Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Brod Njegovog Veličanstva Bounty, također poznat kao Bounty, HMS Bounty ili HMAV (Naoružani brod Njegovog Veličanstva) Bounty, bio je britanski trgovački brod koji je Kraljevska mornarica kupila 1787. godine za botaničku misiju. Brod je poslan u južni Tihi ocean pod zapovjedništvom Williama Bligha kako bi nabavio biljke kruhovca i prevezao ih u Britanske Zapadne Indije. Ta misija nikada nije dovršena zbog pobune 1789. godine koju je predvodio vršitelj dužnosti poručnika Fletcher Christian, incidenta koji je danas popularno poznat kao Pobuna na Bountyju.[1] Pobunjenici su kasnije spalili Bounty dok je bio usidren na otoku Pitcairn u južnom Tihom oceanu 1790. godine. Američki pustolov pomogao je iskrcati nekoliko ostataka Bountyja 1957. godine.

Podrijetlo i opis
Bounty je izvorno bio rudnik Bethia, koji je navodno izgrađen 1784. godine u Blaydes Yardu u Hullu, Yorkshire. Kraljevska mornarica kupila ju je za 1950 funti 23. svibnja 1787. (što je ekvivalentno 271 000 funti u 2023.), a potom ju je preuredila i preimenovala u Bounty.[2] Brod je bio relativno malen, 215 tona, ali je imao tri jarbola i bio je potpuno opremljen. Nakon prenamjene za ekspediciju na kruhovce, opremljen je s četiri topa od 4 pdr (1,8 kg)[5] i deset okretnih topova.

Ekspedicija na kruhovce 1787.
Glavni članak: Pobuna na Bountyju
Pripreme
Kraljevska mornarica kupila je Bethiu s jedinom svrhom provođenja misije nabave biljaka kruhovca s Tahitija, koje bi se zatim prevezle u Britanske Zapadne Indije kao jeftin izvor hrane za robove u regiji. Engleski prirodoslovac Sir Joseph Banks osmislio je ideju i promovirao je u Britaniji, preporučujući poručnika Williama Bligha Admiralitetu kao zapovjednika misije. Bligh je, pak, unaprijeđen u činu putem nagrade koju je ponudilo Kraljevsko društvo umjetnosti.[6]

U lipnju 1787. Bounty je preuređen u Deptfordu. Velika kabina preuređena je za smještaj kruhovca u lončanicama, a na gornju palubu postavljene su rešetke. William Bligh imenovan je zapovjednikom broda Bounty 16. kolovoza 1787. u dobi od 33 godine, nakon karijere koja je uključivala službu zapovjednika jedrenjaka na jedrenjaku Resolution tijekom trećeg putovanja Jamesa Cooka, koje je trajalo od 1776. do 1780. Posada broda sastojala se od 46 ljudi, s Blighom kao jedinim časnikom, dva civilna vrtlara koji su se brinuli za kruhovce i preostalom posadom koja se sastojala od pripadnika Kraljevske mornarice.[7]

Isplovljavanje
Dana 23. prosinca 1787. Bounty je isplovio iz Spitheada prema Tahitiju. Puni mjesec dana posada je pokušavala odvesti brod na zapad, oko južnoameričkog rta Horn, ali nepovoljno vrijeme to je spriječilo. Bligh je zatim krenuo na istok, zaobilazeći južni vrh Afrike (rt Agulhas) i prelazeći širinu Indijskog oceana, rutu dužu 7000 milja. Tijekom putovanja prema van, Bligh je degradirao kapetana jedrenja Johna Fryera, zamijenivši ga Fletcherom Christianom [potreban citat]. Ovaj čin ozbiljno je narušio odnos između Bligha i Fryera, a Fryer je kasnije tvrdio da je Blighov čin bio u potpunosti osoban.

Bligh se obično prikazuje kao oličenje nasilnih kapetana jedrenja, ali taj je prikaz nedavno postao predmet rasprave. Caroline Alexander u svojoj knjizi The Bounty iz 2003. ističe da je Bligh bio relativno blag u usporedbi s drugim britanskim mornaričkim časnicima.[8] Bligh je uživao pokroviteljstvo Sir Josepha Banksa, bogatog botaničara i utjecajne osobe u Britaniji u to vrijeme. To je, zajedno s njegovim iskustvom plovidbe s Cookom, poznavanjem navigacije u tom području i lokalnim običajima, vjerojatno bio važan faktor u njegovom imenovanju.[9]

Bounty je stigao na Tahiti, tada nazvan `Otaheite`, 26. listopada 1788., nakon deset mjeseci na moru. Posada je tamo provela pet mjeseci skupljajući i pripremajući 1015 biljaka kruhovca za prijevoz na Zapadne Indije. Bligh je dopustio posadi da živi na obali i brine se za biljke kruhovca u lončanicama, te su se socijalizirali s običajima i kulturom Tahićana. Mnogi mornari i neki od `mladih gospode` tetovirali su se na domorodački način. Zapovjednikov časnik i vršitelj dužnosti poručnika Fletcher Christian oženio se Maimiti, Tahićankom. Navodno su i drugi časnici i mornari uspostavili `veze` s domorodačkim ženama.



