Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Sama knjiga je jako lepo očuvana
Sa strane ima fleku kao na slici
Ona je spoljašnja ne ulazi na stranice



Prosveta




Ognjeni anđeo je plod sjedinjenja izuzetnog dara i izuzetne erudicije. Ovaj roman će zanavek ostati obrazac visoke književnosti za istinske poštovaoce lepog. To je izabrana knjiga za ljude koji umeju da misle u istorijskim slikama. Čitalac koji je zavoleo Ime ruže Umberta Eka sa zadovoljstvom će utvrditi da u tu vrstu romana spadaju Vaskrsli bogovi Mereškovskog, Majstor i Margarita Bulgakova i Ognjeni anđeo Brjusova, i da su to dela koja su prethodila stvaralaštvu Danila Kiša i Milorada Pavića.


Brjusov [br’u`səf], Valerij Jakovljevič (Jakovlevič), ruski pjesnik (Moskva, 13. XII. 1873 – Moskva, 9. X. 1924). Začeo ruski simbolizam pod izravnim dojmom francuske poezije (Ruski simbolisti – Russkie simvolisty, 1894–95), a vlastiti stil izgrađivao je u knjigama Remek djela (Chefs d’œuvre, 1895), To sam ja (Me eum esse, 1897), Treća straža (Tertia vigilia, 1900) i Gradu i svijetu (Urbi et orbi, 1903), ističući vrijednosti europske civilizacije i njegujući kult snažnih povijesnih ličnosti. Vodeći ruski simbolist. U apokaliptičnoj gradskoj viziji Konj je blijed (Kon’ bled, 1903–04) slijedi Verhaerena, a 1905. pozdravlja »Hune« revolucije. Urednik je glasila simbolista Vesy (1904–09). Polemizirao s Lenjinom (Sloboda riječi – Svoboda slova, 1905), spoznajući prijetnju boljševičkoga totalitarizma, ali 1919. postaje članom Ruske komunističke partije (boljševika). Utopijska je pripovijest Republika Južnoga Križa (Respublika Južnogo Kresta, 1905), dok romani obrađuju europske kulturno-povijesne teme s naglaskom na okultizmu (Ognjeni anđeo – Ognennyj angel, 1908) i smjeni kultura zbog pobjede kršćanstva u Rimu: Oltar pobjede (Altar’ pobedy, 1913), Svrgnuti Jupiter (Jupiter poveržennyj, 1934). Književni kritik i vrstan prevoditelj.

Tags:
Roman xx veka
Postmoderna moderna proza okultizam ezoterija umberto eko ruska avangarda