Godina izdanja: 832
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
ISBN: Ss

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Predmetne odrednice

Muzika -- Teorija -- Istorijski pregled
Istorija muzike -- Primitivni narodi
Istorija muzike -- Renesansa -- 16v
Istorija muzike -- Barok -- 17v
Istorija muzike -- Romantizam -- 19v
Istorija muzike -- Opera

------

Historija muzike 1-2 Josip Andreis

Prvi svezak

Muzička kultura prvobitne zajednice
Muzika u životu starih istočnih civilizacija
Muzička kultura srednjeg vijeka i rane renesanse
Šesnaesto stoljeće – Renesansa
Sedamnaesto stoljeće – Muzički Barok
Osamnaesto stoljeće – Barok – Rokoko – Klasika
Od početka devetnaestog stoljeća do prvog svjetskog rata – I dio

Drugi svezak

Od početka devetnaestog stoljeća do prvog svjetskog rata – II dio
Muzička kultura našeg vremena
Stvarno kazalo
Imenik
Popis slika



Josip Andreis (Split, 19. ožujka 1909. - Zagreb, 16. siječnja 1982.) bio je hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe. Svojim je radom postavio temelje moderne hrvatske muzikologije i glazbene historiografije.

Obrazovanje i karijera
Diplomirao je romanistiku (talijanski i francuski jezik) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te nastavnički smjer na Muzičkoj akademiji. Privatno je studirao kompoziciju kod Ive Paraća. Svoju je profesionalnu karijeru započeo kao srednjoškolski profesor u Šibeniku, Herceg Novom i Splitu, a od 1948. do 1972. godine djelovao je kao profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.[1]

Znanstveni doprinos
Andreis je ostavio veliki trag u hrvatskoj muzikologiji kroz nekoliko ključnih područja:

Muzikološka istraživanja
Posebno se istaknuo svojim studijama o značajnim hrvatskim glazbenicima, među kojima se ističu radovi o Ivanu Lukačiću (uključujući kritičko izdanje „Šesnaest moteta” iz 1970.), Ivi Paraću i Jakovu Gotovcu. Značajan je njegov doprinos istraživanju prvih hrvatskih glazbenih časopisa 19. stoljeća („Sv. Cecilija”, „Gusle”, „Muzika”).[2]

Glazbena estetika
Bio je jedan od začetnika glazbene estetike u Hrvatskoj, što je rezultiralo važnim djelima poput „Uvoda u glazbenu estetiku” (1944.) i „Vječnog Orfeja” (1968.).

Povijest glazbe
Njegovo najznačajnije dostignuće je serija knjiga o povijesti glazbe, objavljivana u različitim izdanjima od 1942. do 1976. godine. „Povijest hrvatske glazbe”, objavljena u dva hrvatska i dva engleska izdanja između 1962. i 1982. godine, ostaje temeljno djelo hrvatske glazbene historiografije.

Metodologija i pristup
Andreis je uveo znanstvene standarde u proučavanje glazbene povijesti od srednjeg vijeka do 20. stoljeća. Njegov pristup karakterizira:

Zalaganje za ravnopravnost stilskih izbora i orijentacija
Objektivnost u pristupu građi
Premijerno predstavljanje izvaneuropskih glazbenih kultura i glazbe manjih europskih naroda hrvatskoj publici