pregleda

Primalni krik / Novi primalni krik - Artur Džanov


Cena:
2.590 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7781)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14498

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Primalna terapija - izlečenje neuroze. Ova knjiga ne odnosi se samo na psihoterapiju, već i na stanje čoveka uopšte. Ovde nalazimo načina za otkrivanje neuroze i normalnog stanja. Radi se o plaču i njegovoj ulozi kod svih nas. O tome šta su u stvari napetost i neuroza. O sposobnosti da volimo i dajemo, da preživimo, vodimo inteligentan život koji ne vodi samouništenju, niti povređivanju drugih. Koliko treba pameti pa da znamo kako uplakano dete podići i utešiti?



Artur Džanov (21. avgust 1924 – 1. oktobar 2017), poznat i kao Art Džanov,[1] bio je američki psiholog, psihoterapeut i pisac. Kao kreator primalne terapije stekao je popularnost u javnosti. Primalna terapija podrazumeva dubinsko proživnjavanje osećanja sa ciljem da se doživi dugo-potiskivani bol iz detinjstva. [2] Džanov je osnivač psihoterapeuckog centra Primalni institut[3]

Mladost
Artur Džanov je rođen u Los Anđelesu u Kaliforniji i odrastao je u Bojl Hajtsu (Boyle Heights), jednom siromašnom naselju, istočno od centra Los Anđelesa, naseljenom uglavnom latinoameričkim, ruskim i slovenskim migrantima. [4]Džanov je bio sin ruskih migranata Konrada Džanova (enrl. Conrad Janov) i Ane Koretski-Džanov (engl. Anne Coretsky-Janov). Nakon završenog pohađanja osnovnih i master akademskih studija, svoje znanje i zvanje je podigao na viši nivo, dobivši doktorat iz psihologije iz Klermont diplomske škole (engl.Claremont Graduate University) 1960 godine. [5]

Karijera
Džanov se prvobitno bavio konvencionalnom psihoterapijom u Kaliforniji. Stažirao je na psihijatrijskoj klinici Haker (engl. Hacker Psychiatric Clinic ) na Beverli Hilsu, radio je sa veteranima u Neuropsihijatrijskoj bolnici Brentvud (engl. Brentwood Neuropsychiatric Hospital). Počinje rad u privatnoj praksi od 1952. do svoje smrti 2017. godine. Radio je i u osoblju psihijatrijskog odeljenja u dečijoj bolnici (engl.Children`s Hospital) [6] u Los Anđelesu gde je učestvovao u razvoju njihove psihosomatske jedinice.


Po Džanonovom mišljenju, potisnuti bol traumatičnih iskustava iz detinjstva na kraju stvara emocionalno oštećenu odraslu osobu. [7] Ova iskustva uključuju ne samo očigledne fizičke i psihičke povrede, već i nemogućnost da kao takvi, sutra kao roditelji pruže detetu utehu.

Do 1967. godine Džanov se isključivo bavio konvencionalnom terapijom, sve do jedne seanse sa pacijentom, koja mu je zauvek promenila profesionalni život. Naime, tokom jedne grupne terapije, dvadecet-dvogodišnji student je prepričao komad predstave u kojoj glumac obučen u pelene ispija melko iz flaše i viče iz sveg glasa: „Mama, tata, mama, tata!` Fasciniranost pacijenta ovim komadom, podstakla je Artura da traži od svog pacijenta da naglas izgovora identične reči. Na šta pacijent nije želeo da reguje i odbijao je da ga posluša[8]. Ni Artur nije bio siguran da je ovo pravi pristup, ali je imao osećaj da će ga odvesti na pravi put. Pacijent je postao primetno uznemiren i iznenada je počeo na podu da se previja od bolova. Ubrzano je disao i u hipnotičnom stanju vikao: „ Mama, tata!` Konačno je ispustio razdirući, `primalni` krik.[9] Ovaj krik je bio početak nastanka primlane terapije i knjige Primalni krik.


Međutim, Džanovljeva `primalna` terapija je naišla na dosta osuda i kritika, sa tvrdnjama da je Džanov koristio taj tretman kao šemu za sticanje bogatstva. Reagujući na to, Džanov je naveo: „Ne primamo plate i nemamo profit i nemamo ga godinama. Platili smo nekoliko stotina hiljada dolara za istraživanje da bismo održali naš naučni integritet. Finansiramo terapiju za one koji to ne mogu da priušte`. [10]

Među Džanovljevim poznatim pacijentima bili su muzičar Džon Lenon i umetnica Joko Ono. [11][12]

Privatni život
Prva Džanovljeva supruga zvala se Vivijen Glikštajn (engl. Vivian Glickstein). Uzeli su se 1949 godine i [13]razveli 1980. Drugi put je stupio u brak sa Francuskinjom Daunic Džanov (franc. Daunic) četiri meseca nakon razvoda. [5] Džanov je imao dvoje dece iz prvog braka – Rika Džanova (engl.Rick Janov) koji je postao `primalni` terapeuta, i Elen Džanov (engl. Ellen Janov) pevačicu i glumicu koja je preminula 1976. [5]

Džanov je 1. oktobra 2017. umro u snu u 93. godini.[14] [15] Nekoliko godina Džanov je patio od bolesti grla što mu je ograničavalo sposobnost govora....


