Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Autor - osoba Piljnjak, Boris Andrejevič, 1894-1938 = Piljnjak, Boris Andrejevič, 1894-1938
Naslov Dvojnici / Boris Piljnjak ; [preveo i letopis života i stvaralaštva sastavio Milivoje Jovanović ; uvodna reč Rade Vojvodić]
Jedinstveni naslov Dvoйniki. srpski jezik
Godina 1972
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Slovo ljubve ; Inđija : Grafičar, 1972 (Inđija : Grafičar)
Fizički opis 247 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Jovanović, Milivoje, 1930-2007 = Jovanović, Milivoje, 1930-2007
Vojvodić, Radoslav, 1934- = Vojvodić, Radoslav, 1934-
Zbirka ǂBiblioteka ǂTalemon
(Broš.)
Napomene Prevod dela: Dvoйniki / Boris Pilьnяk
Tiraž 2.500
Iznenadna skrenuća : (u Borisa Pilnjaka): str. 5-9
Boris Piljnjak i njegovo delo u spektru godina: str. 239-247.
Predmetne odrednice Piljnjak, Boris Andrejevič, 1894-1938

Boris Piljnjak nije gledao revoluciju iskosa, niti je bio nad ponorom, već duboko u njemu, to jest posve hvatajući traumne časove čoveka i zemlje, koji su potreseni, zbunjeni, iznenađeni, pa i izgubljeni. Ako je Lav Trocki pisao da Piljnjak hoće da zahvati „današnji život u njegovoj vezi i kretanju – praveći na raznim mestima poprečne i uzdužne preseke` – verujući da pisac to čini zbog toga što život ranije nikad takav nije bio, mislim da se prevario. Jer Piljnjakovi poprečni i uzdužni preseci, ono neočekivano, ono neobično, ono zbunjujuće i iznenađujuće, nije došlo zato što je pisac bio zbunjen, iznenađen, već zbog drugoga, kao što rekoh, jer je Piljnjak bio duboko ogrezao u tome životu, duboko ga pojmio, poneo, preosetljivo ga doživeo, na ga izuzetnim svojim umetničkim valerom višestruko oblikovao, provocirajući, izazivajući, uvek u revoltu, uvek u svome znaku: svedok koji voli ali i optužuje! Jer je u ljubavi njegovoj toliko tragova krvi, koja nema svoje razloge, i koja nema ni svoj put, ni cilj. Da bi bio uz revoluciju, iako nije boljševik, praveći kompromise u životu, hteo je da se možda i opravda u literarnom činu.

Piljnjak, Boris Andrejevič (Andreevič, pravo prezime Vogau), ruski pisac (Možajsk, 11. X. 1894 – u zatočeništvu, 21. IV. 1938). Podrijetlom povolški Nijemac. Objavljivao od 1915; nakon romana Gola godina (Golyj god, 1922) postao jedan od najosporavanijih sovjetskih autora. Predbačen mu je prikaz prevrata kao „stihije“, zastupanje ruske starine, a roman je zapravo uveo konstruktivna načela montaže raznovrsnih fragmenata oko likova propale vlasteoske obitelji u „vijavici“ građanskoga rata. Oko zbivanja 1919. roman sažima s jedne strane bestijalnost „crvene“ vojske, a s druge čežnju za ljubavlju čak u „kožnatih kaputa“, boljševika, nadasve pak neshvaćanje nove civilizacije u očima nepismenoga puka, podložnoga sujevjerju. Vrlo je oštro napadana Pripovijest neugašene mjesečine (Povest’ nepogašennoj luny, 1926) s aluzijama na „prisilnu“ smrt zapovjednika Frunzea, ali je tek roman Mahagonij (Krasnoe derevo, 1929), objavljen u Berlinu, izazvao pravu hajku pa se autor pravdao preradbom u djelo o socijalist. „izgradnji“ – Volga utječe u Kaspijsko more (Volga vpadaet v Kaspijskoe more, 1930). Niz novela i roman Strojevi i vuci (Mašiny i volki, 1925) svjedoče o „montažnom“ značenju mnogih djela. Simbolična je sinteza romana Dvojnici (Dvojniki) ostala dugo nepoznata ruskom čitatelju. Polazeći od poetike A. Bjeloga i A. M. Remizova, Pilnjak je i sam postao najutjecajnijim ruskim prozaikom 1920-ih godina.