ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Godina izdanja: K115
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!, zastitni omotac iskrzan sama knjiga je u dobrom iurednom stanju!, na nultoj stranici ima posveta i gornji cosak uredno odsecen, vidi se na fotografijama.

- Novel:
The Restlessness of Shanti Andia
- Stories:
The Cabbages in the Cementery
The Abyss
- Essays and Sketches:
The Way I Write
The Renegade Friar
Galvez the Absurd
The Tale of a Wig
- Play:
The Legend of Jaun de Alzete

The Restlessness of Shanti Andia, and other writings
by Pío Baroja

Hemingway je bio veliki obožavatelj baskijske Baroje, što mi nije preporuka, ali možda neki pokazatelj da je bio poznatiji, zasigurno u Europi.

Recenzija će prvo dati moju sirovu reakciju, zatim neku akademsku perspektivu iz uvoda.

Mnogo je godina prošlo otkako sam napustio rodni grad, a što sam postigao? Dolazio sam i odlazio, selio se odavde tamo, nošen nizom događaja koji su mi ostavili dušu praznom. Kad god sam potražila malo topline i zaklona, ​​naišla sam na hladnoću, tvrdoću i sebičnost.

Na moru sam izgubio pojam o vremenu. Na brodu su dani dugi, a ipak su godine, zbroj dana, kratki, lete i prolaze. Vrijeme je za mene ubrzalo. Pomisao na prošlost, jednom kad je mladost ostavljena, nalik je rani u duši, rani koja neprestano teče i preplavljuje tugu. Cijela pređena ruta čini se kao Appian Way zasut grobnicama.

Knjiga je epizodna, ali jedinstvena je jednaka težina koja se pridaje `važnim` događajima i događajima koji obećavaju da će se dogoditi tragično ili sa posljedicama koje mijenjaju život, ali se pretapaju u svakodnevne svakodnevne detalje. Usred života ne možemo reći što će biti dobro ili loše, možemo samo naprijed. Baroja opisuje svaku vrstu sjećanja s jednakom pažnjom na fizičko okruženje i emocije glavnog junaka. U mnogim slučajevima čitatelj postaje napet zbog iščekivanja katastrofe, samo da bi Shanti rekao da je sve ispalo dobro i da je život nastavio. Fizička reakcija koju imamo na takvo `razočaranje` književnog očekivanja krize govori i za naše čitanje i za naše `stvarne` živote. To doprinosi osjećaju da nema radnje. Događaju se stvari, ponekad vrlo dramatične, ali nema mnogo smisla nekamo krenuti i zasigurno nema smisla stići tamo.

More je možda čak i više protagonist nego Shanti. Naš junak sam putuje i prima tri dugačke priče o tuđim epskim pustolovinama. Njegov neprijatelj figurira u dva odvažna podviga. Robovanje, pobuna, ubojstva, zatvaranje na poluarktičkom britanskom zatvorskom brodu (`hulkovi`), zakopano blago i okrutnost na brodu čine naš dojam života u moru.

Baroja svoj interes za more proširuje i na prirodu općenito. Vrijeme je uvijek prisutno kao bitno za uspjeh i sigurnost mornara, te kao izvor emocionalne temperature. Često uzima odlomke kako bi opisao ljepotu dobrog i lošeg vremena na moru te svakodnevni rad mornara. Pisanje o prirodi je lirsko. Ali on ne romantizira život:

Posadu su činile ptice vješali. Izuzimajući Baske, koji su stajali uz kapetana za dobivene nagrade i koji su većinom bili seljački, te još dvoje ili troje, ostali su bili zbirka pijanaca, lopova, zatvorskih ptica, najgorih od najgorih, ruševina svih luke pet dijelova svijeta.

Baski su bili nešto drugo. Gotovo su sve bile vrijedne osobe. Bili su uvjereni da jednom kad su izašli iz rodnog grada, jednom kad su bili daleko od kuće, nije imalo nikakve razlike hoće li netko prevesti na prodaju obitelj Kineza ili Crnaca, ili će opljačkati druge brodove za život. Moji su zemljaci zaključili, dovoljno nevino, da su kod kuće, u njihovim gradovima, osobna čast, dobra vjera i držanje riječi apsolutno neophodni atributi. Kad su se već našli na moru, mislili su da je manje -više ukrasno živjeti od piratstva, otpuštanja i pljačke, i prilično ugledno ako se time obogatio.

Istodobno, postoji čudna udaljenost od likova i priče. Jednako pjevani froid dolazi u nekoliko ljubavnih priča, otmicu, obiteljske tajne, spašavanje oluje i šetnju plažom. Zanimljivo je da se za sva putovanja morem zadržava osjećaj Shantija utemeljen u njegovom gradiću. Dok se sve avanture odvijaju na moru, on sam provodi mnogo vremena na kopnu, a ta vam se postojanost završi u mislima.

