Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1978
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autor - osoba France, Anatole, 1844-1924 = Frans, Anatol, 1844-1924
Naslov Savremena istorija / Anatol Frans ; [s francuskog preveo Vladislav Rosić]
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 1978
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Slovo ljubve, 1978 (Novi Sad : `Budućnost`)
Fizički opis 600 str. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Rosić, Vladislav, prevodilac = Rosić, Vladislav, prevodilac
Zbirka ǂBiblioteka ǂNobelove nagrade
Napomene Prevod dela: Histoire contemporaine / Anatole France
Tiraž 5.000.
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
S francuskog preveo Vladislav Rosić, (Biblioteka Nobelove nagrade)
Prevod dela: Histoire contemporaine / Anatole France
Sadržaj :
Brest na šetalištu,
Lutka od pruća,
Prsten s ametistom,
Gospodin Beržere u Parizu ,
Predgovor Vojislav Đurić
Fransoa Anatol Tibo (franc. François-Anatole Thibault, Pariz, 16. april 1844 – Tur, 12. oktobar 1924), poznatiji pod pseudonimom Anatol Frans (franc. Anatole France) bio je francuski književnik.
Rođen u porodici poznatog pariskog knjižara, rano je ušao u svet knjiga, među kojima je kao književnik i bibliotekar proveo sav svoj život. Alfred Drajfusova afera, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, značila je prekretnicu u njegovom životu i stvaranju – izašao je iz knjiške izolacije, pristupio socijalistima i prešao na ideološki angažovanu književnost.
U prvom razdoblju svog književnog rada Frans je, pre svega, bio esteta i diletant, te je objavljivao stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira da li je tretirao savremenu („Zločin Silvestra Bonarda”, 1881) ili istorijsku tematiku („Taida”, 1890, „Pečenjarnica kraljice Pedik”, 1893. i dr.), dominira skepticizam i esteticizam.
Nakon Drejfusove afere dao je oštru društvenu kritiku u „Savremenoj istoriji” i u nizu filozofsko-satiričkih romana („Ostrvo pingvina”, 1908, „Bogovi žeđaju”, 1912, „Pobuna anđela”, 1914). Napisao je i nekoliko dela autobiografskog karaktera („Knjiga moga prijatelja”, 1885, „Mali Pjer”, 1918. i dr).
Mada nije nikad postigao široku popularnost, Frans je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu vekova i glas svesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za lepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.
Član Francuske akademije postao je 1896, na poziciji broj 38. bio je u periodu 1896 – 1924.
Dela
Zločin Silvestra Bonarda
Taida
Pečenjarnica kraljice Pedik
Savremena istorija
Ostrvo pingvina
Bogovi žeđaju
Pobuna anđela
Knjiga moga prijatelja
Mali Pjer
Crveni ljiljan
Život u cvatu
Mišljenja g.Žeroma Koanjara
Mršava mačka
Želje Žana Serviana
Epikurov vrt
Na belome kamenu
Pozorišna priča
MG89