Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1983
Oblast: Biologija
Jezik: Engleski
ISBN: K56
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Zastitni omotac malo pohaban, ostalo u dobrom stanju!
Redje u ponudi!
Prvo izdanje!
1983. godina
Cranes are a group of birds that can lift the human spirit as few other wild animals can do; their great size, marvelous soaring abilities, humanoid traits such as `dancing,` and penetrating voices, all strike deep into the human psyche and forcefully remind us of the beauty and mystery of the natural world around us. We cannot lose even a single species of crane without seriously rendering our own existence that much poorer. It is in that spirit that I decided to write the present book, which I hope will be of value to ecologists, ethologists, conservationists, aviculturalists, and anyone else who has any interest in this splendid group of birds.
All world species of cranes are described and discussed. The work is 278 pages, with 23 color and 24 black-and-white photographs, plus numerous drawings and maps by the author.
Publisher : Indiana University Press; 1st Edition (December 1, 1983)
Language : English
Paul Austin Johnsgard (rođen 28. juna 1931) je ornitolog, umetnik i emeritus profesor na Univerzitetu u Nebraski. Njegova dela uključuju gotovo pedeset knjiga, uključujući nekoliko monografija, uglavnom o vodenim pticama i ždralovima. Rođen u Fargu, u Severnoj Dakoti, daleki rođak koji je bio čuvar divljači, upoznao ga je sa proučavanjem ptica. Proveo je ove rane godine učestvujući u brojanju pataka. Posle srednje škole i nižeg koledža u Vahpetonu, upisao je Državni univerzitet Severne Dakote na smeru zoologije. Potom se preselio na univerzitet u državi Vašington, da bi magistrirao, podstaknut od profesora koji je sugerisao da bi mogao da ima karijeru u ornitologiji. Njegova master studija bila je o uticaju izgradnje brane O`Sullivan na močvarna staništa. Pored prikupljenih podataka i njegovog tumačenja, uključivali su i njegove skice olovke. Ovo je objavljeno u The Condor-u, a članak je privukao pažnju Charlesa Sibleia koji ga je pozvao da razmotri doktorat. sa njim na Univerzitetu Cornell. Njegov doktorat radilo se na filogeniji šest patki, nakon čega se preselio u Englesku u Vildfovl Trust u Gloucestershireu koji je osnovao Sir Peter Scott. Posle dve godine, napisao je svoju prvu knjigu, Priručnik o ponašanju vodenih ptica, koju je objavio Univerzitet Cornell 1965. Smatra se jednim od najplodnijih autora ornitoloških knjiga.
Ždralovi (lat. Gruidae) su porodica ptica iz reda Gruiformes. Porodica ima 15 vrsta koje žive širom sveta, osim u Južnoj Americi i na Antarktiku. U srednjoj i severnoj Evropi živi vrsta iz potporodice pravih ždralova.
Od najranijih vremena ždralovi su svojom pojavom, svadbenim plesom i veštinom letenja imali veliki uticaj na ljude i mitologiju, književnost i poeziju.
Ždralovi su velike, dugonoge i dugovrate ptice. Za razliku od sličnih ali ne i bliže srodnih čaplji (Ardeidae), ždralovi lete ispruženog vrata. Pored toga, od čaplji se razlikuju i kraćim kljunom i uglavnom su i dosta veći.
Odrasle ptice visoke su do 120 centimetara, pri čemu su ženke nešto manje od mužjaka. Raspon krila im je do 2,4 metra, a noge su u letu duže od repa. Težina odraslog mužjaka je do 7 kilograma, a ženke su oko jednog kilograma lakše.
Prevladavajuća boja ždralova je svetla, srebrnkasto siva, koja je sve tamnija prema ekstremitetima. Glava i vrat su crni. Tipično obeležje su s jedne strane bele pruge koje počinju kod oka i mogu dosezati sve do leđa, i s druge crveni, goli delovi kože na glavi i vratu. To je zajedničko svim vrstama, osim devičanskom i rajskom ždralu.
Sledeće obeležje su im duga, na kraju malo iskrzana krilna pera. Kad ptice rašire krila, dolazi do izražaja sva ljepota ovih ptica. Kad ptice sklope krila, ovo perje seže daleko preko repa, a kod devičanskog ždrala gotovo do zemlje. Tek nakon prvog mitarenja ptice dobivaju perje pune dužine. Nakon toga, promena perja odvija se svake druge do četvrte godine, pretežno u vreme podizanja mladunaca.
Zdralovi sveta!