Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem Lično |
Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Goran Todorović - Izgubljeni svet
Izdavač: Filip Višnjić
Beograd, 2008. godine
Broj strana: 240.
Knjiga je odlicno ocuvana, otpis iz biblioteke.
Ponekad pomislim kako mi je srce načeta planina: kuda god da sam prošao odlomio se komad i ostao tamo daleko, iza mene. Pa sam tako rasut po svijetu, na tim divnim mjestima dječačkih snova, svugdje i nigdje u isto vrijeme. Kao nomad izgubljen u pustinji: u jednom nesmotrenom času krivo iščitavši znakove sazvježđa te potom zalutao na stazu s koje mu nema povratka. I sve manje na tim putima otkrivam ljepotu svijeta, a sve više u svoj kufer trpam tužne priče. Već godinama sebi postavljam pitanje ali odgovora nigdje: da li sam to samo bio gonjen znatiželjom ili sam, možda, bježao od svega iza sebe?
A opet, kada pogledam unazad, na tren mi se učini kao da iz mjesta nisam ni makao. Kao brazda jedrenjaka što je preorala more i podigla talase. Pa ponovo u bonazzu pretopila, zbunjujući kapetana zagledanog u horizont. I gdje god da sam zavirio, pravu ljubav nisam našao. Ili je kraj mene prošla kao lopov, na prstima, nečujno? A možda ima neke istine u tome kada kažu kako je za neke ljude prava ljubav tek zbir svih usputnih ljubavi; one vas troše i čine sretnim u isto vrijeme. Prokletstvo zapisano u linijama dlana...
Živio sam odsanjano. Što vrijeme više prolazi, sve me više uzbuđuje spoznaja kako se još uvijek usuđujem sanjati nedoživljeno. Istina, u trenucima slabosti na tren poželim zastati ali me u toj namjeri pokoleba jugo: ono sjetno vrijeme kada huk vjetra doziva moje ime, mameći me ponovo u nepoznato. Zagledam se tada u daljinu i prisjećam gdje mi je to lutajući od srca otkinuto, gdje je duša krala a gdje bila pokradena. I što sam to naučio, gdje poklekao i ispao slab, kome pomogao... ne znam.
Možda je najjednostavnije reći kako sam postao drugačiji čovjek. Umetnut vješto u taj mozaik egzotičnih podneblja u kojima sam se slučajno zatekao. I tamo daleko, s onu stranu mnogih oceana, za sva vremena - sebe ostavio..