| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski
Zoran Gavric
KA FILOVOJ APOFATICKOJ POJETICI
Jesa Denegri
BEKA KAO TRONCFAR KONAENOG
SAZREVANJA PLODA
KATALOG
DOKUMENTACIJA
REPRODUKCIJE
SUMMARY
BRANKO FILIPOVIĆ-FILO : IZLOŽBA 1957-1987. - Branko Filipović-Filo : izložba 1957-1987. : Muzej savremene umetnosti, Beograd, januar-mart 1987. : Moderna galerija Ljubljana, mart-april 1987. : Obalne galerije Piran, maj-jun 1987. : Galerija Forum, Nikšić, septembar-oktobar 1987. / [organizacija izložbe i postavka Zoran Gavrić i Ješa Denegri]
Mek povez sa klapnom, format: 22x24cm, 109strana, ilustrovano, izdavač: MUZEJ SAVREMENE UMETNOSTI - Beograd, 1987.
Branko Filipović-Filo (Cetinje, 27. jun 1924 — Beograd, 7. novembar 1997) bio je srpski slikar,[1] jedan od najizrazitijih predstavnika enformela i jedan od inicijatora posleratnog modernizma.[2]
Branko Filipović-Filo
Lični podaci
Datum rođenja
27. jun 1924.
Mesto rođenja
Cetinje, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti
7. novembar 1997. (73 god.)
Mesto smrti
Beograd, Republika Srbija
Biografija
uredi
Branko Filipović-Filo rođen na Cetinju 1924. godine, a od 1936. do 1941. živeo je u Beogradu. Godine 1941. se vraća na Cetinje. Tokom rata jedan period je proveo u koncentracionim logorima. Na poziv slikara Mila Milunovića, posle rata, počinje da studira na Umetničkoj školi na Cetinju kod profesora Petra Lubarde. Umjetničku školu u Herceg Novom je završio 1950. godine.[2][3]
Godine 1955. diplomirao je na Akademiji umetnosti u Beogradu. Pohađao je i Academia di Belle Arti u Rimu. Išao je na studijska putovanja u Francusku i Italiju.[2]
26. novembra 1991. godine izabran je za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, a za redovnog člana 6. decembra 1996. godine. Član ULUCG-a je od 1950, a od 1954. godine član ULUS-a.[4]
Branko Filipović-Filo bio je jedan od inicijatora posleratnog modernizma, zbog čega je na tadašnjoj likovnoj sceni, bio meta brojnih napada od strane intelektualne, umetničke i političke elite onog vremena.[4]
O svom slikarstvu je rekao:
„ Nemam namjeru da mijenjam svoje slikarstvo i nosiću ga sam na svojim plećima.[4] ”
Izložbe
uredi
Branko Filipović-Filo je izlagao od 1950. godine, a prvu samostalnu izložbu priredio je 1951. na Cetinju.[1]
Izložbe:[1]
u Beogradu: 1957, 1962, 1963, 1965, 1975, 1996.
u Rimu: 1958, 1966, 1970, 1980.
u Parizu: 1968, 1970, 1980.
u Beču: 1965. i 1992.
Retrospektivne izložbe:[1]
u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu,
u Modernoj galeriji u Ljubljani,
u Obalnim galerijama u Piranu i
u Galeriji Forum u Nikšiću 1987,
u Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju 1997.
Na Bijenalu u Veneciji 1990. godine je izlagao kao poslednji predstavnik Jugoslavije.[1]
Nagrade
uredi
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja:[4]
Savezna nagrada za zidno slikarstvo 1962.
Nagrada Cetinjskog likovnog salona, Cetinje, 1967.
Trinaestojulska nagrada NR Crne Gore, 1969.
Otkupna nagrade na XV Memorijalu Nadežda Petrović, Čačak, 1989.
Posthumno je dobio nagradu Petar Lubarda za izuzetno likovno djelo 2000. godine.