| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 2015
ISBN: 442
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: Mirko Magarašević
Izdavač: Akademska knjiga, Novi Sad
Godina: 2015
Obim: 368 str.
Knjiga „I nova turska pisma“ srpskog pisca i esejiste Mirka Magaraševića predstavlja moderan, eruditski putopis posvećen Turskoj.
Magarašević eksplicitno poziva na prevazilaženje tradicionalnih, pojednostavljenih i često negativnih predstava o Turskoj na našim prostorima. On zemlju prikazuje u njenoj modernoj svetlosti – kao raznoliku, dinamičnu, punu protivrečnosti i duboko okrenutu ka Evropi.
U samom središtu autorove pažnje nalazi se lik i delo Mustafe Kemala Ataturka, oca moderne turske nacije. Autor detaljno analizira njegov etos, vojni i reformatorski uspeh, vizionarsko rodoljublje i odsustvo demagogije.
Napisana prosvetiteljskim i proosvećenim tonom (neretko poređenim sa dositejevskim stilom), knjiga obiluje istorijskim, arheološkim i kulturološkim činjenicama. Autor spaja prošlost i vekovnu simbiozu Turske i Srbije, povlačeći nezaobilazne paralele i poređenja.
Zbog obilja detaljnih opisa i narativne lepote jezika, knjiga privlači ne samo ljubitelje putopisa već i istoričare, arheologe i klasične lingviste.
Mirko Magarašević je jedna od najfascinantnijih i najsvestranijih ličnosti savremene srpske kulture. Rođen je 1946. godine u Beogradu, gde je izgradio paralelnu i podjednako uspešnu karijeru u dve potpuno različite oblasti – književnosti i medicini.
Ono što ga čini jedinstvenim jeste podatak da je on po profesiji klinički oftalmolog, dok je u svetu umetnosti priznati pesnik, esejista, putopisac, prevodilac i književni kritičar.
Magarašević potiče iz ugledne porodice sa dugom tradicijom prosvetnih i kulturnih radnika. Njegov daleki predak je Georgije Magarašević, osnivač Letopisa Matice srpske (1825). Medicinski fakultet završio je u Beogradu, gde je specijalizovao oftalmologiju. Decenijama je radio kao očni lekar, dok je slobodno vreme posvećivao pisanju. Dugogodišnji je član Udruženja književnika Srbije (od 1970), Srpskog PEN centra (od 1990) i Srpskog književnog društva (od osnivanja 2001).
Do sada je objavio preko 40 knjiga u različitim žanrovima:
- Poezija: Debitovao je još 1969. zbirkom „Pogoci za vučije i druge oči“ u izdanju beogradske Prosvete. Do danas je objavio više od 15 pesničkih zbirki.
- Eseji o Beogradu: Poslednjih godina privukao je veliku pažnju čitalaca knjigama posvećenim građanskoj istoriji i duhu glavnog grada, kao što su „Duh i dah Beograda“ i „Svedoci starog Beograda“ u izdanju Srpske književne zadruge. U njima oživljava Beograd pre Prvog svetskog rata i kritikuje gubitak autentičnog gradskog duha pod uticajem komunizma.
- Kulturna istorija i kritika: Napisao je važne studije o Dositeju Obradoviću, Milošu Crnjanskom (knjiga „Tragom Crnjanskog“) i Jovanu Hristiću.
Sa engleskog i ruskog jezika preveo je i priredio dela svetskih velikana kao što su T. S. Eliot, Ezra Paund, D. H. Lorens, V. B. Jejts i A. P. Čehov.
Osnivač je Udruženja „Isidora Sekulić“ (1995) i dugogodišnji urednik književnog časopisa Isidorijana, posvećenog očuvanju lika i dela naše prve žene akademika.
Njegov stil pisanja književna kritika svrstava u tradiciju lepe reči koju su negovali Milan Kašanin i Isidora Sekulić – piše izuzetno probranim rečnikom, elokventno i sa puno duhovitih, ali reskih poenti.