Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K79
Jezik: Srpski
U dobrom stanju!
Ivan Đurić (30. oktobar 1947 — 23. novembar 1997) bio je profesor Beogradskog univerziteta i srpski istoričar. Kratko vreme je bio političar i jedan od kandidata za predsednika Srbije na prvim višestranačkim izborima 1990. godine.
Ivan Đurić je rođen u Beogradu 30. oktobra, 1947. sa sestrom bliznakinjom, Dušankom Đurić - Trbojević[1] - od oca Dušana i majke Ivane (r. Bogdanović), univerzitetskih profesora. Otac mu je bio profesor interne medicine na Medicinskom fakultetu a majka profesor ruske književnosti na Filozofskom fakultetu Beogradskog univerziteta. U Beogradu je završio osnovnu školu `Sveti Sava`, klasičnu gimnaziju (danas Osma beogradska gimnazija[2]), da bi potom upisao Filozofski fakultet. Diplomirao je na odseku za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu u januaru 1971. godine sa radom na temu „Vizantijski činovi u srednjovekovnoj Srbiji“.
Akademska karijera
Nakon što je završio studije primljen je za asistenta na katedri za istoriju u junu 1971 , gde je šef katedre bio Georgije Ostrogorski. Magistarski rad, na temu „Porodica Foka“ završio je 1974. Iste godine je postao i saradnik instituta za Vizantološke studije SANU[3]. Usavršavao se u Centru za Vizantološke studije i u Američkoj školi u Atini (1977–1978). U svojoj trideset petoj godini (1982) odbranio je doktorsku disertaciju „Vreme Jovana VIII Paleologa“[3]. Docent na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu postao je 1982. i gostujući profesor na Univerzitetu u Nici (1983) i u Parizu (1986). Vanredni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu (1989) i predsednik Saveta Filozofskog fakulteta (1990).
U godini kada je postao vanredni profesor, počeo je da uređuje časopis Demokratija danas[4]. Učestvovao je 1980. godine u pripremi „Okfordskog rečnika Vizantije“.
Godine 1991. se preselio u Pariz, gde je predavao vizantologiju na univerzitetima Pariz VIII i Pariz XII te na Institutu za evropske studije. U Parizu je ostao da živi i radi sve do svoje smrti, 1997. godine.
Važniji radovi
Ektesis nea—vizantijski priručnik za pitakia o srpskom patrijarhu i nekim feudalcima krajem XV veka, 1974.
Porodica Foka, 1976.
Đurić, Ivan (1984). Sumrak Vizantije: Vreme Jovana VIII Paleologa 1392-1448. Beograd: Narodna knjiga.
Romejski govor i jezik Konstantina VII Porfirogenita, 1986.
Istorija—pribežište ili putokaz, 1990.
Vlast, opozicija, alternativa, 2009.