Nakon pet mjeseci na Tahitiju, Bounty je 4. travnja 1789. isplovio sa svojim teretom kruhovca. Oko 2100 km zapadno od Tahitija, blizu Tonge, izbila je pobuna 28. travnja 1789. Unatoč oštrim riječima i prijetnjama koje su se čule s obje strane, brod je bez prolijevanja i očito bez borbe zauzeo bilo koji od lojalista osim samog Bligha. Od 42 muškarca na brodu, osim Bligha i Christiana, 22 su se pridružila Christianu u pobuni, dvojica su bila pasivna, a 18 je ostalo vjerno Blighu.

Pobunjenici su naredili Blighu, dvojici kadeta, kirurgovom pomoćniku (Ledwardu) i brodskom službeniku da uđu u brodski čamac. Još nekoliko muškaraca dobrovoljno se pridružilo Blighu umjesto da ostanu na brodu. Bligh i njegovi ljudi plovili su otvorenim brodom 30 nautičkih milja (56 km) do Tofue u potrazi za zalihama, ali su bili prisiljeni pobjeći nakon što su napadi neprijateljskih domorodaca rezultirali smrću jednog od muškaraca.

Bligh je zatim poduzeo naporno putovanje do nizozemskog naselja Coupang, koje se nalazi preko 3500 nautičkih milja (6500 km) od Tofue. Sigurno se tamo iskrcao 47 dana kasnije, ne izgubivši nijednog čovjeka tijekom putovanja osim onog koji je poginuo na Tofui.

Pobunjenici su plovili prema otoku Tubuai, gdje su se pokušali naseliti. Nakon tri mjeseca krvavog sukoba s domorocima, međutim, vratili su se na Tahiti. Šesnaest pobunjenika - uključujući četiri lojalista koji nisu mogli pratiti Bligha - ostalo je tamo, riskirajući da ih Kraljevska mornarica neće pronaći i privesti pravdi.

HMS Pandora je poslana od strane Admiraliteta u studenom 1790. u potjeru za Bountyjem kako bi uhvatila pobunjenike i vratila ih u Britaniju na vojni sud. Brod je stigao u ožujku 1791. i zarobio četrnaest muškaraca u roku od dva tjedna; bili su zatvoreni u improviziranom drvenom zatvoru na krmi Pandore. Muškarci su svoju ćeliju nazivali `Pandorina kutija`. Ostali su u zatvoru do 29. kolovoza 1791. kada je Pandora doživjela brodolom na Velikom koraljnom grebenu, uz gubitak 35 života, uključujući jednog lojalista i tri pobunjenika (Stewart, Sumner, Skinner i Hildebrand).

Odmah nakon što su šesnaest muškaraca iskrcali na obalu Tahitija u rujnu 1789., Fletcher Christian, osam drugih članova posade, šest Tahićana i 11 žena, jedna s bebom, isplovili su u Bounty nadajući se da će izbjeći Kraljevsku mornaricu. Prema dnevniku koji je vodio jedan od Christianovih sljedbenika, Tahićani su zapravo oteti kada je Christian isplovio bez upozorenja, s ciljem da se dočepaju žena. Pobunjenici su prošli kroz Fidži i Cookove otoke, ali su se bojali da će ih tamo pronaći.

Nastavljajući potragu za sigurnim utočištem, 15. siječnja 1790. ponovno su otkrili otok Pitcairn, koji je bio zagubljen na kartama Kraljevske mornarice. Nakon što je donesena odluka o naseljavanju na Pitcairnu, stoka i ostale zalihe uklonjene su s Bountyja. Kako bi se spriječilo otkrivanje broda i bilo čiji mogući bijeg, brod je spaljen 23. siječnja 1790. u današnjem zaljevu Bounty.

Zaljev Bounty, gdje je Bounty nasukan i zapaljen
Pobunjenici su ostali neotkriveni na Pitcairnu do veljače 1808., kada je jedinog preostalog pobunjenika Johna Adamsa i preživjele Tahićanke i njihovu djecu otkrio bostonski brod za lov na tuljane Topaz, kojim je zapovijedao kapetan Mayhew Folger iz Nantucketa u Massachusettsu.[11] Adams je Folgeru dao Bountyjev azimutski kompas i morski kronometar.

Sedamnaest godina kasnije, 1825., HMS Blossom, na istraživačkom putovanju pod zapovjedništvom kapetana Fredericka Williama Beecheya, stigao je na Božić kod Pitcairna i tamo proveo 19 dana. Beechey je to kasnije zabilježio u svom izvještaju o putovanju objavljenom 1831., kao i jedan od članova njegove posade, John Bechervaise, u svojoj knjizi iz 1839. `Trideset šest godina pomorskog života` starog intendanta. Beechey je napisao detaljan izvještaj o pobuni kako mu ju je ispričao posljednji preživjeli, Adams. Bechervaise, koji je opisao život otočana, kaže da je pronašao ostatke Bountyja i s njega uzeo neke komade drva koji su pretvoreni u suvenire poput kutijica za burmut.