Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1996
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Cvetanka Tubić: ODMAH SE VRAĆAM, La Press Šid 1996, str. 182.
Putopisi.
Očuvanost 4 i ima posvetu.
O autorki:
A njena svedočenja o nekim prošlim vremenima objavljena su povodom njenog 94. rođendana u publikaciji pod nazivom “Cvetanka Tubić – život i delo”. Ovu svojevrsnu biografiju koju su napisali profesori Radovan Đurčić i Dušan Lukić izdali su Narodna biblioteka “Simeon Piščević” i Kulturno obrazovni centar Šid.
O pedesetim godinama prošlog veka ona priča da su bile zlatno doba za razvoj kulture u tadašnjoj Jugoslaviji. Kulturno prosvetna zajednica opštine Šid poslala je na kurseve folklora u Novi Sad, gde je učila za folklornog rukovodioca.
Цветанка Тубић потписује своју монографију- Prvu grupu igrača osnovala sam u šidskoj Gimnaziji Šid, a kurseve folklora držala sam i u Školi učenika u privredi, industriji mesa „Srem“, pomagala grupi u „Hempru“, omladincima u Gibarcu i svima koji su zatražili pomoć u vezi folklora. Osim folklora, moje velike ljubavi su još i slikanje i filatelija. Međutim, ono što mi je godinama bila najveća strast jesu putovanja po svetu. Posetila sam 32 zemlje, Evrope, Azije i Afrike. Videla sam sve evropske zemlje, bila u Tunisu, Turskoj, Sibiru, Kini, Izraelu. Posetila sam Hristov grob, poklonila se, i dobila blagoslov, da ispred imena stavim epitet „hadži“, znak da sam posetila Jerusalim i Hristov grob. Bilo gde da sam putovala, nabavljala sam gramofonske ploče sa karakterističnom muzikom za tu zemlju. Sakupljala sam prospekte, kupovala prospekte i slajdove, tako da između nekoliko stotina slajdova, imam sve svetske muzeje i galerije. Sve što je najinteresantnije u nekoj zemlji ili gradu imam na slajdovima, jer sam i sama mnogo snimala – priča teta Cvetanka.
Putopisne reportaže sa ovih putovanja sabrane su u jednoj knjizi koja je štampana 1997. godine, pod nazivom „Odmah se vraćam“. Zahvaljujući tome što je još davne 1954. godine naučila internacionalni jezik Esperanto, stekla je prijatelje iz celoga sveta, posećujući esperantske kongrese i sastanke.