Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 330
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Arhimandrit Ilarion Ruvarac i njegovo Delo `Raski Episkopi i Mitropoliti`
Ime i dela arhimandrita Ilariona (Ruvarca) neretko se spominju u radovima ne samo naših istoričara, nego i u radovima naučnika koji se bave pitanjima istorije srpskog naroda u različitim periodima njegovog mnogovekovnog postojanja. Bilo da su stavovi spomenutih naučnika prema onome što je kao rezultat svog istraživanja iznosio arhimandrit Ilarion “pozitivni” ili “negativni”, u svakom slučaju ono što je nesporno jeste činjenica da je on zaista bio neko ko je iza sebe ostavio i te kako primetan trag u nauci kojom se bavio. Sa druge strane, u vremenu u kome mi danas živimo, a reč je o drugoj deceniji 21. veka, usled najrazličitijih razloga ime arhimandrita Ilariona sve manje i manje postaje poznato ne samo široj čitalačkoj publici, nego i među samim istoričarima …
Ilarion (Jovan) Ruvarac (1832, Sremska Mitrovica - 1905, manastir Grgeteg), srpski historičar i arhimandrit, začetnik kritičke škole u srpskoj istoriografiji.[1][2]
Svojim tekstovima je razbio neke od najvećih mitova: kosovski mit, otkrivajući da Vuk Branković nije izdao i nazivajući Lazara ispravno knez a ne car, te crnogorski, o tome da Crna Gora nikada nije plaćala danak Turcima, dokazujući da je ona bila pod turskom vlašću od početka 16. do kraja 17. veka.[1]
Ruvarac je dokazao da se narodnoj tradiciji ne može verovati. Pokazao je da su srpske epske pesme zapravo bajke u kojima je oko starih mitova, često iz indoevropskog nasleđa, došlo do grupisanja određenih ličnosti i motiva.[3] Napustio je epsku poeziju kao istorijski izvor, a za žitija je pisao da nemaju nikakvih razumnih istorijskih podataka.[1] Ruvarac je pokazao da dobar deo pesama kosovskog ciklusa, koji govori o vremenu Nemanjića, uopšte nisu narodne pesme, već su nastale u Crkvi i deo su crkvenih propovedi...