ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ho
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Paul Karl Feyerabend (njemački: [ˈfaɪɐˌʔaːbm̩t]; 13. siječnja 1924. - 11. veljače 1994.) bio je austrijski filozof najpoznatiji po svom radu u filozofiji znanosti. Akademsku karijeru započeo je kao predavač filozofije znanosti na Sveučilištu u Bristolu (1955.–1958.); nakon toga se preselio na kalifornijsko sveučilište Berkeley, gdje je predavao tri desetljeća (1958.–1989.). U raznim razdobljima svog života bio je na zajedničkim sastancima na University College London (1967. – 1970.), London School of Economics (1967.), FU Berlin (1968.), Sveučilištu Yale (1969.), Sveučilištu Auckland (1972.). , 1975), Sveučilište u Sussexu (1974) i, konačno, ETH Zürich (1980–1990). Držao je predavanja i serije predavanja na Sveučilištu Minnesota (1958.-1962.), Sveučilištu Stanford (1967.), Sveučilištu Kassel (1977.) i Sveučilištu Trento (1992.).[13]

Feyerabendovo najpoznatije djelo je Protiv metode (1975.), u kojem je tvrdio da ne postoje univerzalno važeća metodološka pravila za znanstveno istraživanje. Također je pisao o temama vezanim uz politiku znanosti u nekoliko eseja i u svojoj knjizi Znanost u slobodnom društvu (1978). Feyerabendova kasnija djela uključuju Wissenschaft als Kunst (Znanost kao umjetnost) (1984.), Zbogom razumu (1987.), Tri dijaloga o znanju (1991.) i Osvajanje obilja (objavljeno posthumno 1999.) koja prikupljaju eseje od 1970-ih do Feyerabendove smrti 1994. Nedovršeni nacrt ranijeg djela objavljen je posthumno, 2009., kao Naturphilosophie (engleski prijevod Filozofije prirode iz 2016.). Ovo djelo sadrži Feyerabendovu rekonstrukciju povijesti prirodne filozofije od Homerovog razdoblja do sredine 20. stoljeća. U tim djelima i drugim publikacijama Feyerabend je pisao o brojnim pitanjima na dodiru između povijesti i filozofije znanosti i etike, antičke filozofije, filozofije umjetnosti, političke filozofije, medicine i fizike. Feyerabendovo posljednje djelo bila je njegova autobiografija, pod naslovom Killing Time, koju je dovršio na samrtnoj postelji. Feyerabendova opsežna korespondencija i drugi materijali iz njegovog Nachlassa nastavljaju se objavljivati.[15]

Paul Feyerabend je priznat kao jedan od najvažnijih filozofa znanosti 20. stoljeća. U anketi iz 2010. godine, rangiran je kao 8. najznačajniji filozof znanosti.[16] Često se spominje uz Thomasa Kuhna, Imrea Lakatosa i N.R. Hansona kao ključnu figuru u povijesnom preokretu u filozofiji znanosti, a njegov rad o znanstvenom pluralizmu izrazito je utjecao na Stanfordsku školu i na veći dio suvremene filozofije znanosti. Feyerabend je također bio značajna osoba u sociologiji znanstvenog znanja.[13] Njegova su predavanja bila iznimno dobro posjećena, privlačeći međunarodnu pozornost.[17] Ian Hacking je u svojoj osmrtnici rječito sažeo njegovu višestruku osobnost: `Humanisti, u mom staromodnom smislu, trebaju biti dio i umjetnosti i znanosti. Paul Feyerabend bio je humanist. Bio je i zabavan.`[18]

U skladu s tim humanističkim tumačenjem i zabrinutostima očitim u njegovom kasnijem radu, Zaklada Paul K. Feyerabend osnovana je 2006. u njegovu čast. Zaklada `...promiče osnaživanje i dobrobit ljudskih zajednica u nepovoljnom položaju. Jačanjem solidarnosti unutar i među zajednicama, nastoji poboljšati lokalne kapacitete, promicati poštivanje ljudskih prava i održati kulturnu i biološku raznolikost.` Godine 1970. Sveučilište Loyola u Chicagu dodijelilo je Feyerabendu svoju počasnu diplomu doktora humanih studija. Po njemu je nazvan asteroid (22356) Feyerabend.