ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1988
Autor: Domaći
Jezik: hrvatski

Uvod u filozofiju - Branko Despot

Jezik hrvatski
Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1988
Fizički opis 183 str. ; 19 cm
Zbirka Biblioteka Zora ; knj. 36

-vrlo dobro ocuvano ,ima samo potpis hemijskom bivseg vlasnika na najavnoj stranici

Pa pokušajmo zajedno uzletjeti iz zrakopraznog vremena, u kojemu filozofija gubi dah gušeći se u vanfilozofijskom službeništvu, u njeno vrijeme, koje bi, ukoliko u njega dospijemo bilo i naše vrijeme.

Ti i ja u uzletu. Naizgled kao da letimo od mene k tebi. Hoćeš li to zvati ”uvodom”? Ako hoćeš, moraš ipak ponajprije promisliti ”nas” u letu. Promisli kako je uopće moguće biti ja. Kako je moguće da sebi samome kažeš ja, prije nego što pomisliš da jesi, jer misliš. Kako je moguće biti ti. Kako je moguće da ti imaš drugoga kojemu možeš kazati ti, na kojega i s kojim možeš misliti, kroz su-mišljenje družiti se s njim. Kako je moguća veza između ja samog i ja koje je ja jednog ti, ili kako je moguće zajedništvo. Pogledaš li tako, naš uzlet bi bio ”uvod” nas same. Ne sluti li se već tu da bi filozofirati i biti čovjek bilo jedno te isto.

Da bi se bilo na čovječji način i moglo biti zajedno, ne tek skupa, moralo bi se biti netko a ne nešto. Ali netko: ti, ja, mi, oni, tko to zapravo jest? … Nije li možda ”ja” u čovjeku, ako bi se tako moglo reći, još nesazrela tajna, u koju se možda zajedno uvodimo uvodeći se u filozofiju.

Svakako ovdje, gdje smo još zajedno, ali nismo već i svoji, moraš se barem zamisliti nad time, kako je to moguće da se spram sebe sama i spram drugog – bilo drugo čovjek, priroda ili bog – odnosiš kao spram ja. Kako si ti kao ja i svi drugi ja mogući, mnogostruko se odnoseći, tako da ti meni želiš nešto, tako da ja tebe hoću uvesti u filozofiju. Tko si ti meni, tko bi mi mogao i morao biti da ja tebe uvodim, i to u filozofiju, a ne u što drugo. U kojem bezdanu leži mogućnost toga. U matematiku bih te mogao, i eventualno po dužnosti morao, uvesti i da si mi nitko i ništa. I svako drugo znanstveno uvođenje pa i uvođenje u filozofiju kao ”kraljicu znanosti” impersonalno je i anonimno. Sve to spada u odnose rada i suradnje. Da sam ja tvoj profesor a ti moj student, ja bih tebe mogao uvesti u historiju filozofije i ostale filozofijske discipline, a da niti ti za mene ne bi bio ti, niti ja za tebe ja, niti filozofija za nas filozofija, nego bismo u tom znanstvenom pogonu ”ostvarivali” nešto u čemu bi isto tako ti mogao biti bez mene kao i ja bez tebe, a prije svega mi bez filozofije kao i ona bez nas. Već ovdje vidiš da ”uvod u filozofiju” ne može biti ništa izvanjsko. Ako ti nisi moje ja i ako ja nisam tvoje ti, onda naš uzlet nije ”uvod” u nas same. Ne uzlijećemo prema sebi nego izvan sebe.

(mala donja ladnica ,bela u sobi)