Jezik: Srpski
ISBN: St
Godina izdanja: St
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

John Eaton Calthorpe Blofeld (2. travnja 1913. – 7. lipnja 1987.) bio je britanski pisac o azijskoj misli i religiji, posebno taoizmu i kineskom budizmu.

Rani život
Blofeld je rođen u Londonu 1913. godine.[1] U mladosti je slučajno naišao na mali kip Gautama Bude i, ne znajući što je to, osjetio je veliku želju da ga posjeduje, te mu je zatim svake noći privatno nudio cvijeće i klanjao se pred njim. Takva iskustva navela su Blofelda da povjeruje u reinkarnaciju i da je u prošlom životu bio budist u Kini.[2] Obrazovao se na Haileybury Collegeu, a zatim na Downing Collegeu u Cambridgeu, gdje je studirao prirodne znanosti, ali nije završio studij. Umjesto toga, u drugoj godini studija otišao je putovati u Kinu.[3] Od 1932. do 1935. živio je u Hong Kongu, predavao engleski na Munsang Collegeu u Kowloonu i učio kantonski.[4] Zatim se ljeti 1935. preselio u Kinu, nakon što je dobio nastavničko mjesto na Industrijskoj akademiji Hebei u Tianjinu, s rasporedom nastave koji bi mu omogućio da tri noći tjedno provodi u Pekingu.[5] Obiteljske stvari pozvale su ga natrag u Englesku ljeti 1937., pa nije bio prisutan kada su Japanci okupirali sjevernu Kinu.

Ratne godine i poslije
Vratio se u Hong Kong u rujnu 1937., uglavnom je živio i putovao po Kini do 1939., posjećujući samostane i sve svete planine[6] te razgovarajući s mongolskim lamama, zen majstorima, taoističkim mudracima i drugima. Neko je vrijeme živio u Pekingu i putovao Azijom (Tibet, Mongolija, Kina, Indija i Burma) kako bi posjetio mjesta gdje su te religije živjele među svojim praktičarima. Razgovarao je s taoističkim pustinjacima, provodio vrijeme u samostanima i iskusio koliko je živa bila duhovna kultura Kine u tom razdoblju. Blofeld je postao učenik Hsu Yuna, ali je zapravo primio obuku Chan meditacije od Hsu Yunovih učenika u samostanu u blizini Kunminga, Yunnan. Također je primio učenja Vajrayane.

Počevši od 1937. putovao je po južnoj Kini i jugoistočnoj Aziji, posjećujući Guilin,[7] Hanoi,[8] Kunming (gdje je proveo deset mjeseci meditirajući u samostanu Hua Ting),[9] i na kraju se vratio u Hong Kong kako bi nastavio predavati na Munsang Collegeu u Kai Tack Bundu, Kowloon. No, nakon nekoliko mjeseci tamo, vratio se u Englesku 1939. kako bi se upisao na Školu orijentalnih i afričkih studija Sveučilišta u Londonu, gdje je studirao kineski, japanski, korejski i malajski. Njegov akademski studij ponovno je prekinut, ovaj put Drugim svjetskim ratom. Nakon godinu dana studija, prijavio se u kontraobavještajnu službu (inače bi bio regrutiran bez izbora u koju će službu stupiti), a ubrzo je promaknut i poslan u britansko veleposlanstvo u Chongqingu kao kulturni ataše, na temelju svog znanja kineskog jezika.[10]

Kad je rat završio, Blofeld se vratio u Englesku i, za šest mjeseci, magistrirao književnost na Sveučilištu u Cambridgeu. Godine 1946. odletio je u Hebei. Imao je stipendiju kineske nacionalne vlade za proučavanje budizma dinastije Tang i predavao je engleski jezik na Sveučilištu Shi Fan.[11]

Vidjevši da je komunističko preuzimanje vlasti neizbježno, Blofeld je pobjegao iz Pekinga sa svojom trudnom suprugom.[12] Zatim je predavao engleski u Hong Kongu (1949. – 1951.) i na Sveučilištu Chulalongkorn u Bangkoku (1951. – 1961.).[13] Tijekom tih godina posjetio je i Darjeeling kako bi učio s učiteljima Nyingme, uključujući Dudjom Rinpochea i Dodrupchena Rinpochea.

Blofeld je radio za Ujedinjene narode (ECAFE, kasnije ESCAP – Ekonomska i socijalna komisija za Aziju i Pacifik) (1961. – 1974.), a zatim se umirovio.[14] U kasnijim godinama vodio je opsežne predavačke turneje po Americi i Kanadi (1978. – 1980.), a potom je proučavao kinesku kompoziciju i književnost.

Njegove studije i prikupljena iskustva s kineskim mudracima i misticima od posebnog su interesa jer je u to područje ušao u doba prije Kulturne revolucije koja je imala za cilj uništiti sve veze sa starim feudalnim kineskim identitetom.

Njegov vlastiti pogled na prakse i vjerovanja s kojima se susretao uvijek je bio obilježen divljenjem prema toj življenoj duhovnosti. U početku svojih putovanja i studija nije bio dobro upoznat s maternjim jezicima i zauzimao je skeptičan stav prema šamanističkim elementima tih religija. No, kako su njegovi studiji dublje zalazili u složenu simboliku azijske misli, razvio je širi pogled i sam postao duboko duhovan čovjek. Blofeld je bio mentor Red Pineu u njegovom prevoditeljskom radu. Prema Red Pineu, Blofeld `bio je vrlo iskren budist koji je prakticirao svaku noć po nekoliko sati i volio je ono što je radio. Ne mislim da je ikada prestao učiti.`[15]

Osobni život
S 34 godine, Blofeld se oženio Chang Mei-fang, o kojoj je napisao: `Bila je napola Mandžurka, a napola Kineskinja... Bila je žena izvrsnog karaktera, inteligentna i sposobna, ali je bila izuzetno svađalačka! To pokazuje da stara izreka `Nebo kažnjava krivce` nije samo prazan slogan.`[16]

Njegovo prvo dijete bio je sin, po imenu Ming Deh (`Svijetla vrlina`), rođen je u Hong Kongu godine kada je Blofeld pobjegao od komunističkog preuzimanja Pekinga. Godinu dana kasnije, rođena mu je kći Shueh Chan (`Snježna ljepotica`).[17]

Umro je od raka u dobi od 74 godine u Bangkoku, Tajland. Njegov pepeo zauzima počasno mjesto u kineskom hramu Guan Yin koji je pomogao izgraditi 1951. godine.