Godina izdanja: 2001
Autor: Domaći
ISBN: ISBN: 953-6416-77-8
Jezik: Srpski

UROTA ZRINSKO - FRANKOPANSKA eugen kumičić **3257.....2017
Roman o velikoj hrvatskoj tragediji i konačnom slomu hrvatskog kraljevstva u nečuvenoj prevari...Vrijeme radnje: izmedju 1664. - 1673. g...Tema: - Pokusaj uspostave bolje i sretnije Hrvatske drzave. Likovi: Petar Zrinski, Katarina Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Car Leopold, Fran Bukovački, Jelena Zrinski, Fran Rakoczy- Otpor beckom apsolutizmu.
autor: Eugen Kumičić , ISBN: 953-6416-77-8
Izdavač:KATARINA ZRINSKI, VARAŽDIN 2001.g Biblioteka Zlatna knjiga
Tvrd povez, latinica,hrvatsk jezik,strana 574., format: 21 x 13,5 cm
stanje: nekorištena
Eugen Kumičić rođen je 1850. godine u Brseču, gradiću na istočnoj obali Istre.Kao iskreni domoljub i vatreni pristaša Starčevićeve Stranke prava, Kumičić je bio biran u Sabor kao zastupnik, gdje je svojim vrsnim govorima oduševljavao i pristalice i protivnike. Osim u politici, vrlo je aktivan na književnom području: piše pripovijetke, romane i drame, uređuje časopise.
Na samom početku Kumičić opisuje grad Ozalj i nastavlja sa dijalogom Tome Pakanovića i Grge Tonkovića koji razgovaraju o Franu i Petru. Ubrzo iz šetnje dolazi kneževa starija kći Jelena, a nakon nje dolazi grof Sigmund Rottal, pobočnik generala Auersperga, dati Petru pismo u kojem general traži isporuku paše Čengića, što Petar odbija. Nasrtljivi grof razgovara s Petrom o ruci njegove kćeri Jelene, na što se ovaj razljuti i pristojno odbivši ga, pošalje ga kući. Ipak, ljutiti Rottal prijeti Petru tužbom zbog odbijanja isporuke paše što Petra pomalo zabrine. Kako se radnja odvija tako nas Kumičić upoznaje s plemićkom obitelji i njihovim suradnicima. Opisuje djecu: Ivan Antun (11 god.), Zora Veronika (10) i Juditu Petronilu (12) koja je u samostanu u Zagrebu, zatim vjerne sluge, prijatelje i suradnike: Frana Bukovačkog, Fransessca Bargiglia. Otac Bargiglio je talijanski učitelj Petrove djece i njegov vjerni prijatelj. Petar i Bargiglio razgovaraju o Varšavskom miru i kako je on veoma sramotan, jer su austrijanci uz pomoć hrvata u bitci kod Gotharda porazili turke, a ipak je austrijski car tražio primirje. Nakon toga dvojica prijatelja zajedno s obitelji Zrinski večeraju, no ugodnu večeru prekine neugodan posjet Bukovačkog koji donosi vijest da je ban Nikola Zrinski teško ranjen u lovu na vepra i ubrzo podlegao ranama. Svi su zatečeni i shrvani od boli. Katarina puna sumnje u način na koji je poginuo pita Bukovačkog je li to uistinu bio vepar.
*Cijeli dvor je bio u žalosti. Većina dvorjana tu noć nije usnula, a tužni Petar je probdio noć čitajući bratova pisma. Odjednom se začuo vrisak pred dvorcem. Naime, došli su stanovnici jednog sela pored Karlovca bježeći od karlovačkih vojnika koji u ih napali i oteli djevojke iz sela, a s ponekim seljakom se i krvavo obračunali. Sve je to detaljno ispripovijedao starac Miško. Petar ih nahrani i napoji i pruži im utočište. Idući dan nakon mise za palog brata, Petar se uz pratnju Bukovačkog uputi u Beč. U međuvremenu u novigradskom dvorcu knez Fran Krsto Frankopan razmišljajući o svojoj porodici i prošlosti napiše pjesmu. U pisanju ga prekine ugodno iznenađenje; posjet pisca, svećenika i prijatelja Ivana Belostenca koji je na putu u Lepuglavu svratio u posjet dragom prijatelju, objašnjavajući kako prikuplja nepoznate riječi za svoj riječnik za kojeg se boji da ga zbog starosti neće završiti. Razgovor im prekine mladi Jurica Frankulin noseći Franu pismo njegove polusestre Katarine u kojem mu poručuje da sutradan dolazi i moli ga za pratnju u Mletke. Katarina je Jurici također dala pismo tj. proglas za buđenje nacionalne svijesti. Sutradan Orfeo, Franov bratić, i Fran pođu u grad dočekati Katarinu. S njom je došao i Čolnić kako bi odveo pašu Čengića u Karlovac. Dalje se opisuje kriza u Hrvatskoj izazvana tlačenjem od austrijanaca, pa poslanik Luja 14., Bonsy, govori kako bi hrvati trebali preuzeti inicijativu i okrenuti se protiv bečkog dvora. Katarina odlazi u Mletke u posjet biskupu bezierskom kojem govori kako Beč želi uništiti hrvate. U razgovoru mu ističe želju za tajnim savezom sa francuzima, na što ovaj pristaje. Katarina se vraća u Kraljevicu gdje ostaje sa bratom tijekom božićnih blagdana. Na Stjepanje Fran odlazi u Mletke k svojoj Juliji, a Katarini ponovno dolazi Blostenec. U dijelu kada dolazi Belostenec se spominje njegovo čitanje i divljenje Putnom tovarušu!
Vrsta djela: Povijesni roman-Istorijski roman
Mjesto radnje: Čakovec, Ozalj, Karlovac Novigrad, Bakar, Mleci, Rim, Beč.
Likovi:
Petar Zrinski, Katarina Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Car Leopold, Fran Bukovački, Jelena Zrinski, Fran Rakoczy, Otac Bargiglio, Djeca, Fran Bukovački, Julija de Naro Frankopan, Orfeo Frankopan, Fran Nadassdy, Gremonville
Petar sa ženom Katarinom i djecom Zorom, Jelenom i Ivanom. Prikazuje život obitelji koja brine o dobrobiti svog naroda, koja žali nad lošim vijestima o upadima turskih četa ili njemačkih vojnika koji provode teror i nasilje.
Cijelo vrijeme pratimo povijesna zbivanja, ali i ljubav između Petra i Katarine, kao i ljubav između njihove kćeri Jelene i mladog plemića Rakoczyja. Pisac nas detaljno upoznaje i sa cijelim rodom Zrinskih, njihovom poviješću.
Prikazne povijesne prilike toga doba bile su vrlo teške. Turci su sve češće upadali u Hrvatsku. Pomoć koju su tražili od Beča i Mlečana, iako je bila obećavana, nikad nisu dobili, a Hrvatska se nije mogla obraniti sama. Knezovi Zrinski i Frankopani prijetli su da će tražiti drugog kralja ako od Beča ne dobiju pomoć. Priče o sklapanju saveza s nekim drugim došle su i do Beča, pa je 1668. g. kralju Petru Zrinskom dao naslov bana, ali ga nikada nije podržavao i nije mu dopuštao da brani hrvatski teritorij. Kralj je imenovao i Frana Krstu Frankopana senjskim kapetanom, ali ništa se nije promijenilo i njih dvojica su se i dalje borili zajedno. Kada je Petar otišao u Beč tražiti pravo na obranu proglasili su ga buntovnikom, ali on je tražio:

