Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Tv
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Korice malo bile pokvasene, unutrasnjost uredna!
Manastir Drača je ženski manastir pripada Eparhiji šumadijskoj Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se desetak kilometara zapadno od Kragujevca, u kotlini Dračke reke, na padinama brda Rujevice. Crkva manastira je posvećena prenosu moštiju Svetog Nikolaja. Kompleks manastira predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.[1]
Starešina manastira je igumanija Jelena (Stanković), sa sestrinstvom na čelu od 2012. godine, a služašči duhovnik je jeromonah Neofit (Kimpanov).[2]
Istorija
Prema ktitorskom natpisu iznad ulaznih vrata u naosu, crkvu je 1734. godine podigao oberkapetan kragujevački Staniša Marković Mlatišuma, a prema predanju, na mestu sadašnje crkve postojao je srednjovekovni hram podignut krajem 14. veka, u kome je živeo i umro svetogorski monah i svetitelj, prepodobni Jov.
U prilog tvrdnji da se samo radi o obnovi manastira i da je ponovo živopisan hram, pominju se u istorijskim spisima neke sveštene ličnosti koje su živele u manastiru pre obnove, kao i da se prilikom manjih istraživačkih radova na živopisu u crkvi pronađeni tragovi starijeg sloja fresaka. Draču poznaju i turski popisi 16. veka, kao manastir Svetog Nikole kod sela Dračice u nahiji Lepenici.
Tokom 18. i 19. veka manastir je značajan duhovni i kulturni centar ovog dela Srbije. U vreme Kočine krajine monasi Drače bili su na strani Austrije, pa se i sam Koča Anđelković u njemu jedno vreme krio, zbog čega je manastir teško stradao. Iguman Isaija Popović je zbog svojih zasluga za Austriju bio 1791. godine novčano nagrađen i ostao na njenoj teritoriji. Nešto kasnije, u prvoj polovini 19. veka, Toma Vučić Perišić obnovio je manastirske konake i sagradio dvospratni zvonik na zapadnom delu crkve. Iguman manastira Maksim Jovanović se 1818. godine javlja u Beogradu, kao pretplatnik jedne istorijske knjige.[3] Nekoliko godina, u trećoj i četvrtoj deceniji 19. veka, Drača je bila mirska crkva, da bi 1845. godine potpala pod upravu manastira Vraćevšnice, i u tom statusu bila do 1851. godine. Od osnivanja pa sve do 1958. godine Drača je bila muški manastir. Od 1958. godine, kada upravu preuzima igumanija Jelena (Jokić), Drača je ženski manastir. Matrona Bajović, bila je monahinja ovog manastira.
U crkvenoj porti manastira sahranjen je Jovan Dimitrijević Dobrača, komandant srpske vojske u bici na Ljubiću.