| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1982
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
Vera Božičković, Branko Filipović, Zoran Pavlović, Mića Popović, Branislav Protić, Vladislav Todorović, Živojim Turinski, Lazar Vozarević
Umetnički paviljon `Cvijeta Zuzorić` 1982 170 strana : ilustrovano
popravljana manja oštećenja korica, unutrašnjost odlična
1. Kontekst i značaj izložbe
Izložba iz 1982. godine bila je retrospektivno–problemskog karaktera i imala je za cilj da sagleda pojavu enformela (art informel) u beogradskoj umetničkoj sredini tokom 1950-ih i 1960-ih godina.
Ona nije afirmisala enformel kao jedinstveni stil, već kao otvorenu umetničku poziciju – reakciju na:
socijalistički realizam,
akademsku tradiciju,
racionalne i konstruktivističke modele forme.
2. Enformel – osnovne odlike
Enformel (fr. art informel) u Beogradu se ispoljava kroz:
materijalnost slike (pesak, zemlja, gips, zgusnuta boja),
gestualnost i spontani čin,
destrukciju tradicionalne kompozicije,
naglašenu egzistencijalnu i etičku dimenziju.
Za razliku od zapadnoevropskog enformela, beogradska varijanta ima izražen društveni i moralni naboj.
3. Umetnici predstavljeni na izložbi
Vera Božičković
suzdržan, meditativan enformel,
naglašena taktilnost i smiren ritam,
enformel kao unutrašnji proces, ne agresija.
Branko Filipović (Filo)
snažan gest i ekspresija,
dramatika površine,
slika kao trag fizičke borbe.
Zoran Pavlović
strukturalni enformel,
balans između haosa i reda,
materija kao nosilac značenja.
Mića Popović
enformel kao kritička faza u razvoju,
povezan sa društvenim i egzistencijalnim nemirom,
prelaz ka figuraciji sa snažnom simbolikom.
Branislav Protić
suptilan odnos materije i prostora,
smirena, analitična ekspresija,
enformel kao istraživanje površine.
Vladislav Todorović
energična gestualnost,
destrukcija forme,
naglašena emocionalnost izraza.
Živojim Turinski
radikalni materijalni eksperimenti,
slika kao objekt,
snažan taktilni karakter.
Lazar Vozarević
jedna od centralnih figura beogradskog enformela,
gusti slojevi materije, tamna paleta,
slika kao mesto egzistencijalne napetosti i drame.
4. Značaj izložbe (1982)
prva sistematična valorizacija beogradskog enformela,
reafirmacija umetnika koji su ranije bili marginalizovani,
istorijska distanca omogućila je objektivniju interpretaciju.
Izložba je pokazala da enformel u Beogradu nije bio prolazna moda, već autentična reakcija na društvene i umetničke okolnosti.
5. Zaključak
Enformel u Beogradu, kako je predstavljen 1982. godine, može se razumeti kao:
etički i egzistencijalni stav,
pobuna protiv nametnutih formi i ideologija,
ključna etapa u razvoju posleratne srpske moderne.