Novi primalni krik: primalna terapija posle 20 godina
Artur Džanov


Čitajući ovu knjigu i upoznavajući se s primalnom terapijom, lakše je shvatiti prirodu napetosti, neuroze, teskobe, ljutnje, obrambenih mehanizama i ovisnosti.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 78864317
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Primalna terapija - izlečenje neuroze. Ova knjiga ne odnosi se samo na psihoterapiju, već i na stanje čoveka uopšte. Ovde nalazimo načina za otkrivanje neuroze i normalnog stanja. Radi se o plaču i njegovoj ulozi kod svih nas. O tome šta su u stvari napetost i neuroza. O sposobnosti da volimo i dajemo, da preživimo, vodimo inteligentan život koji ne vodi samouništenju, niti povređivanju drugih. Koliko treba pameti pa da znamo kako uplakano dete podići i utešiti?



Artur Džanov (21. avgust 1924 – 1. oktobar 2017), poznat i kao Art Džanov,[1] bio je američki psiholog, psihoterapeut i pisac. Kao kreator primalne terapije stekao je popularnost u javnosti. Primalna terapija podrazumeva dubinsko proživnjavanje osećanja sa ciljem da se doživi dugo-potiskivani bol iz detinjstva. [2] Džanov je osnivač psihoterapeuckog centra Primalni institut[3]

Mladost
Artur Džanov je rođen u Los Anđelesu u Kaliforniji i odrastao je u Bojl Hajtsu (Boyle Heights), jednom siromašnom naselju, istočno od centra Los Anđelesa, naseljenom uglavnom latinoameričkim, ruskim i slovenskim migrantima. [4]Džanov je bio sin ruskih migranata Konrada Džanova (enrl. Conrad Janov) i Ane Koretski-Džanov (engl. Anne Coretsky-Janov). Nakon završenog pohađanja osnovnih i master akademskih studija, svoje znanje i zvanje je podigao na viši nivo, dobivši doktorat iz psihologije iz Klermont diplomske škole (engl.Claremont Graduate University) 1960 godine. [5]

Karijera
Džanov se prvobitno bavio konvencionalnom psihoterapijom u Kaliforniji. Stažirao je na psihijatrijskoj klinici Haker (engl. Hacker Psychiatric Clinic ) na Beverli Hilsu, radio je sa veteranima u Neuropsihijatrijskoj bolnici Brentvud (engl. Brentwood Neuropsychiatric Hospital). Počinje rad u privatnoj praksi od 1952. do svoje smrti 2017. godine. Radio je i u osoblju psihijatrijskog odeljenja u dečijoj bolnici (engl.Children`s Hospital) [6] u Los Anđelesu gde je učestvovao u razvoju njihove psihosomatske jedinice.


Po Džanonovom mišljenju, potisnuti bol traumatičnih iskustava iz detinjstva na kraju stvara emocionalno oštećenu odraslu osobu. [7] Ova iskustva uključuju ne samo očigledne fizičke i psihičke povrede, već i nemogućnost da kao takvi, sutra kao roditelji pruže detetu utehu.

Do 1967. godine Džanov se isključivo bavio konvencionalnom terapijom, sve do jedne seanse sa pacijentom, koja mu je zauvek promenila profesionalni život. Naime, tokom jedne grupne terapije, dvadecet-dvogodišnji student je prepričao komad predstave u kojoj glumac obučen u pelene ispija melko iz flaše i viče iz sveg glasa: „Mama, tata, mama, tata!` Fasciniranost pacijenta ovim komadom, podstakla je Artura da traži od svog pacijenta da naglas izgovora identične reči. Na šta pacijent nije želeo da reguje i odbijao je da ga posluša[8]. Ni Artur nije bio siguran da je ovo pravi pristup, ali je imao osećaj da će ga odvesti na pravi put. Pacijent je postao primetno uznemiren i iznenada je počeo na podu da se previja od bolova. Ubrzano je disao i u hipnotičnom stanju vikao: „ Mama, tata!` Konačno je ispustio razdirući, `primalni` krik.[9] Ovaj krik je bio početak nastanka primlane terapije i knjige Primalni krik.


Međutim, Džanovljeva `primalna` terapija je naišla na dosta osuda i kritika, sa tvrdnjama da je Džanov koristio taj tretman kao šemu za sticanje bogatstva. Reagujući na to, Džanov je naveo: „Ne primamo plate i nemamo profit i nemamo ga godinama. Platili smo nekoliko stotina hiljada dolara za istraživanje da bismo održali naš naučni integritet. Finansiramo terapiju za one koji to ne mogu da priušte`. [10]

Među Džanovljevim poznatim pacijentima bili su muzičar Džon Lenon i umetnica Joko Ono. [11][12]

Privatni život
Prva Džanovljeva supruga zvala se Vivijen Glikštajn (engl. Vivian Glickstein). Uzeli su se 1949 godine i [13]razveli 1980. Drugi put je stupio u brak sa Francuskinjom Daunic Džanov (franc. Daunic) četiri meseca nakon razvoda. [5] Džanov je imao dvoje dece iz prvog braka – Rika Džanova (engl.Rick Janov) koji je postao `primalni` terapeuta, i Elen Džanov (engl. Ellen Janov) pevačicu i glumicu koja je preminula 1976. [5]

Džanov je 1. oktobra 2017. umro u snu u 93. godini.[14] [15] Nekoliko godina Džanov je patio od bolesti grla što mu je ograničavalo sposobnost govora....


Novi primalni krik: primalna terapija posle 20 godina
Artur Džanov


Čitajući ovu knjigu i upoznavajući se s primalnom terapijom, lakše je shvatiti prirodu napetosti, neuroze, teskobe, ljutnje, obrambenih mehanizama i ovisnosti.
78864317 Primalni krik / Novi primalni krik - Artur Džanov

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.