ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1968
Oblast: kiparstvo, erotika, filozofija, hinduizam
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Odlično očuvano!

Autor - osoba Raj Anand, Mulk
Naslov Kama Kala : o filozofskim osnovama erotike u hinduističkom kiparstvu / Mulk Râj Anand ; preveo s njemačkoga Zlatko Crnković ; [fotografije za ovu knjigu izradili Raymond Burnier ... et al.]
Vrsta građe knjiga
Jezik hrvatski
Godina 1968
Izdavanje i proizvodnja Rijeka : `Otokar Keršovani`, 1968
Fizički opis 45 str., [28] listova s tablama : ilustr. ; 34 cm
Drugi autori - osoba Crnković, Zlatko
Birnije, Rejmond
Zbirka Nepoznata blaga ; sv. 1
Napomene Prevod dela: Kama Kala: über die philosophischen Grundlagen der Erotik in der Hinduistischen Skulptur.
Predmetne odrednice Vajarstvo -- Motivi -- Erotika – Indija

PREDGOVOR
Prije nekog vremena je jedan istaknuti američki kritičar indijske umjetnosti izrazio žaljenje što majstorske skulpture iz Konaraka ne mogu, iz razumljivih razloga, biti dostupne svjetskoj javnosti. Ta apologetska izjava bila je možda znak promjene koja je nastala u Evropi i Americi, promjene koja je označila prijelaz iz epohe nezasitne želje za posjedovanjem u epohu dobre volje i koja je omogućila da se objavi ova knjiga.
Dr Alex Comfort izvrsno je okarakterizirao tu pojavu: „Teroristički je bog viktorijanskog doba mrtav, ali je ostavio za sobom tragove u dušama cijelog jednog pokoljenja roditelja i u izmučenim crtama lica njihove djece... Čistoća ritualizma zamijenila je staru nečist.“
Vanjska briga za zdravlje i disciplinu obično je, po mišljenju napredne medicine, znak unutarnje nesigurnosti, koja se očituje u tjelesnoj i duševnoj poremećenosti, u patološkim i depresivnim stanjima, u nesposobnosti za ljubav i u zločinu.
Moralni zakonik koji su stvorila nomadska plemena za nomadska plemena s patrijarhalnim društvenim poretkom budno pazi na naš život, svagda spreman da otkrije normalne ljudske pobude i da ih policijski kazni, čak i onda kad prosvijećeni ljudi više ne priznaju taj primitivni zakonik i ne vjeruju u njega.
U agrarnim i čobanskim kulturama Indije ljubav je, u svim svojim duhovnim i seksualnim nijansama, vazda otvoreno prihvaćena i zaodjevena lijepom slikovitošću uzvišene poezije u riječima, boji i kamenu. Načelo se života slavilo i suptilnim učenjem kulta Hindua (Kaula), i magijskim vjerskim obredima, i igrama koje su imale osloboditi podsvijest igračkom funkcijom spola.
„Jedan“ najviši bog Brahman rascijepio se iz žudnje, kako kaže predaja, na „mnoge“, a „mnogi“, teže, iz te iste žudnje, da opet postanu „jedan“.
I tako je od najranijih vremena sjedinjenje muškoga i ženskoga postalo simbol sjedinjenja svih sila, a tjelesna je požuda pri spolnom sjedinjenju povezana u određenim priznatim vjerskim i društvenim formama sa svetošću rađanja. U doba procvata indijske kulture nije bilo ni predodžbe о prvom grijehu ni bogzna kakve tajnovitosti na seksualnom polju.
Vremena kad je patrijarhalni puritanizam Zapada nastojao zavladati svjetskim društvom bila su svakako epohe nazadovanja.
U hinduističkim i budhističkim kulturama prevladava, naprotiv, u cjelini, dojam blagog humanizma, koji ostaje u dodiru s prirodnim snagama pobuda i misli i svjestan je svih onih osjećaja koji punom, bogatom ljudskom životu mnogo prije daju poeziju postojanja nego što to može učiniti proza nervozne endemične bojažljivosti.
