ISBN: Ostalo
Oblast: Rimska mitologija
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Rimska mitologija naziv je za skupinu tradicionalnih priča o osnutku grada Rima i njegovih najstarijih religijskih ustanova, kako su te priče prikazane u rimskoj književnosti i likovnoj umjetnosti. Rimljani su uglavnom vjerovali da njihova predanja govore o povijesnim činjecama, čak i kad su bila ispunjena čudesnim i natprirodnim elementima. Te se priče vrlo često tiču politike, patriotizma, moralnih osjećanja, odnosno, općenito govoreći, povezanosti osobnog integriteta pojedinca s njegovom odgovornošću prema zajednici i rimskoj državi, pa jednu od važnijih tema čini heroizam. Kad rimska predanja govore o osnutku kakvih religijskih običaja, uglavnom se više bave ritualom, proricanjem i vjerskim ustanovama nego teologijom ili kozmogonijom.[1]

Proučavanje rimske religije i mitologije otežavaju, prvo, vrlo rani prodor grčke religije na Apeninski poluotok, do kojeg je došlo još u vrijeme protohistorije Rima, a potom i kasnije ugledanje rimskih pjesnika u grčke književne obrasce. Na području teologije Rimljani su dosta rano vlastita božanstva poistovjetili s grčkim bogovima (taj je proces poznat kao interpretatio Graeca), a priče o grčkim božanstvima reinterpretirali su nadjenuvši im rimska imena.[1] Najstariji rimski mitovi i legende povezani su i s etruščanskom mitologijom, no te su veze daleko slabije posvjedočene.

Premda u rimskoj mitologiji nema opsežnih pripovijesti o božanskim bićima, kakvima obiluje grčka književnost,[2] prikaz Romula i Rema kako sisaju vučicu znamenita je kao gotovo bilo koja predstava iz grčke mitologije, s iznimkom trojanskog konja.[3] Budući da je u srednjem vijeku i za vrijeme renesanse rimska književnost na zapadu bila daleko bolje poznata od grčke, interpretacija grčkih mitova koja se mogla naći kod rimskih autora često je imala veći utjecaj od grčkih izvora na književne i likovne prikaze motiva iz antičke mitologije. Osobito su veliki prestiž stekle i bile uzdignute gotovo na razinu kanona one varijante grčkog mita koje je prikazao Ovidije u svojim Pretvorbama tijekom Augustove vladavine....

Stewart Henry Perowne OBE, KStJ, FSA, FRSA (17. lipnja 1901. - 10. svibnja 1989.) bio je britanski diplomat, arheolog, istraživač i povjesničar koji je napisao knjige o povijesti i antikvitetima Sredozemlja.

Rođen u Hallowu, Worcestershire, u uglednoj crkvenoj obitelji, Stewart Perowne bio je unuk Johna Perownea, biskupa od Worcestera, i sin Helene Frances (rođene Oldnall-Russell) (1869. – 1922.) i Arthura Williama Thomsona Perownea, koji bio je prvi biskup Bradforda, a zatim i biskup Worcestera. Njegov stariji brat bio je Francis Edward Perowne (1898–1988). Njegov mlađi brat, Leslie Arthur Perowne (1906. – 1997.), bio je šef glazbe na BBC-ju i bio je odgovoran za izvođenje Alberta Ketèlbeya iz mirovine kako bi dirigirao velikim BBC-jevim Ketèlbeyjevim koncertom u Royal Albert Hallu prije Drugog svjetskog rata.

Perowne se školovao na koledžu Haileybury, gdje je bio prvak u sprintu, i na koledžu Corpus Christi u Cambridgeu, gdje je studirao klasičnu arheologiju i arhitekturu.[1] Zatim je studirao na Harvardu gdje je stekao diplomu iz klasike. Otišao je u Palestinu 1927. pod britanskim mandatom, kao šef obrazovanja u Palestinskoj vladinoj obrazovnoj službi, predavajući u anglikanskoj školi St George`s u Jeruzalemu. Tečno je govorio arapski i pisani jezik. Godine 1930. Perowne je prešao u upravnu granu palestinske vlade, radeći neko vrijeme kao pomoćnik okružnog povjerenika za Galileju.[2] Godine 1931. imenovan je časnikom Časnog reda svetog Ivana.