pregleda

Prelaz u tranziciji - Blagoje Simov Babić


Cena:
1.600 din
Stanje: Nekorišćen
Garancija: 7
Isporuka: Pošta
Post Express
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Grad: Vranje,
Vranje
Prodavac

stefika123 (144)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 381

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Jezik: Ostalo
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Strani

Nečitano, praktično novo. Nema posvete.

Prelaz u tranziciji - Blagoje Simov Babić

Broj strana: 230
`Elite Istoka i Zapada složile su se u jednom: rešenje za bivša socijalistička društva je `povratak u kapitalizam`. Zajedničko im je i `negativno iznenađenje`: dok se socijalističko društvo srušilo prekonoć, za `povratak u kapitalizam` trebaće decenije. Da nevolja bude veća, ispostavilo se - kako ističe italijanska studija `Koji kapitalizam?` - da ni na Zapadu ne postoji jedinstven `model kapitalizma`. Društva u `tranziciji` tako su se našla pred pitanjem: u koji kapitalizam? Izbor se svodi na dva osnovna tipa: anglo-saksonski i nemačko-japanski. Prvi postoji u SAD, Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu, a drugi u Nemačkoj, nordijskim zemljama, Japanu i `azijskim zmajevima`. Osnovne razlike među njima su:

Lestvica vrednosti. - Anglo-saksonski model je `individualistički kapitalizam`, a nemačko-japanski - `komunitarni kapitalizam`.
a) Anglo-saksonski model favorizuje velike razlike u zaradama, lako otpuštanje s posla, lako prihvatanje ostavke, otpor integracijama i trustovima. Obrazovanje zaposlenih je njihova stvar. Zauzvrat oni ne duguju lojalnost preduzeću. Menjanje radnih mesta je znak efikasnosti.
b)U nemačko-japanskom modelu obrazovanje zaposlenih je briga preduzeća, koje žrtvuje deo profita za održavanje najamnina i radnih mesta. Zauzvrat, postoji visoka lojalnost firmi i radnika i poslovođa. Razlike u zaradama su manje, što dalje jača timski duh u preduzeću. Postoji zajednička strategija čitavih grana.

Svojinska struktura. - U anglo-saksonskom modelu svojina nad akcijskim kapitalom je uglavnom anonimna. Lako se menja. Akcionari ne mare za poslovodstvo. U nemačko-japanskom modelu, pak, svojina je postojanija. Glavninu akcijskog kapitala drže `institucionalni investitori` - banke, osiguravajuća društva i razni fondovi, uključujući radničke odnosno sindikalne. Oni dnevno nadziru poslovodstvo, a u stalnom su dijalogu s državom. Razlike u svojinskoj strukturi imaju važnih posledica:
a) U anglo-saksonskom modelu poslovanje preduzeća je stvar poslovođa, a akcionari se interesuju samo za dividende. U nemačko-japanskom modelu stabilnost svojine štiti poslovođu od `tiranije finansijskog tržišta` i omogućava mu dugoročno planiranje.
b) U anglo-saksonskom modelu preduzeće je roba kao i svaka druga. Kupuje se i prodaje po volji akcionara. Stranci lako kupuju domaća preduzeća. U nemačko-japanskom modelu otuđivanje preduzeća je mnogo teže. Otuda dvojake posledice. Prva je da i čisto privatno preduzeće ima javni značaj. Druga je da stranci teško mogu kupiti domaće preduzeće.

Uloga države. - U nemačko-japanskom modelu uloga države je mnogo veća nego u anglo-saksonskom. Nemačka je prva na Zapadu po udelu javnih entiteta u svojini nad akcijskim kapitalom. U Japanu i `azijskim zmajevima` uloga države je tako velika da ove zemlje naučnici nazivaju društvima s `vođenim tržištem`. U nemačko-japanskom modelu obrazovanje je najviši prioritet, pa je ono i najefikasnije na svetu. U SAD obrazovanje je `neprijatna nužnost`, pa je i manje efikasno. Nejednakost u raspodeli u anglo-saksonskom modelu raste i na nivou društva i na nivou preduzeća, pa je `srednja klasa` slabija nego u nemačko-japanskom.

