnim znanjem o procjeni artefakata na mjestu. Budge se vratio iz svojih brojnih misija u Egiptu i Iraku s velikim zbirkama klinastih ploča; sirijski, koptski i grčki rukopisi; kao i značajne zbirke hijeroglifskih papirusa. Možda su njegove najpoznatije nabave iz tog vremena bile Anijev papirus, Knjiga mrtvih; kopija Aristotelovog izgubljenog Atenskog ustava i pisma Amarne. Budgeove plodne i dobro planirane akvizicije dale su Britanskom muzeju nedvojbeno najbolje zbirke drevnog Bliskog istoka na svijetu, u vrijeme kada su se europski muzeji natjecali u izgradnji takvih zbirki. Godine 1900. asiriolog Archibald Sayce rekao je Budgeu: `Kakvu ste revoluciju izveli u Orijentalnom odjelu Muzeja! To je sada prava povijest civilizacije u nizu predmetnih lekcija[.]`[4]

Budge je postao pomoćnik čuvara u svom odjelu nakon što je Renouf otišao u mirovinu 1891., a potvrđen je za čuvara 1894. Na toj je poziciji bio do 1924., specijalizirajući se za egiptologiju. Budžet i kolekcionari za ostale muzeje euraPe je smatrao da je posjedovanje najbolje zbirke egipatskih i asirskih starina na svijetu stvar nacionalnog ponosa, a među njima je postojala ogromna konkurencija za takve antikvitete. Muzejski službenici i njihovi lokalni agenti krijumčarili su antikvitete u diplomatskim torbicama, podmićivali carinike ili su jednostavno odlazili do prijatelja ili sunarodnjaka u Egipatskoj službi za starine kako bi ih zamolili da predaju svoje kutije antikviteta neotvorene. Tijekom svog mandata kao čuvar, Budge je bio poznat po svojoj ljubaznosti i strpljenju u podučavanju mladih posjetitelja Britanskog muzeja.[5]

Budgeov mandat nije prošao bez kontroverzi. Hormuzd Rassam ga je 1893. tužio na visokom sudu zbog klevete i klevete. Budge je napisao da je Rassam koristio svoje rođake za krijumčarenje antikviteta iz Ninive i slao samo `smeće` u Britanski muzej. Starijeg Rassama uznemirile su te optužbe, a kada je osporio Budgea, dobio je djelomičnu ispriku koju je kasniji sud smatrao `nedžentlmenskom`. Rassam je podržao sudac, ali ne i porota. Nakon Rassamove smrti, navodno je, iako je Rassam napravio većinu otkrića antikviteta, zasluge preuzelo osoblje Britanskog muzeja, posebice Austen Henry Layard.

Amajlija, amulet ili talisman[1][2] je predmet za koji se veruje da svojom trajnom snagom štiti od zlih sila i nevolja koje one mogu izazvati.[3][4][5]

Istorija
Neandertalci i drugi praistorijski stanovnici koristili su prirodne amajlije, a figurice Paleolitskih Venera, od kojih su neke stare 25.000 godina pre nove ere, spadaju u najstarije amalije koje je čovek stvorio.

U Antičkom Egiptu jedna od najčešćih amajlija bio je balegar, kog su nosili i živi i mrtvi. Balegar je bio simbol života.

Talisman je reč arapskog porekla koja označava predmet ili neku drugu stvar koja se čuva i nosi, jer po opštem verovanju donosi sreću, odnosno štiti vlasnika, od nesreće. Svaki predmet ili stvar može biti talisman, što je individualno. Mora se dobro čuvati jer je i sam gubitak znak buduće nesreće.