Godina izdanja: 2012
ISBN: 978-953-333-001-3
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

prof. dr Zlatko Miliša: TAMNA STRANA EKRANA

Mek povez, 24cm, 302strane, izdavač: TIVA TISKARA - Varaždin

Knjiga Tamna strana ekrana nastala je kao očekivani slijed dugogodišnjeg rada njena urednika prof. dr Zlatka Miliše, njegova praćenja i analiza domaćih i inozemnih istraživanja o utjecaju medija na djecu, mlade i odrasle. Obitelj, škola, Crkva sve manje imaju značajnijih odgojnih utjecaja na mlade. Suvremeni „klinci“ kojima se mediji nerijetko `agresivno` i manipulirajući njima obraćaju postaju djeca medija. U ovoj knjizi je dr. Miliša sa suradnicima objedinio i okrunio svoja dugogodišnja znanstvena i praktična iskustva istražujući i radeći s mladima. (Su)atori u knjizi su (uglavnom) autori mlađe generacije, a među njima je i Mirela Tolić koja se sa svojim znanstvenim radovima afirmira i u inozemstvu. U uvodnim tekstovima autori upozoravaju da korporativni mediji najviše ciljaju na mladu generaciju, koju se „gura u svijet neo-orvelijanske demokracije“( N. Vertovšek). Autori svatko sa svojeg zanimljivog stajališta analiziraju primjere kada djeca postaju objekt u medijima. U knjizi se se aktualizira pojam medijske socijalizacije suvremenih teoretičara, te rezultati inozemnih studija i primjeri iz pedagoške prakse. Pedagoški aspekt je usmjeren na ukazivanje važnosti usvajanja medijskih kompetencija, „jer što je veće odsustvo neposredne komunikacije to je veća konzumacija medija“ (M. Tolić). Autori detaljno analiziraju primjere medijskih manipulacija, ovisnost trima ekranima, knjige s elementima horora, i nasilja (dostupni i u školskim knjižnicama - uz istovremeni nedostatak dovoljnog broja primjeraka obavezne literature ili lijepe književnosti), bajke za djecu s neprimjerenim odgojnim porukama, sve kako bi operacionalizirali koncep odgoja za kritičko mišljenje i ponudili medijske kompetencije za djecu i mlade, roditelje i nastavnike. U analiziranim čitankama za osnovne škole u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj autori konstatiraju da su tekstovi usmjereni na umjetnost, ponajviše filmsku i kazališnu, dok su tekstovi koji kod djece razvijaju kritičko mišljenje i medijske kompetencije prisutni u iznimno rijetkim slučajevima. To je dodatni razlog zašto valja uvažiti argumente o potrebi razvijanja različitih nastavnih predmeta u kojima se `odgojno` i `moralno` respektira umjesto marginalizira. S obzirom na sadržaj ove recenzije jedan od predmeta koji bi mogao dobro doći u dijelu ostvarenja odgojnih ciljeva je zasigurno i Medijska kultura i/ili Odgoj za medije na različitim razinama odgoja i obrazovanja. Autori u knjizi Tamna strana ekrana analiziraju i reklame s kojima se manipulira potrebama, posebice djece i mladih, pripisujući materijalnim stvarima ljudske simboličke vrijednosti, implicirajući time razlike među ljudima na osnovu proizvoda koje konzumiraju. Istražuju i sublimirane poruke u animiranim filmovima za djecu. Ovdje ističu ulogu medijske pedagogije, čija je uloga dekodirati simbole te na taj način razlučiti odgojnu komponentu od manipulativne. U knjizi se vrši detaljni prikaz grafita koje su maldi ispisivali u Irskoj i Hrvatskoj. Grafiti autori tretiraju kao „najksplicitniju formu implicitnih vrednota“, (Z. Miliša) gdje je indikativna (sve)prisutnost anarhističkih grafita. U Hrvatskoj su zamjetni grafiti s nihilističkim i (gotovo) autodestruktivnim porukama. Autori ih tretiraju kao zapis jednog vremena, gdje mladi iskazjuju svoje potrebe, preferenije i odnos prema (nametnutoj) stvarnosti. Njima mladi iskazuju ono što javno ili odraslima ne(rado) govore. Zbog toga grafiti nose (i) pedagoške poruke te su značajni u analizama svijesti i ponašanja mlade generacije. Analizirajući Internet, on prema Z. Miliši ne predstavlja samo revoluciju u učenju i komuniciranju nego, sve više, „postaje moćno sredstvo za manipulacije i zlostavljanja najrazličitijih oblika - primjerice pozivi na pridruživanje agresivno fokusiranim organizacijama - koje otvoreno pozivaju na nasilje, odmazde, ubijanje. Posebno koristan je projekt Deset dana bez ekrana s konkretnim podatcima u kojoj mjeri su mladi postali ovisnici o ekranima. Autori daju konktretna uputstva za provedbom projekta Dest dana bez ekrana, koje je dr Miliša sa suradnicima proveo u jedanest škola diljem Hrvatske. Time su još jednom ukazali na povezanost teorije i prakse. Rezultat svega toga očekivati je podizanje kritičke svijesti i percepcije onog što se doista događa u neselektivnom konzumiranju triju ekrana. U prevenciji medijske manipulacije i podizanju `medijske kulture` pokazuje se potreba sustavnog pristupa na različitim znanstvenim područjima, posebice pedagogiji. Ovo je još jedan važan razlog za objavljivanja ove monografije kao pretpostavke u izradi medijskih kompetencija. Knjiga „Tamna strana ekrana“ pruža djeci i mladima, učiteljima i roditeljima smjernice kako raditi s djecom u suvremenom medijskom okruženju s konkretnim medijskim radionicama, tj. praktičnih vježbi za razvoj socijalne interakcije. Autori knjige `Tamna strana ekrana` na čelu sa prof.dr.sc. Z.Milišom suočavaju nas s jednim od aktualnih pedagoških problema. Različitosti pristupa problemu a istovremeno jedinstveni cilj koji su autori postavili vjerojatno je doprinjela i njihova generacijska različitost koja je mogla samo obogatiti i `objektivizirati`sadržaj knjige koja je pred nama. Autori knjige `Tamna strana ekrana` vjerojatno će imati snažan poticaj da ona postane jedna u nizu budućih koje će ponuditi kako široj tako i znanstveno-stručnoj javnosti.

Ključne riječi
odgoj ; kritičko mišljenje ; medijska kultura ; suvremene ovisnosti ; odgoj za medije ; obitelj ; pedagogija