Italijanska studija, koja nam je do sada bila oslonac, ne može nam pomoći u traženju odgovora na pitanje: zašto su društva u `tranziciji` odabrala anglo-saksonski model, iako im je bilo poznato da je nemačko-japanski model efikasniji, otporniji na ekonomske krize i socijalno podnošljivi?

Čedniji deo mase poklonika anglo-saksonskog modela u društvima u `tranziciji` bio je ponesen krilaticama `narodni kapitalizam` (M. Tačer) i `visoka tehnologija, malo preduzeće` (R. Regan). Mnogi su sebe videli u ulozi `malog kapitaliste`, a niko u ulozi najamnog radnika. Bolje upućeni - direktori javnih preduzeća, državni funkcioneri i političari (nomenklatura) - u tačersko-reganovskoj `deregulaciji` videli su priliku da postanu `veliki kapitalisti`. U razvaljenoj državi, bez zakonskog reda, moguć je `divlji kapitalizam` u kome se besplatno prisvajaju javna preduzeća...`

Blagoje Babić 


Poštovani kupci, lično preuzimanje je moguće u Beogradu ili u Vranju, zavisno od toga koja knjiga je u pitanju. Ukoliko ste zainteresovani, javite mi se pre kupovine kako biste proverili gde se knjiga može preuzeti. Iz tog razloga sam na svim predmetima prodaje izbacio opciju ličnog preuzimanja da ne bi dolazilo do nesporazuma.

Kontakt je isključivo preko Kupinda, to je ujedno i najsigurnija varijanta za obe strane. Telefonski kontakt je samo u slučaju ličnog preuzimanja.

Predlažem da me pre kupovine predmeta kontaktirate da proverim status knjige. U malom broju slučajeva je moguće da knjiga nije na stanju, pošto prodajem i van Kupinda, pa se može desiti da knjiga više nije dostupna.

Plaćanje pouzećem je moguće, ali samo ukoliko ste pouzdan kupac (imate 100 pozitivnih ocena bez negativnih). Zbog nekoliko vraćanja pošiljaka i neplaniranih troškova, prinuđen sam da isključim ovu opciju, i da je dozvolim samo ukoliko me ranije kontaktirate.

Slanje knjiga se obavlja dva puta nedeljno (sreda i subota uglavnom). Nisam u mogućnosti da šaljem svakog dana. Ukoliko je nešto hitno pitajte me pre kupovine da li mogu da pošaljem nekog drugog dana.

Knjige šaljem poštom kao preporučenu tiskovinu, paket, post-expressom ili kurirskim službama po želji kupca. Najpovoljnija opcija je slanje poštom nakon uplate preporučenom tiskovinom.

Na sve kupljene knjige dajem garanciju kvaliteta (ukoliko nedostaje stranica, ima fabricke greske ili druge mane koja nije navedena u opisu).

Sve mane predmeta navedene su u opisu oglasa ukoliko ih uopste i ima.

Za sva pitanja stojim na raspolaganju.

Šaljem i u inostranstvo ali ne odgovaram ako se knjiga vrati iz bilo kog razloga sa carine. Samo knjige skuplje od 2000 dinara šaljem i samo knjige stampane do pre 40 godina. / I send abroad. (only books printed in last 40 years)

Predmet: 77086089
Nečitano, praktično novo. Nema posvete.

Prelaz u tranziciji - Blagoje Simov Babić

Broj strana: 230
`Elite Istoka i Zapada složile su se u jednom: rešenje za bivša socijalistička društva je `povratak u kapitalizam`. Zajedničko im je i `negativno iznenađenje`: dok se socijalističko društvo srušilo prekonoć, za `povratak u kapitalizam` trebaće decenije. Da nevolja bude veća, ispostavilo se - kako ističe italijanska studija `Koji kapitalizam?` - da ni na Zapadu ne postoji jedinstven `model kapitalizma`. Društva u `tranziciji` tako su se našla pred pitanjem: u koji kapitalizam? Izbor se svodi na dva osnovna tipa: anglo-saksonski i nemačko-japanski. Prvi postoji u SAD, Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu, a drugi u Nemačkoj, nordijskim zemljama, Japanu i `azijskim zmajevima`. Osnovne razlike među njima su:

