| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: 149
Godina izdanja: 149 / 150 ured
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta!
`Suze i sveci` (rum. Lăcrimi și Sfinți, 1937.) jedno je od najranijih, najkontroverznijih i najliričnijih dela rumunsko-francuskog filozofa i esejiste Emila Siorana. Ovo delo predstavlja vrhunac njegove rane, rumunske faze stvaralaštva pre nego što se trajno preselio u Pariz i počeo da piše isključivo na francuskom jeziku.Na našim prostorima knjigu je 1989. godine objavila izdavačka kuća `Bratstvo-Jedinstvo` iz Novog Sada, u okviru svoje kultne i prepoznatljive biblioteke Svetovi. Prevod sa rumunskog jezika uradio je istaknuti prevodilac i pesnik Milan Komnenić.
Knjiga je pisana u formi fragmentarnih zapisa, aforizama i filozofskih meditacija. Sioran u njoj istražuje odnos između religioznog misticizma, patnje, muzike i suza, tretirajući svedočanstva hrišćanskih svetaca kroz prizmu radikalnog skepticizma, melanholije i estetske fascinacije.
Emil M. Sioran (rum. Emil Cioran; Rašinari (Sibinj), 8. april 1911 — Pariz, 16. avgust 1995) je bio rumunski filozof i esejista
Rođen je 1911. godine u selu Rašinari, koje se, kao i čitava Transilvanija, nalazilo u sastavu tadašnje Austrougarske. Po završetku gimnazije u Sibinju, studirao je filozofiju u Bukureštu, gde je i diplomirao, odbranivši rad o Anriju Bergsonu. Svoju prvu knjigu, na maternjem jeziku, pod naslovom „Na rubovima očaja“, objavio je 1934. godine i za nju dobio nagradu namenjenu neafirmisanim mladim autorima. Tokom 1936. i 1937. godine bio je profesor u gimnazijama u Brašovu i Sibinju, a krajem 1937. godine dobio je stipendiju Francuskog instituta u Bukureštu za nastavak studija u Parizu, nakon čega napušta domovinu u koju će se samo jednom nakratko vratiti 1940-41. godine.
Odlazak u Francusku za Siorana predstavlja prekretnicu i u ideološkom i u književnom smislu. Za sobom ostavlja mladalačko koketiranje sa fašizmom i nacizmom (ozloglašena knjiga „Transfiguracija Rumunije“ iz 1936.) i uči francuski jezik na kome će napisati sva svoja najvažnija dela. Nakon završetka Drugog svetskog rata, objavio je više knjiga eseja, zapisa i aforizama: „Kratak pregled raspadanja“ (1949), „Silogizmi gorčine“ (1952), „Istorija i utopija“ (1960), „Pad u vreme“ (1964), „Zli demijurg“ (1969) i „O nezgodi biti rođen“ (1973), od kojih je većina prevedena i na srpski jezik.
Iako njegova filozofija odiše pesimizmom, a centralno mesto zauzimaju teme kao što su „otuđenje, apsurd, dosada, uzaludnost, propadanje, tiranija istorije, vulgarnosti promene, svest kao agonija, razum kao bolest“ (Vilijam H. Ges), Sioran je znao da kaže: „Živim samo zato što je u mojoj moći da umrem kad mi se prohte; bez ideje o samoubistvu, odavno bih se ubio.“[1]
Umro je 1995. u Parizu u 84. godini života.