Navaliti na turke što prije, da bude sva zemlja pod banom, da se
uspostavi naš ustav, potpuna banska čast; da bude nad banom samo
kralj; da svaki hrvat može postati u svojoj otadžbini kapetan, pukovnik, general.

Da bi dokazao da turci žele hrvatsku zemlju poslao je pregovarače u Carigrad. Hrvati su pomislili da je taj čin čin izdaje i da Zrinski želi sklopiti savez s turcima. U Beču ga kralj proglašava izdajnikom pa Zrinski i Frankopan odlaze u Beč. No taj put je završetak njihovih života. U bečkom Novom Mjestu bili su pogubljeni, a njihove obitelji raseljene, siromašene. Petrovu ženu Katarinu smatrali su također izdajnicom, pa je morala pobjeći sa kćeri Zorom izvan Hrvatske.
Svi likovi iz ovih obitelji završavaju tragično. Kćer Zora premještena je u samostan Celovec i tamo je ostala do kraja života. Udovica Frankopana postala je opatica u Rimu. Karatina je umrla 1673. g. Jelena Zrinska umrla je 1703. g. u Ugarskoj, vrlo slavna za života, a sin Ivan Zrinski umro je u tamnici poremećenog uma, i tako je nestala cijela obitelj. Ivanovom smrću završava i ovaj roman.
Eugen Kumičić (Brseč, 1850. - Zagreb, 1904.) slovi u hrvatskoj književnoj povijesti kao naš najdosljedniji, ili, točnije, jedini naturalist.
Između ostalih djela taj je naš književnik, dosljedan političar i vrstan govornik. U razdoblju njegova pisanja tzv. historijskih romana, najdominantni]e mjesto svakako zauzima Urota zrinsko- frankopanska. Ima to djelo viševrsno značenje, ne samo za Kumičića, negoli i za hrvatsku domoljubnu politiku, pa i za kazalište.