Tako se dogodilo da je u indijskoj plastičnoj umjetnosti ljudska prilika postala izraz životne snage koju umjetnik vizionarski promatra. Apstraktne vjerske vrijednosti uvijek su se ogledale u konkretnoj slikovitosti ljudskoga tijela, koje se preuveličavalo i dramatiziralo do natprirodnih razmjera bogova i boginja, ali je svagda ostajalo puno životnog soka. U likovima, jakša, nimfa, fauna, drijada, nebeskih plesača, polubogova i demona majstorski su i uvjerljivo prikazane napetosti u prirodi.
U takvoj atmosferi ne iznenađuje činjenica što su prikazani nebrojeni mithuna (ljubavni) parovi već u najranijim hramovima u pećinama, pa i u cijelom srednjem vijeku, sve do XVIII stoljeća. Oni su oličenje posvećene drame spolne snage koja živi u bezbroj oblika. Parovi mithuna gotovo su uvijek prikazani bez ikakve pornografske primisli.
Neki su evropski kritičari sve donedavno poricali, iz ovoga ili onog razloga, suštinske vrijednosti indijskih skulptura. Pokojni profesor Roger Fry rekao je, na primjer, u jednom od svojih posljednijh predavanja: „U hinduističkoj umjetnosti spojeno je na jedinstven način izvanredno vladanje slobodnim plastičnim pokretom s izrazitom ravnodušnosti prema strukturalnom mehanizmu. Hinduski umjetnik je sav obuzet svojim osjećajem za nabrekle i podatne oblike tijela kao cjeline, njegova sklonost za površinske osobine ljudskog mesa nagoni ga da što jače istakne te stvari, tako da je osnovna građa, kojom su se bavile druge velike škole plastične umjetnosti, ostala izvan njegove umjetničke svijesti.“
Moj prijatelj Rudy von Leiden napominje uz to: „Ova tvrdnja brka posljedicu s uzrokom. Indijska umjetnost posjeduje posve neobičnu sposobnost da osjeti nabujale snage života u neživom kamenu. Te snage koje pritišću drži tako reći na okupu površina koja ujedno i daje i obuhvaća, kao što, otprilike, kora drži plod na okupu ili, isto tako, koža ljudsko meso. Umjetnici se, dakle, nisu suviše bavili površinskim djelovanjem puti (činjenica je da umjetnici ranijih razdoblja uopće nisu poznavali to djelovanje, jer su površinu premazivali gipsom ili je bojili), nego su se bavili suštinom sama života, koja određuje površinu i njene nabrekle obrise.“
Stoga se, dakle, ne mogu više održati prigovori kritičara kao što je bio Fry, upereni protiv Mithuna skulptura, jer takvi prigovori uvode neumjesna gledišta ne bi li odvratili pažnju s krajnjeg smisla umjetničkog djela. Ali ima i među mladim kritičarima indijske umjetnosti u Evropi mnogih koji ne priznaju čak ni pogubno djelovanje puritanizma ranijih pokoljenja.
Da bih pokazao prave datosti ljudskog lika u indijskom kiparstvu, sakupio sam fotografije četiriju nadarenih fotografa: Raymonda Burniera, Sunila Janaha, Motija Rama Jaina i D.H. Sahiara. Osim toga sam pokušao dati uvod u filozofske i vjerske osnove hinduističke erotske umjetnosti, koji treba da izloži srž te umjetnosti.
Mnogi su me prijatelji nukali da objelodanim ovaj esej, pa se svima njima želim ovdje zahvaliti na njihovoj temeljitoj kritici. Neka bude spomenuta i podrška koju su mi u raznovrsnim proučavanjima pružili dr Hermann Goetz, dr Stella Kramrish i g. George Keyt. Moj nakladnik, dr Louis Nagel, nadgledao je veoma strpljivo izdavanje ove knjige. Oba moja prijatelja, moji suputnici na mojim posljednjim obilascima mjesta koja su dolazila u obzir, naći će moju zahvalnost izraženu u posveti.
M. R. A.

MG7 (N)