pregleda

Šta je život? ; Um i materija - Ervin Šredinger


Cena:
2.395 din
Želi ovaj predmet: 5
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Mladenovac,
Beograd-Mladenovac
Prodavac

kukuruz (8976)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 37784

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1980
Oblast: Fizika
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Fizički pristup živoj ćeliji

Nolit 1980 190 strana

očuvanost 4, NEDOSTAJE ĆOŠE PREDLISTA

Biologija
Psihologija -- Svest
Gnoseologija

ŽIVA MATERIJA SE HRANI „NEGATIVNOM ENTROPIJOM`

Baš to izbegavanje brzog raspada koji prouzrokuje inertno stanje ravnoteže čini organizam zagonetnim; toliko zagonetnim da se od najranijih vremena ljudske misli smatralo, a ponegde se još smatra, da neka osobena nefizička ili natprirodna sila (vis viva, ente- lehija) deluje u organizmu.
Kako to živi organizam izmiče raspadu? Odgovor je očevidan: jedući, pijući, dišući i (u slučaju biljaka) asimilirajući. Stručni izraz je metabolizam. Odgovara- juća grčka reč znači menjati ili razmenjivati. O kakvoj je razmeni reč? U osnovi je, nesumnjivo, ideja o razmeni materije. (Na primer, nemački izraz za metabo lizam je Stoffwechsel.) Ipak, apsurdno je smatrati raz menu materije suštinskom. Bilo koji atom azota, kiseonika, sumpora itd., podjednako je dobar kao i svaki drugi iz odgovarajuće vrste; šta bi se moglo postići njihovom razmenom? Naša radoznalost te vrste umirena je u poslednje vreme saznanjem da se hranimo energijom. U jednoj veoma naprednoj zemlji (ne sećam se da li je to bilo u SAD ili Nemačkoj, a možda i u obe) mogli ste pronaći u jelovniku, pored cene, energetski sadržaj svakog jela. Nepotrebno je reći da je to smešno. Jer, za odrastao organizam energetski sadržaj, kao i materijalni, stacionaran je. Bilo koja kalorija je vredna kao i svaka druga, pa nije mogućno saznati na koji bi način puka razmena materije mogla delovati.
Šta je onda to tako dragoceno sadržano u našoj hrani što nas spasava od smrti? Odgovor je jednosta van. Svaki proces, događaj, zbivanje nazovite ga kako želite, jednom rečju, sve što se dešava u prirodi znači priraštaj entropije u onom delu sveta u kome se taj događaj zbiva. Prema tome, živi organizam ne- prestano povećava svoju entropiju, odnosno, ako tako smem da kažem, stvara pozitivnu entropiju, i na taj način teži opasnom stanju maksimalne entropije, tj. smrti. On može jedino usporavati taj proces neprestanim uzimanjem negativne entropije (koja je zapravo nešto veoma pozitivno, kako ćemo ubrzo videti) iz svoje okoline. Dakle, ono čime se organizam hrani je negativna entropija. Ili, da formulišemo to manje paradoksalno, suštinska stvar u metabolizmu je da se organizam uspešno oslobađa svake entropije koju ne može da ne stvara dok živi.

Cene su konačne!

Ne šaljem u inostranstvo!

Ne šaljem na Kosovo (tj. Pošta ne prima pošiljke za Kosovo).

Predmet: 77835589
Fizički pristup živoj ćeliji

Nolit 1980 190 strana

očuvanost 4, NEDOSTAJE ĆOŠE PREDLISTA

Biologija
Psihologija -- Svest
Gnoseologija

ŽIVA MATERIJA SE HRANI „NEGATIVNOM ENTROPIJOM`

Baš to izbegavanje brzog raspada koji prouzrokuje inertno stanje ravnoteže čini organizam zagonetnim; toliko zagonetnim da se od najranijih vremena ljudske misli smatralo, a ponegde se još smatra, da neka osobena nefizička ili natprirodna sila (vis viva, ente- lehija) deluje u organizmu.
Kako to živi organizam izmiče raspadu? Odgovor je očevidan: jedući, pijući, dišući i (u slučaju biljaka) asimilirajući. Stručni izraz je metabolizam. Odgovara- juća grčka reč znači menjati ili razmenjivati. O kakvoj je razmeni reč? U osnovi je, nesumnjivo, ideja o razmeni materije. (Na primer, nemački izraz za metabo lizam je Stoffwechsel.) Ipak, apsurdno je smatrati raz menu materije suštinskom. Bilo koji atom azota, kiseonika, sumpora itd., podjednako je dobar kao i svaki drugi iz odgovarajuće vrste; šta bi se moglo postići njihovom razmenom? Naša radoznalost te vrste umirena je u poslednje vreme saznanjem da se hranimo energijom. U jednoj veoma naprednoj zemlji (ne sećam se da li je to bilo u SAD ili Nemačkoj, a možda i u obe) mogli ste pronaći u jelovniku, pored cene, energetski sadržaj svakog jela. Nepotrebno je reći da je to smešno. Jer, za odrastao organizam energetski sadržaj, kao i materijalni, stacionaran je. Bilo koja kalorija je vredna kao i svaka druga, pa nije mogućno saznati na koji bi način puka razmena materije mogla delovati.
Šta je onda to tako dragoceno sadržano u našoj hrani što nas spasava od smrti? Odgovor je jednosta van. Svaki proces, događaj, zbivanje nazovite ga kako želite, jednom rečju, sve što se dešava u prirodi znači priraštaj entropije u onom delu sveta u kome se taj događaj zbiva. Prema tome, živi organizam ne- prestano povećava svoju entropiju, odnosno, ako tako smem da kažem, stvara pozitivnu entropiju, i na taj način teži opasnom stanju maksimalne entropije, tj. smrti. On može jedino usporavati taj proces neprestanim uzimanjem negativne entropije (koja je zapravo nešto veoma pozitivno, kako ćemo ubrzo videti) iz svoje okoline. Dakle, ono čime se organizam hrani je negativna entropija. Ili, da formulišemo to manje paradoksalno, suštinska stvar u metabolizmu je da se organizam uspešno oslobađa svake entropije koju ne može da ne stvara dok živi.

77835589 Šta je život?  ; Um i materija - Ervin Šredinger

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.