Lestvica vrednosti. - Anglo-saksonski model je `individualistički kapitalizam`, a nemačko-japanski - `komunitarni kapitalizam`.
a) Anglo-saksonski model favorizuje velike razlike u zaradama, lako otpuštanje s posla, lako prihvatanje ostavke, otpor integracijama i trustovima. Obrazovanje zaposlenih je njihova stvar. Zauzvrat oni ne duguju lojalnost preduzeću. Menjanje radnih mesta je znak efikasnosti.
b)U nemačko-japanskom modelu obrazovanje zaposlenih je briga preduzeća, koje žrtvuje deo profita za održavanje najamnina i radnih mesta. Zauzvrat, postoji visoka lojalnost firmi i radnika i poslovođa. Razlike u zaradama su manje, što dalje jača timski duh u preduzeću. Postoji zajednička strategija čitavih grana.

Svojinska struktura. - U anglo-saksonskom modelu svojina nad akcijskim kapitalom je uglavnom anonimna. Lako se menja. Akcionari ne mare za poslovodstvo. U nemačko-japanskom modelu, pak, svojina je postojanija. Glavninu akcijskog kapitala drže `institucionalni investitori` - banke, osiguravajuća društva i razni fondovi, uključujući radničke odnosno sindikalne. Oni dnevno nadziru poslovodstvo, a u stalnom su dijalogu s državom. Razlike u svojinskoj strukturi imaju važnih posledica:
a) U anglo-saksonskom modelu poslovanje preduzeća je stvar poslovođa, a akcionari se interesuju samo za dividende. U nemačko-japanskom modelu stabilnost svojine štiti poslovođu od `tiranije finansijskog tržišta` i omogućava mu dugoročno planiranje.
b) U anglo-saksonskom modelu preduzeće je roba kao i svaka druga. Kupuje se i prodaje po volji akcionara. Stranci lako kupuju domaća preduzeća. U nemačko-japanskom modelu otuđivanje preduzeća je mnogo teže. Otuda dvojake posledice. Prva je da i čisto privatno preduzeće ima javni značaj. Druga je da stranci teško mogu kupiti domaće preduzeće.

Uloga države. - U nemačko-japanskom modelu uloga države je mnogo veća nego u anglo-saksonskom. Nemačka je prva na Zapadu po udelu javnih entiteta u svojini nad akcijskim kapitalom. U Japanu i `azijskim zmajevima` uloga države je tako velika da ove zemlje naučnici nazivaju društvima s `vođenim tržištem`. U nemačko-japanskom modelu obrazovanje je najviši prioritet, pa je ono i najefikasnije na svetu. U SAD obrazovanje je `neprijatna nužnost`, pa je i manje efikasno. Nejednakost u raspodeli u anglo-saksonskom modelu raste i na nivou društva i na nivou preduzeća, pa je `srednja klasa` slabija nego u nemačko-japanskom.

Italijanska studija, koja nam je do sada bila oslonac, ne može nam pomoći u traženju odgovora na pitanje: zašto su društva u `tranziciji` odabrala anglo-saksonski model, iako im je bilo poznato da je nemačko-japanski model efikasniji, otporniji na ekonomske krize i socijalno podnošljivi?

Čedniji deo mase poklonika anglo-saksonskog modela u društvima u `tranziciji` bio je ponesen krilaticama `narodni kapitalizam` (M. Tačer) i `visoka tehnologija, malo preduzeće` (R. Regan). Mnogi su sebe videli u ulozi `malog kapitaliste`, a niko u ulozi najamnog radnika. Bolje upućeni - direktori javnih preduzeća, državni funkcioneri i političari (nomenklatura) - u tačersko-reganovskoj `deregulaciji` videli su priliku da postanu `veliki kapitalisti`. U razvaljenoj državi, bez zakonskog reda, moguć je `divlji kapitalizam` u kome se besplatno prisvajaju javna preduzeća...`

Blagoje Babić 
77086089 Prelaz u tranziciji - Blagoje Simov Babić

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.