Godina izdanja: 1970
Autor: Domaći
ISBN: Skadar između CG i Austro-Ugarske, Konferencija ambasadora u Londonu i zahtev CG za Skadrom,
Jezik: Srpski

Skadarska kriza 1913. godine Dr Mihailo Vojvodić *1289*2025

Dr Mihailo Vojvodić autor

izdavač: ZAVOD ZA UDŽBENIKE - Beograd 1970.g

Tvrd šiven povez platno ,ćirilica, format 24cm, 206 strana, težina cca 500 grama
stanje knjige- nekorištena

Skadar između CG i Austro-Ugarske, Konferencija ambasadora u Londonu i zahtev CG za Skadrom, Skadar u središtu ratnih zbivanja na Balkanu i politike velikih sila, Samostalna akcija Austro-Ugarske, Demonstracija međunarodne flote, Blokada obale, Pad Skadra, Opasnost od Austro-Ugarske i italijanske vojne intervencije, Popuštanje CG, Indeks, Ćirilica


Osvajanje Skadra, 1913. godine, za koje je palo hiljade Crnogoraca, nije bilo po volji velikih sila. Kralju Nikoli su odmah uslijedili ultimatumi diplomatskim putem, a potom i neposredne vojne prijetnje. Poslije dugotrajnih i mučnih pregovora Crnogorci su morali da napuste Skadar, jer nijesu mogli prihvatiti rat protiv cijelog svijeta

Uzaludne crnogorske žrtve

Po zauzeću Skadra, 1913. godine, crnogorska vlada požurila je da najavi kako taj novi događaj nije nikakvo novo izazivanje velikih sila niti prkošenje njihovim odlukama; kapitulacija Skadra bila je samo logična i prirodna posljedica prethodnog stanja stvari; vojnička operacija izvršena je na osnovu pune i cjelokupne slobode akcije, a na osnovu načela međunarodnog prava.
Odmah po ulasku u Skadar, general Janko Vukotić bio je naimenovan za vojnog guvernera, a za njegovog civilnog pomoćnika postavljen je Petar Plamenac. Preduzete su bile sve mjere da se reguliše život u gradu i da se na crnogorsku vlast ne baci ni sjenka. Muslimanskom i katoličkom stanovništvu ukazivalo se dosta predusretljivosti. Ipak, skadarsko stanovništvo je u potpunosti razoružano.

ODUŠEVLJENJE NARODA U CRNOJ GORI

Već 26. aprila pročitana je proklamacija prijestolonasljednika Danila, upućena stanovnicima Skadra, koja počinje riječima o oslobođenju od turskog jarma, a zatim garantuje običaje, vjeru i sigurnost. Time je jasno stavljeno do znanja da je Skadar sastavni dio Crne Gore. Budući da su sredstva Crne Gore za ishranu skadarskog stanovništva bila nedovoljna, kralj Nikola se, 24. aprila, preko barona Vladimira Gizla, austrougarskog poslanika u Crnoj Gori, obratio austrougarskoj i italijanskoj vladi da pošalju jednu ekspediciju za pomoć. Iz Beča i Rima je odmah data saglasnost, ali s tim da se razdioba izvrši pod nadzorom austrijskog i italijanskog konzula. O tome je 26. aprila izviještena crnogorska vlada. Istovremeno se i crnogorska vlada obratila Srbiji da Crnu Goru, zbog blokade luka, pomogne preko Mitrovice i bližih mjesta u snabdijevanju hranom.
Oduševljenje crnogorskog stanovništva i mnogobrojni pozdravni telegrami, nijesu naveli kralja da daje neke optimističke izjave. Ipak, on je nastojao da se da publicitet telegramu bugarskog kralja koji je čestitao svom savezniku “na pobjedonosnom djelu, izvedenom oružjem i hrabroj žilavosti kojom on nije samo krunisao svoju slavu, već učinio kraj mnogobrojnim intrigama i preprekama koje su mu sa nekih strana činjene”.
Da bi se učinio popularnijim kod opozicije u svojoj zemlji, kralj Nikola je, neposredno po zauzeću Skadra, pomilovao nekadašnjeg ministra – predsjednika Radovića i nekoliko uglednih Crnogoraca koji su bili upleteni u bombašku aferu 1908/9. godine, kao i više politički proskribovanih lica.
Dvor i crnogorska vlada nijesu bili iznenađeni novim diplomatskim koracima velikih sila na Cetinju. Obavještenje engleskog poslanika, 23. aprila, odmah poslije pada Skadra, da će se blokada obale produžiti do Drača samo je primljena k znanju. Na Cetinju se sada računalo s jednom novom činjenicom. Pri zauzimanju Skadra, sa Esad-pašom bio je sklopljen sporazum: da ga propuste sa svim naoružanjem i svim počastima, da ga materijalno pomognu, a Esad-paša, albanski vođa, bi se umiješao u sudbinu Albanije i proglasio autonomiju, u djelovima neokupiranim od saveznika, pod fiktivnim suverenitetom sultana. Na taj način Crna Gora, za pomoć učinjenu Esad-paši dobija Skadar, a Esad-paša odlazi u Tiranu da se tamo proglasi za kralja Albanije.
O tom planu kao i o tome da Crna Gora vidi u tome rješenje sudbine Skadra bili su odmah tajno obaviješteni, preko Mijuškovića u Parizu, i Francuska i Rusija.

OSUDE I PRIJETNJE IZ AUSTROUGARSKE

Najveća opasnost tih dana za Crnu Goru bila je u eventualnosti nekog samostalnog akta Austrougarske. Za ispunjenje svojih planova Crnoj Gori je, u svakom slučaju, trebalo vremena. Zato je na Cetinju izgledalo kao neophodno izbjeći bilo kakav incident sa svojim mogućnim susjedom, koji je, nasuprot, tražio izgovor da ne čeka koncert sila.