U ovom zborniku nalazi se i nekoliko kratkih priča i isječaka reportaže ili sjećanja, opet sa čudnim izrezanim stilom odmotavanja događaja bez razvrstavanja važnog ili trošenja puno vremena na donošenje zaključaka-život jednostavno jest. Posljednja, duga drama koju nisam pročitao.

Iz uvoda Anthonyja Kerrigana:

Madridski romani i baskijski narativi dijametralno su suprotnog duha. Prvi su teški, anarhistički, asocijalni ... Njegovi baskijski romani su intervali rasne naklonosti i nježnosti ... [Shanti je baskijski roman]

Baroja, daleko od toga da je bio socijalist, čak nije ni vjerovao u demokraciju; ali on je pisao u ambijentu koji su djelomično stvorili ljudi poput Iglesiasa, uglavnom se bavio pobunjenicima i bio je suradnik socijalističkih romantičara i anarhista ...

Ortega [y Gassett] istaknuo je ključnu riječ u Barojinom pisanju koja se pojavljuje i ponovno pojavljuje. Riječ je farsa: farc e ...

Baroja se školovao za liječnika. Izvanredno mi se čini koliko je velikih pisaca školovano za liječnike; zapravo vodim popis koji dodajem kad ih pronađem: Bulgakov, Joao Guimaraes Rosa, Thomas Browne, Keats, Schiller, Abe, Antunes ...

Bio je dio `Generacije` 98 `: Unamuno, Valle-Inclan, Machado i drugi.

Pisci i filozofi koje u perspektivi zajedno okupljamo bili su njegovani na prijelazu stoljeća u žalost Španjolske što se iznenada našla prevarenom i osujećenom kao nacija [nakon vojnih gubitaka na Kubi i Filipinima] ... na način ruskih intelektualaca otišli su na selo ... [fokus je na individualnom `ja`] Baroja je graničar `ja`: aktivist `ja`, izvan svih nietzscheanskih koncepata odabranog `ja`. ..Unamuno, Ortega, Baroja-svatko na svoj način, ali s iznenađujućim slaganjem-vjerovao je da je potrebno da čovjek poduzme mjere protiv svojih okolnosti da bi ...

U Baroji borba heroja da bude, nametne se kaosu, ekvivalent je moralne potrebe za djelovanjem u Ortegi.

Baroja je pisao na španjolskom, vjerujući da baskijski nije sposoban izraziti književne ili suvremene političke, znanstvene itd. Koncepte.


Pío Baroja, puno ime: Pío Baroja y Nessi (San Sebastian, 28. prosinca 1872. - Madrid, 30. listopada 1959.), španjolski književnik.

U doba Republike 1935. izabran je u Akademiju, ali već sljedeće godine frankisti ga bacaju u zatvor i jedva je izbjegao strijeljanju. Bježi u Francusku, odakle se 1940. bježeći pred nacistima, star i bez imetka vraća u Španjolsku. Odbivši da svojim perom služi Francovu režimu, biva napadan i zapostavljan. Njegovu smrt i pogreb španjolski tisak jedva da je zabilježio.

Pripada naprednoj generaciji 1898., koja traži temeljitu reviziju tradicionalnih vrijednosti, osuđuje jalovo maštanje o slavnoj prošlosti i nastoji dati španjolskom životu nove poticaje. Nepoštedno je napadao srednjovjekovnu ustajalost svijeta koja ga okružuje, njegovu vjersku zatucanost, iživljavanje u procesijama i u borbi s bikovima. Njegovi su junaci uglavnom nekonfomisti, ničeanci, buntovnici, anarhisti, izopaćenici iz društva, a od svih njih najpopularniji je Aviraneta, čiji je burni život opisan u ciklusu romana od 22 sveska `Uspomene čovjeka od akcije`.

Djela
`Fantastični život`,
`Rasa`,
`Agonije našeg vremena`,
`Mračna šuma`,
`Izgubljena mladost`,
`Samotni sat`,
`Od posljednjeg povratka s puta`.

Pio Baroha

Pio Baroha jedan je od najvećih i najplodnijih španskih pisaca svih vremena. Rodio se 1872. godine u San Sebastijanu, u Baskiji. Posle završenih studija medicine i dvogodišnje lekarske prakse u banji Sestona, napušta jednoličan život seoskog lekara i preseljava se u Madrid gde u početku radi najrazličitije poslove. Tako se, radeći u pekari, upoznaje sa živopisnim svetom najsiromašnijih gradskih slojeva o kojima će kasnije pisati u svojim romanima.Stvaralački opus Pia Barohe zaista je impresivan, a njegovo celokupno delo odiše prepoznatljivim stilom koji je veran odraz njegove ličnosti: snažne, originalne, očaravajuće, do poslednjeg dana buntovne. Pisao je romane, priče, eseje, memoare, a sve to sabrano je u više od stotinu knjiga. Umro je u Madridu 1956. godine.