ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2002.
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija srpske književnosti
Jezik: Srpski

Beograd / Banja Luka 2002. Mek povez, ćirilica, ilustrovano, 257 strana.
Knjiga je kao nova.



Ovu knjigu „ispjevao” je i „ispričao” Duško Trifunović. I priče o njemu, koje su ispričali ljudi koji ga znaju, ispisane su njegovom pjesničkom dušom. Moj posao je bio da sve to zabilježim i ponudim čitaocu na jednom mjestu, u formi i na način koji će baciti više svjetla na pisca i njegov život.
Ako bi trebao da objasnim kako je knjiga nastala, morao bih da ispričam kako sam otkrio pripovjedača Duška Trifunovića. Sreo sam ga u Bosanskom Brodu, njegovom rodnom gradu, u koji je povremeno navraćao. Okruživali smo ga za kafanskim stolom i uživali u njegovom raskošnom i zanimljivom pričanju. Znao je sve i znao da govori. Niko nije sijao mudrost sa takvom lakoćom kao Duško Trifunović! Kada sam otkrio tu mudru lakorječivost, ušao u vode njegovog pjesničkog govora tamo sam otkrio slojeve mudrosti koju do tada nisam nalazio u literaturi. U tom čitalačkom ushićenju jednom sam se poigrao sa pjesnikom na neobičan način: izmislio sam intervju u kome je Duško Trifunović, na moja pitanja o mnogim ovozemaljskim stvarima, odgovarao svojim stihovima. Intervju je objavljen u sarajevskom `Svijetu`. Da tu zanimljivu igrariju nije uništio rat, našla bi se u ovoj knjizi...

Razgovori sa pjesnikom počeli su jednog sunčanog oktobarskog dana 2001. godine u Sremskim Karlovcima. Nisu im prethodile nikakve pripreme. Tekli su ritmom i tempom koji im je davao pripovjedač, meandrirali i vraćali se u svoj prirodan tok. Pitanja u ovoj knjizi su namjerno izostavljena kako bi se sačuvala arhitektonika govorenja i ljepota kazivanja.
Pjesme kojima slijede priče su moj izbor iz Duškovog književnog opusa. Namjera mi je bila da čitaocu pokažem korespondirajuću moć pjesnikovog pjesničkog izraza, mogući nivo tumačenja pjesama i njihovo univerzalno značenje. Nisam mogao da odolim ovom izazovu, iako duboko svjestan opasnosti ovakvog eksperimenta (navlačenja poezije na tanak led).
Priče o pjesniku su svjedočenja Duškovih savremenika. U njima će se pronaći sve ono čega neće biti u književnoj kritici i mnogo više od onoga što će se zvanično pisati o pjesniku. U izboru imena pokušao sam da spojim generacije i vokacije, uz drskost sugerisanja da priče budu obične, pa čak i anegdotske. Mnogi su u tome vidjeli veliku obavezu prema pjesnikovoj dobroti i uložili mnogo truda da odgovore toj obavezi.

Iz predgovora