Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1961
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Korice kao na slici, unutra dobro očuvano.
Autor - osoba Erenburg, Ilja Grigorjevič
Naslov Moskva suzama ne veruje / Ilja Erenburg
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 1961
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1961 (Beograd : Beogradski grafički zavod)
Fizički opis 175 str. ; 19 cm
Zbirka Biblioteka Kluba čitalaca. kolo 1 ; 9
ISBN (Karton.)
Napomene Prevod dela: Moskva slezam ne verit / IlЬя Эrenburg.
Erenburg, Ilja Grigorjevič, ruski publicist i romanopisac (Kijev, 26. I. 1891 – Moskva, 31. VIII. 1967). Kao učesnik prevratničkoga pokreta, 1908. emigrirao u Pariz, 1917. vratio se u Rusiju, ali je često boravio i na Zapadu (Berlin 1922, Španija 1936/37, Pariz 1940/41). Za II svetskog rata bio je ratni izveštač, objavljivao je u listovima Izvestija, Krasnaja zvezda, Pravda. Roman Julio Jurenito (Hulio Hurenito, 1922), pisan kao „pikarski roman“, satirična je panorama evropskog i ruskog života u doba Prvog svetskog rata, cinična satira globalnoga opsega koja ne štedi ni prevratničku Rusiju. Kritika je Erenburga smatrala „konstruktivistom“; sa slikarom E. M. Lisickim izdavao je u Berlinu časopis Vešč’, povezao se sa Zenitom u Zagrebu, ali se vratio žanru satiričkoga i pustolovnog romana s temama boljševičke Rusije (Ljubav Jeanne Ney – Ljubov’ Žanny Nej, 1924; Ulica na Moskvi – V Protočnom pereulke, 1927). Proslavio se tekstovima o nastajanju automobilske (10 HP – 10 LS, 1929) ili kinematografske industrije (Tvornica sanja – Fabrika snov, 1931). U 1930-ima objavljivao je tzv. proizvodne romane prema normama socijalističkog realizma, a ratni romani odgovarali su ideološkim „narudžbama“: Pad Pariza (Padenie Pariža) objavljen je 1942. na Staljinov zahtev. Međutim, Otapanje (Ottepel’, 1954–56) samim je naslovom obeležio novo razdoblje ruske književnosti nakon Staljina, a knjige sećanja Ljudi, godine, život (Ljudi, gody, žizn’, I–VII, 1961–65) okrunile su publicistiku pisca koji se kretao središtem evropskih kulturnih zbivanja i, oslobođen neposrednog ideološkog diktata, nastojao je ponovno vrednovati njihove, ruske i evropske nositelje.
MG39 (N)