Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 312
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Potpis! I na kraju knjige na nultoj stranici ostavljene neke beleske, sve ostalo uredno!
Lingvističkih ogleda sadrži 38 ogleda podeljenih u tri delova:
1. O imenici i glagolu,
2. O rečenici i njenim sastavnim delovima,
3. Iz padežne problematike
Milka Ivić (Beograd, 11. decembar 1923 — Beograd, 7. mart 2011[1]) bila je srpski lingvista, profesor univerziteta i redovni član SANU.
Biografija
Milka Ivić je rođena 1923. u Beogradu kao kćerka Radoja Jovanovića, doktora prava i državnog savetnika, i Svetlane, kćerke pesnika Vojislava Ilića.[2] Na trećoj godini studija je izabrana za stipendistu Srpske akademije nauka.[3] Diplomirala je 1949. i doktorirala 1953. godine na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Od 1954. bila je naučni saradnik u Instututu za srpskohrvatski jezik SANU, od 1955. docent, 1959. vanredni profesor, a od 1964. do 1984. redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, kao i gostujući profesor nekoliko različitih univerziteta u SAD i Tokijskog lingvističkog instituta. Bila je član Norveške, Saksonske i Srpske akademije nauka. Uređivala je časopis Južnoslovenski filolog.
Područja njenog delovanja bila su: savremena serbokroatistika, istorija lingvistike, opšta lingvistika, sintaksa, strukturna morfologija[4] i semantika slovenskih jezika.
Doprinos Ivićeve nacionalnoj filologiji opisao je srpski lingvista Miloš Kovačević sledećim rečima: „Milka Ivić je sama `odradila`, inaugurišući teoriju varijanata, cijelu jednu fazu hrvatskog filološkog programa.”[5]
Njen suprug je bio akademik i lingvista Pavle Ivić, sin akademik i matematičar Aleksandar Ivić, a snaha Sanda Rašković Ivić...
Lingvistika (franc. linguistique, prema lat. lingua: jezik) ili jezikoslovlje, je nauka o ljudskom jeziku. Lingvisti ili lingviste su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje lingvistike se može raslojiti putem tri osi:
Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile.
Teorijska i primenjena -- Teorijska lingvistika se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjena lingvistika se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala.
Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualna lingvistika je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran.
Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu lingvistima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskom lingvistikom, za koju se danas smatra da je srž lingvistike. To se obično naziva `teorijskom lingvistikom`.
Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav.
Pseudolingvistika je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. `tuđica`, proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudolingvisti neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj Bele krajine i severnog Gorskog kotara) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) lingvista (sociolingvista)....