Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
preveo Kolja Mićević
odlicno stanje
Mrtvački ples (franc. Danse Macabre, šp. Danza de la Muerte, kat. Dansa de la Mort, ital. Danza Macabra, port. Dança da Morte, nem. Totentanz, hol. Dodendans, est. Surmatants) je kasnosrednjovekovna alegorija moralizatorskog karaktera o sveprisutnoj smrti i prolaznosti života. Ova ikonografska tema prikazuje niz parova sačinjenih od predstavnika crkvene i svetovne hijerarhije, polova i životnih doba, i leševa ili skeleta i nastala je u zapadnoj Evropi početkom 15. veka kao ilustracija istoimene pesme. Najstarije likovne predstave mrtvačkog plesa nastale su u Francuskoj posle epidemije crne smrti (zidna slika naslikana 1424. godine na Groblju nevinih,[1]) – odakle se ovaj motiv preneo u Španiju, Portugaliju, Nemačku, Holandiju, Estoniju, Sloveniju, Hrvatsku.
U širem smislu ovaj pojam obuhvata i širok repertoar likovnih, literarnih i muzičkih tema i motiva inspirisanih ikonografijom poznog srednjeg veka, nastalih u periodu od 15. veka do danas, kao npr. Danse macabre, pesma Šarla Bodlera , pripovetka Maska crvene smrti Edgara Alana Poa, svita Totentanz Franca Lista, simfonijska poema Danse macabre Kamija Sen-Sansa, film Sedmi pečat Ingmara Bergmana, itd. Pored toga, termin Danse macabre se povremeno primenjuje i na likovne predstave koje izlaze iz ovog hronološkog raspona ili su nastale van okvira evropske civilizacije (skeleti koji plešu prikazani na helenističkim čašama, ili slične predstave iz Avganistana, sa Tibeta, iz Perua, itd.).
Hans Holbajn Mlađi (nem. Hans Holbein der Jüngere; 1497. ili 1498. Augsburg — 1543. London), bio je nemački slikar, koji je stvarao u Bazelu, a kasnije u Engleskoj na dvoru Henrija VIII. Pripadao je među poznatije renesansne slikare i bio veoma slavan u svom vremenu.
Hans Holbajn potiče iz poznate augsburške umetničke porodice. Njegov otac Hans Holbajn Stariji (1465-1524) spadao je među poznatije slikare toga vremena, i od njega je sin primio prve instrukcije u slikarstvu. Slikao je u stilu Severne renesanse. Sa bratom Ambrođom (1494-1519) doselio se 1515. u Bazel gde je živeo, uz povremena putovanja u Francusku i Italiju.
1519. u godini kada mu je umro mlađi brat Ambrođo, ženi se Hans Holbajn Mlađi sa četiri godine starijom Elizabetom Binzenštok, udovicom jednog Bazelskog kožara, što mu je omogućilo da postane član Bazelskog udruženja slikara koje se zvalo: „Nebesko udruženje“, i tako postaje Holbajn 1520. građanin Bazela. Sa Elizabetom je dobio četvoro dece tri sina i jednu ćerku. Tu je upoznao mnoge umetnike i filozofe, poput nizozemskog humaniste Erazma koga je Holbajn više puta portretirao. Holbajn je ilustovao neke njegove knjige, kao i Bibliju u prevodu Martina Lutera. Uz Erazmovu pomoć upoznaje Holbajn Mlađi humanistu Tomasa Mora koji ga snadbeva sa prvim poslovima, i koji ga kasnije upoznaje sa kraljem Henrijem VIII. Pokret reformacije nije bio sklon izradi slika, tako da se Holbajn preselio u London. Od 1526. do 1528. živeo je u Londonu. Holbajn je tu izradio mnoge portrete velikaša na dvoru Henrija VIII.
1528. vraća se ponovo za Bazel gde provodi četiri godine, i 1532. konačno napušta Bazel sa svojom porodicom u pravcu Londona. Godine 1536. Henri VIII ga je proglasio dvorskim slikarem.
Portreti[uredi - уреди | uredi izvor]
Holbajn je uvek prvo izrađivao detaljnu studiju modela olovkom, mastilom i kredom. Ovaj šablon bi prenosio na sliku koristeći male otvore na slici na koje je bio nanesen ugljen. Kasnije je koristio neku vrstu ugljenog indiga. Na skicama je veoma detaljno obrađivao lica, ali nije crtao neke druge detalje, recimo ruke ili odeću. Na nekim od portreta (Henri VIII, Erazmo) vidljiva je karakterizacija portretisanih ličnosti.
Značajnija dela[uredi - уреди | uredi izvor]
Adam i Eva (1517) - Bazel
Hrist u grobu (1521) - Bazel
Portret Erazma Roterdamskog (1523) - Luvr, Pariz
Portret Tomasa Mora (1527) Frikova kolekcija, Njujork
Portret supruge i dve kćeri (1529) - Bazel
Madona gradonačelnika Mejera (1529) - Darmštat
Trgovac Georg Gize (1532) - Galerija slika u Berlinu
Ambasadori (1533) - Nacionalna Galerija, London
Kristina od Danske, vojvotkinja Milana (1538) - Nacionalna Galerija, London
Ana od Kleve (1539) - Luvr, Pariz