Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1980
Oblast: Fizika
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Fizički pristup živoj ćeliji
Nolit 1980 190 strana
očuvanost 4, NEDOSTAJE ĆOŠE PREDLISTA
Biologija
Psihologija -- Svest
Gnoseologija
ŽIVA MATERIJA SE HRANI „NEGATIVNOM ENTROPIJOM`
Baš to izbegavanje brzog raspada koji prouzrokuje inertno stanje ravnoteže čini organizam zagonetnim; toliko zagonetnim da se od najranijih vremena ljudske misli smatralo, a ponegde se još smatra, da neka osobena nefizička ili natprirodna sila (vis viva, ente- lehija) deluje u organizmu.
Kako to živi organizam izmiče raspadu? Odgovor je očevidan: jedući, pijući, dišući i (u slučaju biljaka) asimilirajući. Stručni izraz je metabolizam. Odgovara- juća grčka reč znači menjati ili razmenjivati. O kakvoj je razmeni reč? U osnovi je, nesumnjivo, ideja o razmeni materije. (Na primer, nemački izraz za metabo lizam je Stoffwechsel.) Ipak, apsurdno je smatrati raz menu materije suštinskom. Bilo koji atom azota, kiseonika, sumpora itd., podjednako je dobar kao i svaki drugi iz odgovarajuće vrste; šta bi se moglo postići njihovom razmenom? Naša radoznalost te vrste umirena je u poslednje vreme saznanjem da se hranimo energijom. U jednoj veoma naprednoj zemlji (ne sećam se da li je to bilo u SAD ili Nemačkoj, a možda i u obe) mogli ste pronaći u jelovniku, pored cene, energetski sadržaj svakog jela. Nepotrebno je reći da je to smešno. Jer, za odrastao organizam energetski sadržaj, kao i materijalni, stacionaran je. Bilo koja kalorija je vredna kao i svaka druga, pa nije mogućno saznati na koji bi način puka razmena materije mogla delovati.
Šta je onda to tako dragoceno sadržano u našoj hrani što nas spasava od smrti? Odgovor je jednosta van. Svaki proces, događaj, zbivanje nazovite ga kako želite, jednom rečju, sve što se dešava u prirodi znači priraštaj entropije u onom delu sveta u kome se taj događaj zbiva. Prema tome, živi organizam ne- prestano povećava svoju entropiju, odnosno, ako tako smem da kažem, stvara pozitivnu entropiju, i na taj način teži opasnom stanju maksimalne entropije, tj. smrti. On može jedino usporavati taj proces neprestanim uzimanjem negativne entropije (koja je zapravo nešto veoma pozitivno, kako ćemo ubrzo videti) iz svoje okoline. Dakle, ono čime se organizam hrani je negativna entropija. Ili, da formulišemo to manje paradoksalno, suštinska stvar u metabolizmu je da se organizam uspešno oslobađa svake entropije koju ne može da ne stvara dok živi.